Što se to događa s igračima, posebno mladima, koji u zadnje vrijeme, nažalost, pokazuju drsko nepoštovanje prema klubovima koji su na neki način više od klubova, sportske institucije? Naravno, novac i sve luđi transferi koji dostižu astronomske cifre učinio je svoje, sigurno nije pomogao mladim igračima u izgrađivanju karaktera.
Uzmimo za primjer Alena Halilovića, koji je s jedva napunjenih 17 godina rekao da je prerastao Dinamo, klub bogate tradicije, slavne prošlosti čiji su dres nosili igrači kakav možda, koliko god talentiran bio, Alen nikad neće biti. Tek nakon što je iz Španjolske došao u Njemačku Halilović se suočio s pravom stegom, trenerskom rukom koja ne trpi samoisticanje igrača koji su sasvim krivo shvatili što bi to trebala biti momčad. “Halilović je dobar igrač, ali još mora puno toga naučiti, ovdje ima i starijih igrača”, poručio je, između ostaloga, trener HSV-a.
I Ante Ćorić imao je, doduše nešto blažih, ispada donedavno, no, preko toga se ipak prešlo, navodno je sve sada došlo na svoje mjesto, mladi 19-godišnji nogometaš “uvidio je svoju pogrešku”. Ćorić igra i ostaje u Dinamu, barem do zimskog prijelaznog roka. Ante Ćorić je, nakon odlaska Marka Roga i Marka Pjaca treći Dinamov dragulj u kruni koji još uvijek svijetli u Maksimiru, bila bi šteta da s vremenom, vlastitom krivnjom, dragulj izgubi svoj sjaj, a onda i svoju vrijednost.
I prije su mladi igrači imali donekle i razumljive ispade za te prijelazne godine iz kasnog djetinjstva u razdoblje najljepše mladosti, no, treneri su se s time mogli lakše nositi jer su imali veće ovlasti, bolje rečeno više ih se poštivalo. Sjetimo se kako je Ćiro početkom osamdesetih smirio dvojicu dobrih prijatelja, velikih, ali u to vrijeme mladih nogometaša, Marka Mlinarića (rođen 1960.) i Stjepana Deverića (1961.). Kad su počeli brojati kafiće po Zagrebu Ćiro je stavio rampu, često je Ćiro znao vikati na Mlinku, pa i kasnije, kad se drugi put vratio kao trener u Dinamo. Naravno, Ćiro je specifičan slučaj, on nikad u Dinamu nije bio samo “običan” trener.
Naravno, u najvećim europskim klubovima tako nešto se također događa, no, znatno manje, igrači se ne usuđuju izazivati najveće i najutjecajnije svjetske klubove, moglo bi im se obiti o glavu. U Europi su i sankcije veće, iskreno rečeno postoji razvijenija kultura ponašanja.
Najnoviji slučaj dolazi iz Splita, iako je zapravo dobrim dijelom nejasno što se zaista dogodilo. Naime, 25-godišnji Tonći Kukoč, inače rođak velikog bivšeg hrvatskog košarkaškog reprezentativca Tonija Kukoča, požalio se da ga je Hajduk odbio jer je u prošlosti nosio majicu uperenu protiv HNS-a. Nema dvojbe da si je Kukoč, s obzirom kako mu karijera i nije na zavidnoj razini, želio otvoriti medijski prostor radi vlastite promidžbe. O tome najbolje svjedoče njegove izjave iz prošlosti. Je li Hajduk trebao nasjesti na provokaciju?
Tonći Kukoč je nogometaš koji je je igrao dobro za CSKA iz Sofije dok se ovaj bugarski klub nije financijski urušio, nakon toga je nastupao tek u nekoliko utakmica talijanske druge lige u momčadima Livorno te Como. Dakle, karijera 25-godišnjeg Kukoča nije baš išla prema svom vrhuncu, a Kukoč je od ranije poznat po svojim napadima na Hajduk. Tako je ovog utorka napao predsjednika Hajduka Ivana Kosa i optužio ga da je stopirao njegov povratak jer je u prošlosti nosio majicu s prekriženim grbom HNS-a. Hajduk je, nakon puno truda, donekle popravio odnos s čelništvom HNS-a te ga ne žele narušiti dovođenjem igrača koji svako malo ispaljuje neke “otrovne strelice.” Tako bruje kuloari, teško je znati kakva je prava istina.
“Treba najprije istaknuti da se sa spomenutim igračem nikad nisam ni susreo a ni razgovarao. Istina je da je među brojnim imenima koja se nude klubu spomenuto i njegovo, međutim o angažmanu se nije ni razgovaralo jer smatramo da se, s obzirom na karakter, ne bi uklopio u svlačionicu. Isto tako, nikakva majica u njegovom slučaju nije niti spomenuta niti je razlog što igrač nije angažiran. Činjenica je samo da u ovom trenutku upravo karakter, kojeg je ovaj igrač i danas pokazao, klubu ne treba”, rekao je Kos za Dalmatinski portal, komentirajući novu strelicu odapetu od strane Kukoča prema Hajduku.
Treba još jednom ponoviti da postoji čitava povijest neprimjerenih riječi koje je Kukoč znao uputiti na račun Hajduka, ali i na račun vlastitih suigrača te igrača hrvatske nogometne reprezentacije, stoga ne čudi reakcija Hajdukovog predsjednika, s obzirom da se oni koji se jednom opeku pušu i na hladno. Kukoč je više puta “opalio” po Hajduku i dobro ga opekao.
I nije, nažalost, prvi ni zadnji nogometaš koji smatra da se može ponašati kao da je svijet samo njihov i da osim njih nitko na svijetu ne postoji. Koliko je velikih nogometnih karijera upropašteno zbog takvih stavova igrača?
Pokušajte si samo za trenutak zamisliti situaciju da Mario Pašalić odigra nekoliko dobrih utakmica za Milan i kroz nekoliko mjeseci kaže da je prerastao taj klub?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
