Kristijan Duje Gaćina mladi je boksač, prvak države u teškoj kategoriji do 92kg. Bio je i prvak države prošle godine za mlađe seniore do 19 godina, te je sad prvak države za seniore do 22 godine. Reprezentativac je Hrvatske i osvajač prestižnog turnira Zlatna rukavica koja se održava u Srbiji. Za Narod.hr govorio je os boksu, ali i o vjeri, koja ima važnu ulogu u njegovom životu
Narod.hr: Imate tek 19 godina, a iza Vas su veliki boksački uspjesi. Možete li nam reći kako ste se odlučili baviti boksom?
Osam godina sam trenirao vaterpolo i on mi je bio dosadio. Onda sam nakon nekog vremena krenuo na MMA, ali i to mi je uskoro dosadilo. Krenuo sam u teretanu, gdje sam lupao u vreću kad mi je prišao jedan čovjek, koji me pozvao na privatni trening. Kad sam odradio trening rekao je da sam visok i jak i imam jak udarac. Poslao me u boksački klub Gladijator kod danas pokojnog trenera Zdravka Žagara i tu je počela moja boksačka priča.
Narod.hr: Možete li izdvojiti neki uspjeh kao Vama osobno najdraži?
Osvajanje zadnjeg prvenstva do 22 godine i osvajanje pehara najboljeg boksača jer sam s 19 godina potvrdio status i među starijim generacijama. Uspio sam ipak napraviti uspjeh, to nije mala stvar jer sam se morao boriti protiv puno starijih i iskusnijih boksača.
Narod.hr: Gdje se vidite u budućnosti u ovom sportu?
Vidim svoj odlazak na Olimpijske igre 2024. godine u Pariz i kasnije, ako ostvarim dobar plasman na OI, vidim se i u profesionalnim vodama.
Narod.hr: Tko Vam je najveća podrška u svemu tome?
Najveća podrška mi je obitelj, da nema njih bilo bi mi puno teže baviti se takvim opasnim sportom. Znam puno sportaša koje obitelji ne podržavaju i jako im je teško jer nemaju kome se pohvaliti. Jako sam im zahvalan. Podršku mi pružaju i prijatelji i kolege u klubu i trener.
Narod.hr: Vjera ima veliku ulogu u Vašem životu, ministrant ste, završili ste tečaj za animatora Zagrebačke nadbiskupije, odlazite na duhovne obnove – možete li nam reći detaljnije o tome?
Ministrant sam u župi Sv. Mirka u Šestinama kod velečasnog Roberta Šretera, završio sam tečaj animatora Zagrebačke nadbiskupije 2018. godine. Odlazio sam na duhovne obnove, ali sad ne stižem što zbog škole, što zbog treninga, što zbog Covida-19 koji je pogoršao situaciju u cijelom svijetu. Duhovne obnove mi stvarno fale. Odmalena sam odgajan u kršćanskom duhu i tako sam nastavio kroz život. Krenuo sam ministrirati sa sedam godina i svake godine sam produbljivao svoju vjeru.
Narod.hr: Mnogi Hrvati u svijetu sporta napadani su jer su javno govorili o svojoj vjeri, nemate strah od napada?
