U Zagrebu je u srijedu navečer (24. veljače), u dobi od 74 godine preminuo gospodin Duško Baždar. Hrvatska vaterpolska zajednica siromašnija je za jednog neumornog, vaterpolu doživotno odanog, predanog i samozatajnog čovjeka. Bio je igrač, trener, dužnosnik. Učio je djecu i mlade vaterpolu, oformljivao klubove, neke dizao iz pepela ili pomagao u njihovom ponovnom pokretanju. Duško je za svakog uvijek imao lijepe riječi jer one ružne praktički s njegovih usana nisu prelazile.
Duško Baždar je rođen u Zagrebu 25. svibnja 1947. Njegov je igrački put počeo u Mladosti. Bio je dio one briljantne generacije mladostaša s konca ’60-tih prošlog stoljeća koja se ovjenčala s četiri naslova prvaka Europe. Nije bio vodeći igrač ili u naslovnim ulogama, ali bio je ondje, bio je vrijedan dio te momčadi. Jasno, daleko je dugotrajniji Baždarov trenerski put na kojem je vodio doslovno na stotine mladića, ali i djevojaka. Kao trener je radio u Mladosti i Medveščaku, godinu je dana bio u Italiji gdje je trenirao tada drugoligaša Pescaru. Četiri godine je proveo u Sloveniji kao savjetnik i kreator stručnog programa VK Maribor. Jednu je godinu bio i izbornik austrijske seniorske vrste koju je vodio na Europskom B prvenstvu na Malti.
U Hrvatskoj je vodeći Brodograditelj iz Betine na Murteru, uveo taj klub u 2. ligu bivše države još. U samostalnoj Hrvatskoj je bio trenerom i u Mladosti u radu s mlađim uzrastima, pa u Medveščaku, a pomagao je i u ponovnom pokretanju vaterpola u Zadru. Od 1999. nakon odlaska iz Mladosti, preuzeo je VK Aurum osiguranje iz Zagreba iz kojeg je tri godine kasnije, 2002. oformljen Vaterpolski klub Zagreb kojem je on bio prvi predsjednik i trener. Klub je oformio muški i ženski sastav, imaju sve dobne uzraste, oko 100-injak članova. Godine 2008. Duško Baždar je na klupi VK Zagreb osvojio i Prvu B ligu s mogućnosti kvalifikacija za Prvenstvo Hrvatske i Jadransku ligu.
Posljednjih je godina, iz zdravstvenih razloga, Duško Baždar bio počasni predsjednik kluba. No, ono po čemu će ga vaterpolska zajednica ponajviše u Zagrebu pamtiti je da je istinski do posljednjeg trenutka dolazio na gotovo pa sve vaterpolske utakmice. Iako slabije pokretan i sa štapom, zov bazena, miris klora u vodi bio je jači. Dobitnik je niza sportskih nagrada i priznanja, od kojih izdvajamo nagradu za životno djelo Sportskog saveza Zagreba 2014., a za osobit doprinos zagrebačkom sportu.
Obitelji i prijateljima pokojnog Duška, upućujemo duboku i iskrenu sućut.
Posljednji ispraćaj bit će na Mirogoju 26.02.2021. u 14:10
