Nakon uvjerljivog poraza u Lyonu na startu Lige prvaka hrvatski prvak još uvjerljivije je poražen u nastavku istog natjecanja na Maksimiru protiv Juventusa. Kao i ranijih godina Dinamovi igrači opet skupljaju nemjerljivo iskustvo igranja u Ligi prvaka za neku iduću sezonu, kada se priprema po tko zna koji puta navijačima obećani “europski Dinamo.” Koliko smo to puta čuli dosad? Danas tako isprazno djeluju obećanja Dinamove vrhuške.
Porazi u Ligi prvaka, sedam golova u samo dvije utakmice, nisu toliko zabrinjavajući niti izazivaju pretjerane emocije kod navijača iz jednostavnog razloga, naime, Dinamo ima mladu momčad, prvom golmanu modrih manje je godina nego Alen Halilovića kada se hvalio da je “prerastao Dinamo.” Drugim riječima navijači su svjesni da od ovakvog Dinama teško se može očekivati bilo što u najjačoj klupskoj ligi na svijetu osim poraza.
Malo tko vjeruje danas da će Dinamo uspjeti osvojiti počasni bod u Ligi prvaka ove sezone, dok bi oni drugi, oni vječni pesimisti, bili zadovoljni počasnim pogotkom. Uostalom, znali su modri u Ligi prvaka na Maksimiru primiti sedam golova, a ne “samo” četiri. Dojam je, i on vjerojatno, nije lažan, kako bi Juventus zabio deset pogodaka da mu je samo toliko bilo potrebno. Drugim riječima, ovo je vjerojatno najslabiji Dinamo u zadnjih 11 godine i sezone kada su modri igrali u takozvanoj “Ligi za bedaka”, odnosno ligi za ostanak. Tada su se digli, mogu li još jednom?
Teško je kriviti igrača od osamnaest godina kad mu gol s dvadestak metara zabije nogometaš čija je precijenjena tržišna vrijednost na razini hrvatskog javnog duga. Problemi su to na koje će odgovor morati dati Uprava Dinama. Kako će Dinamo pozicionirati u budućnosti, hoće li to biti klub koji će se i dalje boriti za Ligu prvaka ili će utonuti u hrvatsku prosječnost odgovor će svakako ovisiti i o savjetima koji će Upravi dati savjetnik Zdravko Mamić. Iako je “samo navijač” njegovi savjeti još uvijek zlata vrijede Dinamu.
Ovog ljeta modri su Maksimirsku 128 pretvorili u tržnicu, odlazilo je sve što je vrijedilo u nogometnom smislu, rasprodano je drago kamenje hrvatskog nogometa, došla je tek sirovina koja će možda u perspektivi postati gorivo na čiji će pogon klub raditi u budućnosti. Teško se kaliti na porazima.
Ima li klub koji ima imperativ osvajanja naslova prvaka vremena za čekanje s obzirom kako Rijeka ne želi čekati? Četiri boda nisu, naravno, nedostižna, međutim, ne samo sa rezultati nedostaju, igra je u strahovitom padu, sve je izraženiji dojam kako u Dinamu zapravo i nema tko igrati. Srednji red praktički ne postoji, nema igrača sposobnih razigravati momčad, tipa Modrića, Kranjčara, Rakitića, dakle, nema playmakera, dok u napadu se sve svodi na egoistične poteze Soudanije te Fernandesa. O obrani, naravno, da i ne govorimo. Ako Juventus ne može biti mjerilo može Rijeka, obrana Dinama protiv Rijeka izgledala je kao krovni prozor star 37 godina.
Za ovu je sezonu vjerojatno prekasno, barem što se Europe tiče, vrijeme je kako je to iskreno priznao privremeni trener Željko Sopić, da se modri opravdano zabrinu zbog situacije u HNL-u. Zimski prijelazni rok je daleko, a igra ne obećava ništa dobro. Srećom po Dinamu, HNL nije Liga prvaka. Snovi o europskom Dinamu, kako su nam godinama obećavali iz Maksimira, izgledaju realno kao snijeg Sahari, iako su baš ovog ljeta modri trgovci trgovali najbolje u povijesti.
Ipak, ima razloga za optimizam, mladi Dinamovci u Ligi prvaka za klince svladali su svoje vršnjake iz Juventusa. Navijači (BBB) su se vratili, taman kad je klubu krenulo blago rečeno loše.
Hrvatski prvak nalazi se na prekretnici.
