Dan nakon povijesnog debakla od malteške Gzire na Poljudu (1:3) te ispadanja iz Europe već u prvom pretkolu Europske lige mnogi s pravom očekuju smjenu trenera Siniše Oreščanina, koji nakon poraza sam ostavku nije ponudio. Niti su igrači izašli pred novinare i pokušali dati objašnjenje za blamažu ili barem se ispričali navijačima koji su u velikom broju došli na prvu i posljednju službenu europsku utakmicu Hajduka u Splitu ove sezone.
Kako smo već pisali očekuje se da će smjena trenera Hajduka biti objavljena na tiskovnoj konferenciji u 18 sati. Međutim, što dalje?
I dalje su zapravo sve oči uprte u Nadzorni odbor, jedno je sigurno, sami sebe neće smijeniti, ceh će platiti trener, doći će novi i sve će ostati po starom, za koji mjesec svi će drugi biti krivi u slučaju daljnjeg urušavanja kluba osim onih koji jesu najodgovorniji i koji su klub doveli u situaciju da gubI utakmice od poluamatera s Malte, ne podcjenjujući gostujuće igrače koji su dali sve od sebe, ostavili srce na terenu i na kraju zasluženo odnijeli povijesnu pobjedu s Poljuda. Koliko godina već traje agonija koja se, kako vidimo, samo produbljuje? Iz godine u godinu povijest se manje ili više ponavlja, a ako je povijest učiteljica života oni koji vode Hajduk loši su učenici i ništa nisu naučili.
Od NO-a Hajduka se, dakako, očekuje da se očituje o aktualnom stanju u klubu, no, malo tko vjeruje u jake poteze i promjene koje bi stvarno vodile prema izlasku iz ove agonije. Nije dovoljno samo smijeniti trenera, do sada ih je smijenjeno jako puno, možda je vrijeme za promjenu načina upravljanja klubom? Vrijeme nedodirljivih prolazi.
Mogu li Hajduk iz agonije izvući oni koji su dobrim dijelom za nju i odgovorni?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
