Hrvatska je pobjedom protiv Islanda (2:0) zaključila ovogodišnju natjecateljsku reprezentativnu godinu, preostaje tek prijateljska utakmica u Belfastu protiv Sjeverne Irske i ovogodišnju priča kojom, s obzirom na nesretni poraz na Euru protiv Portugala prije nekoliko mjeseci, možemo biti tek djelomično zadovoljni.
S jedne strane na velikim natjecanjima i dalje nas prati, neki će reći, sportska nesreća, koja se polako pretvara u frustraciju, s druge strane Hrvatska u kvalifikacijama za novo veliko natjecanje, ovog puta Svjetsko prvenstvo, igra sjajno. Vatreni s tri pobjede te remijem stoje vrlo dobro, prvi na ljestvici. Za koga se kapetan Luka Modrić i ostale zvijezde bore ako im neki uglavnom nekažnjeno uporno podmeću klipove pod kotače?
Nažalost, izbornik Vatrenih, Ante Čačić, još uvijek nije imao priliku voditi reprezentaciju pred domaćom publikom, pred punim Maksimirom ili Poljudom, i to ne zahvaljujući svjetskoj zavjeri, neprijateljskoj uroti, elementarnoj nepogodi ili nekim sličnim razlozima nego hrvatskim navijačima, koji su svojim načinom navijanja priuštili svojoj reprezentaciji nesreću da na svom travnjaku, u svom gradu, nije domaćin. Četiri utakmice, četiri važna dvoboja, Vatreni u Hrvatskoj igraju bez hrvatskih navijača.
Nažalost, danas se Hrvatska puno bolje osjeća, puno bolje igra, u gostima, nego na sablasno praznom Maksimiru. Ne treba ni spominjti kako su se sinoć nogometaši osjećali na praznom Maksimiru i to u uvjetima koji su više zimski nego jesenski, osjećaj nelagode, hoćete – nećete, koliko god Vatreni bili profesionalci, ispuni vam se u srce, jeziva hladnoća uvlači se u kosti.
Nesreća je to koja duže vrijeme prati Vatrene. Je li samo nesreća u pitanju? Naime, i ove godine, na Europskom prvenstvu u Francuskoj, huligani koji se skrivaju među navijačima odradili su svoj po hrvatski nogomet poguban posao, bakljama su zasuli travnjak na utakmici u Saint Etienneu na utakmici Hrvatska-Češka (2:2), koja bi bez huliganske “intervencije” sasvim sigurno završila pobjedom Hrvatske, te su tako dodatno produžili agoniju reprezentaciji za koju navodno navijaju.
Kome treba nogomet na tempreraturi oko nula, na stadionu na kojem se čuje svaki dodir s loptom, svaki prekršaj, svaka psovka…? Kome trebaju nenogometni uvjeti u kvalifikacijama za SP? Za koga uopće igraju hrvatski reprezentativci, Luka Modrić i prijatelji, ako svaku utakmicu u svojoj zemlji igraju pred praznim tribinama? Za sebe? Ne, njima to nije potrebno, redom Vatreni igraju u najjačim europskim klubovima, odavno su osigurali financijsku egzistenciju, ako igraju za Hrvatsku, a igraju jer se u dresu svoje zemlje svako malo ozlijeđuju, poput Modrića, Kovačića, Brozovića…, zašto ih ta Hrvatska ne želi? Kako se voli reprezentacija, kako se navija za reprezentaciju, pokazao nam je Island tijekom i nakon Europskog prvenstva.
S obzirom da smo se imali prilike, nažalost, uvjeriti zadnjih mjeseci kako izgleda utakmica kada se igra za važne bodove, a bez gledatelja, moramo konstatirati da nema opravdanja za divljanje huligana kojima ionako Vatreni nikad nisu bili prioritet. Ne postoje više ciljevi takve tuge vrijedni. Kakvog ima smisla igrati veliku utakmicu kao što je to bila ona protiv Italije na praznom stadionu? I tko to može i u čije ime opravdati?
