Redatelj Oliver Frljić je za srbijanske medije izjavio da je u Hrvatskoj na djelu – ustašizacija društva.Svjetsko nogometno prvenstvo, po Frljiću, samo je stvari učinilo vidljivijim.
Ana Lederer: ‘Frljić ima galopirajuću mržnju na sve što ima veze s Hrvatskom kao državom!’
“U hrvatskom i ostalim balkanskim društvima planski je stvaran, sada skoro već trideset godina, jedan sistem vrijednosti u kojem je nacionalizam norma. Umjesto “finalne borbe”, mislim da nam predstoji dostojanstvo u porazu koji se odavno dogodio. Ovo što vi nazivate “razračunavanjem s hrvatskim nacionalizmom” je zapravo pokušaj da se sačuva bar malo tog dostojanstva. Druga opcija je zabiti glavu u pijesak pustinje nacionalnog oportunizma i, po dobroj staroj navadi građanskog Agrama, čekati da prođe”, rekao je Frljić za srpsko izdanje magazina Vice.
Novinar ga je pitao smatra li da je uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu utjecao na takvu klimu. Novinar je ustvrdio kako je ‘izgledalo da je cijelo ljeto pretvoreno u nacionalistički pir koji je trajao od finala do proslave Oluje’, te je Frljića pitao smatra li da je taj opis pretjeran.
“Ne, opis je vrlo precizan. Svjetsko prvenstvo je samo učinilo vidljivijim i glasnijim ono što je žalosna hrvatska svakodnevica – tiha rehabilitacija ustaštva koja se maskira na različite načine i kroz različite prakse. Thompson u autobusu s hrvatskom reprezentacijom samo je šlag na tortu tog procesa. Proces sam je puno opasniji u institicionalnom kontekstu gdje se najvidljivije i najopasnije realizira kroz relativizaciju antifašističke borbe i antifašizma. Previše je toga da bih ovdje uspio sve pobrojati, ali evo samo par primjera: Hasanbegovićevopreimenovanje Trga Maršala Tita u Zagrebu, HOS-ova ploča s natpisom “Za dom spremni” u Jasenovcu, državno pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu, spomenik IX. bojni HOS-a u Splitu nazvanoj po ustaškom zločincuRafaelu Bobanu… Hrvatska nogometna reprezentacija je dio tog procesa i tu postoji logičan slijed od Šukerovogslikanja na Pavelićevom grobu u Madridu, preko Šimunićevog urlanja “Za dom spremni”, do Thompsona u autobusu”, rekao je Frljić i nastavio:
“Kroz ono što se događa mojim predstavama može se čitati i promjena političke klime kojom su potpuno normalizirani različiti oblici nasilja spram drugačijeg i manjinskog mišljenja. Daleko od toga da je tada bilo sjajno, ali kad sam radio predstavu “Buđenja proljeća” 2010, koja je oštro kritizirala hrvatsku Katoličku crkvu, nisu se događali nikakvi prosvjedi. Da se ta ZKM-ova predstava izvede sada, ne sumnjam da bi okupila nemali broj onih fragilnost čijih vjerskih osjećaja je prije 8 godina njome ostala neokrznuta.”
Sam Frljić smatra, bez obzira na uvredljive i vrlo kontroverzne teme njegovih predstava, koje on slobodno režira i prikazuje, da je na djelu gušenje slobode govora:
“Ovi zadnji prekidi i pokušaji prekida nekih mojih predstava – uglavnom “Našeg nasilja i vašeg nasilje”, te varšavske “Kletve” – su zapravo pomicanja granica u gušenju slobode govora koji simultano zagovaraju određene političke opcije s pozicija vlasti i njihovi različiti medijski i NGO sateliti. Scenarij je uvijek isti. Najprije se napravi medijski spin tako da se izvadi iz konteksta neka od scena, a onda stvari dalje već idu svojom inercijom – “događanje naroda”, krunice, branitelji, kerumi, izjave pozicije i opozicije, medijska ofenziva….”
U Poljskoj je Frljić bio kazneno prijavljen, a u Češkoj mu predstava prekinuta
Zbog predstave u kojoj gola žena s hidžabom na glavi u jednom trenutku iz svojega spolnog organa vadi poljsku zastavu te nedugo nakon toga glumac koji predstavlja Isusa Krista silazi s križa (napravljenog od plastičnih posuda) i siluje tu muslimanku, poljski gradski vijećnici su podnijeli kaznenu prijavu zbog kršenje kaznenog zakona koji to jasno definira u točki 137. (vrijeđanje nacionalnih simbola), kao i točki 196. (povreda vjerskih osjećaja).
U Češkoj je ista predstava bila prekinuta, a prosvjedima protiv predstave u zemlji s najviše ateista pridružili su se čak i lokalni aktivisti Komunističke partije.
‘Šest likova traži autora’ ili kako je Frljić u predstavi fantazirao o ubijanju neistomišljenika kao da su svinje
Najveću pozornost u Hrvatskoj javnosti Frljić je izazvao sramotnom predstavom, financirana novcem Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba, koja je prikazana početkom 2018. godine u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh.
U predstavi u gradskom kazalištu Kerempuh izmjenjuju se scene u kojima glumačko uprizorenje biskupa Bogovića dolazi na plinskoj boci te likovima iz predstave – svi su prikazani kao svinje – daje kokain imitirajući pričest, pri čemu Zlatko Hasanbegović u trenutku muslimanske molitve prima kokainsku “pričest”. Mladenci koji prikazuju Velimira Bujanca i njegovu suprugu Karolinu poklanjaju Željki Markić kolijevku s kosturom mrtvog djeteta, iz sela Ahmići, a onda glumci koji uprizoruju Željku Markić, Zlatka Hasanbegovića i druge – dječjom glavom igraju nogomet. U jednoj drugoj sceni na hrvatskoj zastavi siluju ženu, dok Vilim Matula iz pozadine viče “U ime obitelji, U ime obitelji” vrijeđajući sve one građane koji podupiru građansku inicijativu U ime obitelji. U jednoj sceni uprizorenje Zlatka Hasanbegovića podiže ploču s natpisom Trg maršala Tita, okreće ju na drugu stranu i tu se vidi natpis Trg Ante Pavelića.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
