Kako spasiti Hajduk, kako izvući kultni hrvatski klub iz krize kakva se ne pamti već godinama? Tko bi u Hrvatskoj odgovorio na ovo pitanje veliku bi šansu imao osvojiti Zlatnu loptu za životno djelo, kako se zlatne lopte ipak ne dijele u takvoj kategoriji Hajduka mogu spasiti samo navijači. Navijači? Samo oni mogu presjeći ovaj gordijski čvor, no taj rez mora biti drastičan.
”Bratoubilački rat”
Očekivati od većinskog vlasnika kluba, Grada Splita, i gradonačelnika Puljka, reakciju kojom bio prekinuo ovu višegodišnju agoniju, koja je kulminirala otirilike u četvrtom mjesecu ove godine, te ne jenjava do danas, jednako je kao kao očekivati od Rade Borić da se pokloni žrtvama komunističkog terora na Bleiburgu. Tko još vjeruje da je Puljak u stanju bilo što riješiti, a kamoli prekinuti agoniju prvog prvaka Hrvatske? Samo dva dana prije velikog derbija protiv Dinama na Maksimiru, koji za Bile ima veći značaj, a s obzirom na europski debakl i bodovni zaostatak, nego za Plave, na Poljudu vlada ”bratoubilački rat”, ili ti bolje rečeno rat klanova. Treba li to Hajduku, treba li to Dalmaciji, Hrvatskoj na kraju krajeva? Tko ima koristi od mržnje, od sukoba navijača hrvatskih klubova, a pogotovo sukoba između navijača istog kluba?
Ovo, naravno, nije kraj, ali je možda kraj početka
Nakon dugo vremena dobar dio navijača s pravom postavlja pitanje i ovakvog upravljačkog modela Hajduka te se napokon propitkuje uloga kontroverzne Udruge Naš Hajduk. Bolje ikad nego nikad, iako, do ”provjetravanja” na Poljudu dalek je put i još će dosta kiše oprati Marjan prije nego li doista ”Naš Hajduk”, kao manjinski vlasnik kluba, odnosno suvlasnik, napusti Bile salone poljudske ljepotice.
Hajduk danas nema ni sportskog direktora, legenda Hajduka Nikola Kalinić smijenjen je nakon samo nekoliko mjeseci rada i nakon ipak jednog ne odviše uspješnog prijelaznog roka. Smijenjen je praktički jedini čovjek koji je imao kakvu takvu normalnu komunikaciju s trenerom Gennarom Gattusom, koji je sljedeći na redu za prisilno ili dragovoljno dizanje sidra. Gattuso je i dalje na klupi Bilih samo zato što bi aktualnoj vrhuški Hajduka bilo preskupo potjerati ga. Kad im ne bi bilo skupo potjerati trenera Talijan na klupi Hajduka ne bi derbi na Maksimiru dočekao.
Kakav Pavelin, kakav NO, riba ”smrdi od glave”
Mnogi, ne, dakako, bez osnova, za kaos na Poljudu optužuju predsjednika NO Hajduka Aljošu Pavelina. Na takav način zapravo se ide na ruku stvarnim krivcima za ”Križni put” kojim Hajduk ide već 13 godine. Tko je postavio Pavelina, tko je na kraju krajeva postavio NO? Ako želite maglu nad Poljudom, ako želite nastavak agonije, za što će prljavu ulogu rado odigrati i dio splitskih novinara, koji su više ili manje medijski jataci Našeg Hajduka, suučesnici kaosa u klubu koji se može pohvaliti prvom titulom osvojenom u slobodnoj Hrvatskoj, potjerat ćete NO i postaviti novi uz nekoliko uobičajenih floskula vezanih uz novi početak i novu strategiju razvoja kluba, ako želite istinski zaokret potjerat ćete ih sve, a ponajprije one koji sve postavljaju, pa i Nadzorni odbor. Ukratko, metla mora zahvatiti ponajprije Naš Hajduk a onda i model koji se zapravo pokazao kao simulacija života jednog sportskog kluba. Hajduk je, uz povremene bljeskove, koji su se jednostavno stihijski dogodili jednom velikom klubu, životario posljednjih 13 godina.
Kakve će koristi navijači Hajduka, sam klub, imati ako bi otišli Pavelin i predsjednik Uprave Hajduka Bilić, koji je po mnogima zapravo marioneta u rukama dijela NO? Doista, nikakve, došli bi novi Pavelini i novi Bilići, ništa se ne bi promijenilo, osim retorike i euforije koja bi odnijela Gattusa, dovela nekog drugog nesretnika koji bi zasjeo na užarenu Bilu klupu te bi taj nesretnik povjerovao u onu legendarnu, a iz jedne legendarne serije posuđenu: ”This Time Next Year We’ll Be Millionaires…” Zvuči poznato, iz godine u godinu, iz sezone u sezonu?
Danas je Kalinić ”neprijatelj”, sutra…?
Naravno, više puta smo rekli, ovakav model ”upravljanja” zahtjeva dežurne neprijatelje”, bilo one vanjske, bilo da ti ”neprijatelji” dolaze iz unutrašnjosti, kao što su se sada, samo nekoliko sati nakon njegove presice, okomili na Hajdukovu legendu Nikolu Kalinića. Sutra će to biti netko drugi, možda Gattuso, a možda, nikad se ne zna, i sam Marko Livaja kad jednog dana kaže, slučajno ili namjerno, dvije ili tri riječi više nego što bi smio? Ipak, s obzirom na sve što se u Hajduku događa, s obzirom na duboke pukotine koje poljudsku školjku tresu jače nego što je prije nekoliko godine potres prodrmao Banovinu, slobodno se može citirati legendarnog Winstona Churchilla, samo što je on govorio u nekom drugom vremenu i nekom drugom kontekstu: ”O ovo nije kraj, ovo nije ni početak kraja, ali mogao bi biti kraj početka”. Britanski premijer to je rekao trenutku kad su Sjedinjene Američke Države ušle u Drugi svjetski rat.
Srećom, ovo na Poljudu nije rat, već samo ”bratoubilački sukob” koji ima potencijal prerasti u oluju koja bi na kraju, nakon što se stiša, mogla spasiti Hajduk, Naime, lako je spašavati nekoga od ”tuđina”, kako se spasiti od svojih, kako se spasiti bratskog zagrljaja?
Kalinić je morao ići jer, kako kažu, nije imao uspješan prijelazni rok, a Bilić nije otišao iako je obećao kad je dolazio grupnu fazu europskih kupova i borbu za titulu!?Što je ispunio Kalinić, što Bilić, što Pavelin, a što u posljednjih 13 godina ”čuvar Hajdukovog pečata” Udruga Naš Hajduk?
