Je li poraz francuske nogometne reprezentacije u finalu Europskog prvenstva iznenađenje, kako mnogi sugeriraju, kako zaključuju sportski analitičari, treneri, TV komentatori, senzacija?
Naime, uoči finala mnogi su Francusku proglasili velikim favoritom, dok su neki mediji pisali da će zapravo nakon utakmice između Njemačke i Francuske u polufinalu Eura finale biti tek formalnost, odrađivanje posla za Francuze. Rijetki su upozoravali na činjenicu kako nije pametno podcijeniti reprezentaciju koja u svojim redovima ima jednog Cristiana Ronalda, pa čak ni onda kada taj Ronaldo nije u najboljoj formi i kada nije sto posto spreman za igru. Iako je gurao Portugal prema finalu nije to bio Ronaldo kakvog pamtimo, iako, naravno, ni Portugal nije Real.
Međutim, ima još jedna sitnica koja je mnogima zapela za oko, Cristano Ronaldo nije igrao finale, odnosno igrao je jedan dio utakmice i to kada su Francuzi bili dominantni jednako kao i u drugom poluvremenu kada su svjesni da bi moglo biti prekasno krenuli praktički na sve ili ništa. Zašto su dobili ništa, iako nema dvojbe kolika je zapravo razlika u kvaliteti između Francuske i Portugala? Francuska reprezentacija, bez obzira na poraz, za klasu je kvalitetnija od Portugala, nažalost po njih prevaga nije bila, baš kao ni protiv Hrvatske, u Cristianu Ronaldu, ključ portugalskog trijumfa bio je trenutno najbolji europski izbornik, trener Fernando Santos, koji je na vrijeme shvatio sve nedostatke Portugala, a njih nije bilo malo, dok je prednosti fantastično koristio, dakako, uz neophodnu dozu sreća koja na ovakvim turnirima nerijetko odlučuje. Kad će se tražiti najbolji igrač Europskog prvenstva ne bi ga trebalo tražiti na travnjaku već na klupi ili u svlačionici reprezentacije koja je zapravo podređenu ulogu u svakom pogledu igrala baš protiv Hrvatske u osmini finala.
Ne želimo oponirati onima koji tvrde da sreća uglavnom prati hrabre i one koji je zasluže, naime, to je samo djelomično točno. Mogli bismo se zapitati zašto Hrvatska nije imala sreće, zašto na kraju krajeva već 18 godina nije imala pomoć sreće ni toliko koliko je potrebno da bi se dobila dobivena utakmica, protiv Turske 2008. primjerice? Santos je, uz pomoć Ronalda, Edera, Pepea, pobjednik ovog Europskog prvenstva, što se možda najbolje vidjelo u produžetku kada Francuzi, koji nisu odigrali ni jedan produžetak na turniru, jednostavno trkački nisu mogli parirati čeličnim Portugalcima, koji su do savršenstva odigrali obranu tijekom četiri utakmice nokaut faze. Što bi se dogodilo da je Portugal bezglavo jurnuo protiv Hrvatske i Francuske, odnosno da je Portugal igrao onako kako je igrao na nekim ranijim natjecanjima? Vratili bi se Portugalci kući s pohvalama, trofeje bi odnijeli neki drugi, kao nebrojeno put dosad.
Neki će reći ako je Portugal igrao takvu obranu u finalu, o kojoj se danas pišu bajke, kako je moguće da je Francuska ipak stvorila nekoliko sjajnih prigoda? Nerealno je očekivati da momčad Didiera Deschmapsa tijekom 120 minuta divovske borbe ne zapuca na gol Portugala li bilo koje druge ekipe na svijetu. Nema stručnjaka koji bi tako nešto spriječio. Samo je pitanje je li to dovoljno. Francuskoj sinoć nije bilo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
