Legendarni splitski, hrvatski novinar, Edo Pezzi, i dalje je, iako u mirovni, aktivan te komentarima izaziva polemike u javnosti, posebno svom Hajduku. Nedavno je doajenu hrvatskog novinarstva uručena i najviša državna nagrada na području sporta “Franjo Bučar” za 2017. Inače, Pezzi je trenutno u svađi s Hajdukom, bolje rečeno s nekim ljudima iz Hajduka. U razgovoru za Večernji list iskusni veteran hrvatskog novinarstva otkrio je da mu je ovo petnaesta nagrada u karijeri, posljednju je dobio prije pet – šest godina od Grada Splita.
Kruna karijere svakako je državna nagrada “Franjo Bučar”.
”Dodjela je održana u Saboru i bilo je veličanstveno. Nagrada mi je bila iznenađenje, dobio sam je iako sam veteran, u mirovini, koji nešto radi da mu mozak ne ‘atrofira’ ”, rekao je Pezzi.
Kad je u pitanju novinarstvu danas u usporedbi s vremenom kad je Pezzi počinjao postaje velike razlike. Naravno, vremena su se promijenila, razmjena informacija daleko je brža i one su praktično u realnom vremenu ”na stolu” građana. Internet ”otvorio svijet.”
” Žao mi je što nema više te frenetične ljubavi, novinarstvo je postalo uredski posao. Istina, ima talentiranih, mladih novinara koji rade s guštom, ali malo je onih pravih fanatika. Recimo za drugi program Hrvatskog radija radim bez honorara. Ondje su dvojica zanesenjaka, jedan je Ljudevit Grgurić Grga koji će, nažalost, uskoro u mirovinu, a drugi Goran Komerički, oni mene jednostavno guraju da radim. Drago mi je da postoje još takvi ljudi.” Inače, Pezzi je karijeru započeo prije 57 godina u Slobodnoj Dalmaciji kao fotoreporter, srednjoškolac. Bio je mladi entuzijast.
”Došao sam u Slobodnu Dalmaciju kao fotoreporter zaljubljenik u kameru, ali odmah sam počeo pisati i već 1961. bio sam primljen u stalni radni odnos na poziv Sibe Kvesića koji je sa Slobodnom napravio prvi veći iskorak. Mi smo se novinari tada svako jutro sastajali na kavi u Bellevueu. Mi mlađi gledali smo u starije gledali kao u bogove. I jednom me Davorin Rudolf zamolio da ga prebacim vespom do radija, na Mejama. Dovezao sam ga, a on me pozvao da dođem gore vidjeti kako to izgleda. Direktor je bio pisac Disopra koji i me odmah pozvao kod njih. To je bilo razdoblje kad je cijela moja generacija, počevši od genijalca Joška Kulušića, Smoje i drugih prešla iz Slobodne na Radio Split. Tako sam i ja počeo na radiju 1964., ali svih nas devet koji smo zadnji primljeni morali smo otići jer nije bilo novca, radio je bio na budžetu grada. Onda sam ja nešto malo studirao pa otišao na Svjetsko prvenstvo u nogometu 1966. u London. Išao sam učiti jezik. Prao sam suđe, a danas, kad se sjetim, mogu reći da mi je to bilo posebno drago i značajno razdoblje. A novinarstvo? Nisam ga zapustio. Ondje sam stekao neka iskustva upoznao i pojedine novinare. Peter Lorenco, koji je bio novinar najtiražnijih lista The Sun, sjedio je sa mnom na Wembleyu. Radio sam nešto malo za Slobodnu Dalmaciju, moj prijatelj Ivo Jurišić bio je urednik pa sam napravio razgovor s Muhamedom Alijem i s nekim poznatim igračima. Bio sam iza gola Gordona Banksa s fotoaparatom na prijateljskoj utakmici Jugoslavija – Engleska prije svjetskog prvenstva. Onda mi je došao brzojav iz Splita, od novog direktora Stojkovića, pozvao me da se vratim na radio. Iako sam već pustio korijene u Engleskoj, tamo je čak bila i jedna meni zanimljiva cura, Zagrepčanka, radio je bio prevelik izazov. Kako sam tada došao, ostao sam i do ovih umirovljeničkih dana iako sam imao poziv 1974. da preuzmem vođenje televizijske redakcije. A zvali su me i u novine. No, s radija nikada nisam htio otići i nisam zažalio”, prisjetio se samih početaka svoje karijere Pezzi.
Kako smo već spomenuli Hajduk je prvi klub Ede Pezzija, koji je veliki navijač kultnog splitskog i hrvatskog kluba, no, došlo je navodno do nekih nesuglasica, kako ih vidi poznati splitski novinar?
”Ne otvarajte mi rane. Došla su neka druga vremena. Čak me tužio predsjednik Hajduka Ivan Kos, bolje rečeno jedna mala firma u Osijeku kojoj je on suvlasnik. U karijeri dugoj 57 godina nitko me nije tužio do sad kad u Poljudu gotovo više nema Splićana…”
Kako je došlo do tužbe?
”Gostovao sam na 3. dnevniku HTV-a, uvijek besplatno, poslije smjene trenera Pušnika i postavljeno mi je pitanje je li uprava kriva za ovo stanje. Ja sam rekao “da”. Rekao sam ono što cijeli Split misli, mora li ovaj veliki grad od 250.000 stanovnika dobiti predsjednika početnika iz Osijeka koji dovodi dva svoja prijatelja za pravnike. Izgovorio sam čistu novinarsku metaforu, čovjek koji je vlasnik poduzeća Dimnjak da bude predsjednik Hajduka, aludirajući na ona slavna imena predsjednika, kada su klub vodili najutjecajniji ljudi ovoga grada. Tužilo me poduzeće Dimnjak da sam im “nanio štetu “. Totalna besmislica. Predsjednik kluba očito se naljutio na mene jer sam tada spomenuo da ima par puta veću plaću nego premijer. To nije normalno, početnik je u sportu…”
Tužba Hajduka očito ga je jako pogodila?
”Od Hajduka imam Nagradu za životno djelo, a moju knjigu koja je 90 posto povijest Hajduka, kada sam je napisao, nisu htjeli ni vidjeti. Došla su neka vremena koja ja ne razumijem. Hajduku je izvršena transfuzija krvi. Isisana je splitska i dalmatinska, a usisana neka druga, nema te strasti te želje kad su roditelji, prijatelji iz cijele Dalmacije dolazili gledati svoju djecu… Sad je to nešto drugo, svi hoćemo gurati profesionalizam, a nemamo novca. Mi igrače moramo crpiti iz ovog podneblja, bogom danom za sport. Ja sam uvijek za to da igraju Dalmatinci, Hrvati i tek poneki bolji igrač sa strane. Nemam ja ništa protiv stranaca, ali oni pravi koštaju. Bolje da igraju naši momci. Eto, jedino je Ohandza pojačanje. ”
O trenutnom predsjedniku Hajduka i aktualnoj Upravi Pezzi nema baš visoko mišljenje?
”Kos dosad ništa u životu nije napravio da bi obnašao tako značajnu funkciju predsjednika Hajduka. Da bi se zadržao, okružio se strancima, izuzetno je sujetan, ali ostavite mi materijal za parnicu. Bit će veselo… Zar nije tragikomičmo da su veterani Hajduka, oni koji su stvarali povijest kluba, odjednom postali neprijatelji, proglašava ih se pijancima, što je apsolutna laž. Klub koji ne misli o svojoj prošlosti, nema ni budućnost. Veterani više ne želi ni jedan govoriti jer se sve što kažu dočeka na nož. Tako se ne odgajaju mladi navijači, umjesto da ih se uči o slavnoj i blistavoj povijesti Hajduka koja je neponovljiva. Predsjednik kluba ide na onaj dio tribina gdje se skandira svašta… Što time postiže? Da se razumijemo, splitska publika najbolja je na svijetu, događaju se poneki ekscesi, ali u globalu joj nema ravne. Trebate doživjeti kad se vozite pustinjskim krajevima Australije i vidite Hajdukovu zastavu. Srce ti je puno. I sad, poslije mojih 50 godina s Hajdukom nađe se neki novopečeni zalutali funkcionar, koji kaže Edo Pezzi i svi stariji su protiv Hajduka. Totalna glupost!”
