Na startu momčadskih turnira na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru hrvatska vaterpolo reprezentacija rutniskom igrom svladala je posve očekivano neugodne, no, kvalitetom ipak Barakudama nedorasle protivnike, reprezentaciju Sjedinjenih Američkih država. Krenulo je, dakle, očekivano, a onda je nastala totalna ludnica. Sve se okrenulo. Najprije u neželjenom smjeru.
Naime, jedni od glavnih favorita za olimpijsku medalju, naših najvećih aduta, hrvatska rukometna reprezentacija, poražena je od neugodnog, borbenog i vrlo dobro organiziranog Katara. No, Katara koji pravu Hrvatsku ne bi smio pobijediti.
Poraz kao poraz, uvijek se može dogoditi i ako se već mora dogoditi onda je to bolje na početku, kad još ima vremena za ispravak, nego kasnije kad je zapravo sve prekasno. Kad je popravak nemoguć. Dakle, uvijek se može izgubiti jer su porazi oduvijek sastavni dio sporta. Međutim, ne boli poraz od Katara koliko boli činjenica da su izabranici Željka Babića na parketu svih šezdeset minuta djelovali kao nezainteresirana, neorganizirana, razbijena vojska.
Niti jednog trenutka nije izgledalo da bi se “Kauboji” mogli vratiti, odjednom je ponestalo streljiva, obrana je puštala na sve strane, golmani su se predali, a kad su sedmerce u seriji promašivali Čupić i prijatelji bilo je samo pitanje s koliko će razlike završiti mučenje i kad će napokon završiti.
Srećom, nije gotovo, Hrvatska, vjerujemo, ne može gore. Međutim, ima li vremena, ako znamo da nas uz, “autsajdere” Argentice, očekuju Danci, Francuzi, očekuje nas i Tunis u možda ključnoj utakmici za četvrtfinale, a onda, s obzirom na poraz od Katara, i težak protivnik u nokaut fazi? Hrvatski rukometaši, što je velika utjeha navijačima, izvlačili su se iz ponora koji puno dublji od ponora u koji nas je gurnuo Katar. Hrvatska ne može gore, no, može li, odnosno, hoće bolje jer mora bolje?
Izgledalo je kako dan, koji je uljepšala tek hrvatska plivačica, Matea Samardžić, pun dojmova još nesređenih od nenadanog, tužnog te pomalo šokantnog ispadanja Filipa Udea, nikad neće završiti. Očekivao se košarkaški meč s europskim prvacima, Španjolcima, a s njim i novi poraz. Mnogi su se s porazom unaprijed pomirili, uz nadu “samo da izgubimo prihvatljivim rezultatom, da što duže ostanemo u utakmici.” Kako je krenulo, prva, druga, treća, četvrtina, izgledalo je da će europski prvaci, uz dobar otpor mlade hrvatske reprezentacije, ostvariti pobjedu, a izabranici Aleksandra Petrovića čekati protivnika “po mjeri”, srećom, Bogdanović i društvo mislili su drugačije. Vjerovali su u preokret i na kraju preokrenuli.
Wow. Dario Saric blocks Pau Gasol to help Croatia UPSET Spain 72-70. He has a VERY bright future. #Rio2016 https://t.co/TQ8I5Lvd4B
Tekst se nastavlja ispod oglasa— Spark Sports (@Spark_Sports_) August 7, 2016
Konačno su naši košarkaši počeli pogađati otvorene šuteve, poneku tricu, napokon su Španjolci prestali zabijati iz svlačionice, obrana se razigrala, postala agresivnija, uz prave poteze i motivatorske sposobnosti Ace Petrovića Hrvatska je Španjolsku grnula prema provaliji, a onda s ruba ponora bacila u ponor. Zapravo je impresivno bilo gledati kako je došlo do preokreta, dakle, nije se radilo o ludoj tricaškoj seriji, već se rezultat mijenjao, španjolska prednost se topila, korak po korak. Na kraju posve zasluženih, velikih 72:70, uz dodatak Hrvatska još ima rezerve u svojoj igri, prije svih bolje mogu Šarić i Simon.
Naravno, pobjeda Hrvatske protiv Španjolske daleko će odjeknuti u košarkaškom svijetu, iako rezultatski ova pobjeda ne znači puno, tek smo na početku, na najboljem putu da u četvrtfinalu izbjegnemo jedinu reprezentaciju koju nitko na ovom olimpijskom turniru ne može dobiti, reprezentaciju NBA lige. Tek bi četvrtfinale moglo dati odgovor.
Naravno, uz činjenicu da će Šarić, Bogdanović i dečki igrati lakše, rasterećeno, protiv jake, no ekipe u “godinama”, Argentine, koja nas je razbila na pripremnom turniru uoči Rija, pobjeda protiv europskih prvaka, barem na trenutak, zaliječila je rukometne rane koje peku, što jače peku to više dokazuju koliko zapravo Hrvati vole svoju rukometnu reprezentaciju. Pobjeda protiv Španjolske, sjajnog Gasola, možda i najboljeg europskog igrača u NBA ligi, napunila je baterije izabranicima Aleksandra Petrovića i ostavila ih u saznanju do mogu, daleko. Koliko? Jako, jako puno ovisi o, kao i uvijek u košarci, sreći te rasoporedu.
Na kraju moramo spomenuti, tek da se nađe po putu informacija, iako će neki reći da se ta dva sporta ne mogu uspoređivati. Naime, Hrvatska je i na Europskom nogometnom prvenstvu prije mjesec i pol dana pobijedila tada aktualne europske prvake – Španjolce. I poletjela, previsoko. Loptu treba spustiti na zemlju. Za slavlje ima vremena.
