Hajduk je godinu na izmaku završio baš kako ju je i započeo, u slobodnom padu. Naime, već se godinama, točnije od kada je ”narod” preuzeo upravljanje klubom, ne vidi se ”svjetlo na kraju tunela”. Prvi prvak slobodne Hrvatske grčevito se bori za mrvice u europskim kupovima, trofeje dijele drugi, uglavnom Dinamo i Rijeka, sad im se eto približio i Osijek, a ni Gorica nije daleko.
Na kraju ove polusezone Splićani su bliže borbi za ostanak, puno dalje vrhu nego što su to primjerice bili prošle sezone u ovo vrijeme kada se navijačima pokušala, po tko zna koji puta, uliti lažna nada, prodati bolja budućnost. Nažalost, realnost Hajduka je sredina ljestvice, peto mjesto i činjenica da ih daleko manje bodova dijeli od prvoligaškog ponora nego od prvenstvenog trona. Trener Hajduka nakon svakog poraza, a oni su sve učestaliji, ponavlja jednu te istu priču, ”igrali smo dobro…” I dok Hajduk ”igra dobro”, a Gorica im zabije četiri gola, bodove osvajaju drugi.
Kako se Hajduk doveo u situaciju da svoje navijače zadovoljava pričama o borbi za trofeje, a realnost, i bliža budućnost, nudi drugačiju priču? Kako se ne tako davno moćni klub doveo u situaciju da se zadovolji ponekim bodom osvojenim protiv Dinama, iako je kristalno jasno da se prvenstva osvajaju na tzv. malim utakmicama? Nakon svakog boda osvojenog protiv Dinama u Hajduku vlada euforija, dok se nekoć podrazumijevalo kako je Hajduk na Poljudu favorit, gotovo protiv svakoga.
Umjesto da ponudi odgovor na ova pitanje predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić ”razmišlja”, jer, kako tvrdi, ”ne smije pogriješiti”? Već je, naime, pogriješio, baš zato što je previše razmišljao.
Lukša Jakobušić, Hajdukov predsjednik gostovao je kod Srđana Fabijanca u eteru Hrvatskog radija. I što je rekao? Zapravo ništa a što prije njega nisu rekli neki drugi. Rezultati su vidljivi.
”Nije mi drago što nastupam, jer predsjednik uvijek treba nešto novo reći, a ja bih se mogao jedino ispričati. Ali sam došao samo da znate da se ne skrivam. Tu sam već 45 dana na funkciji i vjerujem da je dovoljno loše da bi naprosto moralo krenuti na bolje. Mogu reći da me sramota gdje smo i gdje se nalazimo. Da su nas barem igrači razveselili, onda ja ne bih morao pričati. Zamislite dokle smo došli da samo želimo da nismo peti! To mi je totalno suludo”, kazao je Jakobušić, a onda je bio još zanimljiviji u svojoj ocijeni godine.
”Uvijek mislimo da ne može gore, a može… Ja sam se nadao da će utakmica s Rijekom biti prekretnica za naš klub, nakon dvije pobjede u gostima. Da smo dobili susret s Rijekom zacijelo bismo bolje prošli i u Varaždinu i s Goricom.”
O treneru… Ostaje li Primorac ili odlazi? Matjaž Kek?
”To najviše zanima sve, razumljivo, naše navijače, ljude u klubu. Imam dvojbe… Ne mogu konkretno odgovoriti. Dvije su mogućnosti, da novi trener dođe odmah ili na ljeto. Ne zato što nam ne treba za ovu godinu, nego nam treba za ciklus od četiri godine. Mediji su nabili pritisak da tražimo trenera kapitalca. Možemo govoriti i o Matjažu Keku, Slavenu Biliću, Ivanu Leki, Ivanu Juriću… Svi su oni kroz medije kapitalci kako se piše i sad svi očekuju trenera tog kalibra. Ako netko od njih ne dođe onda će biti razočaranje. Meni pritisak ne smeta, ali ja i dalje razmišljam jer ne želim pogriješiti.”
Znači predsjednik razmišlja, kuća se ruši, a umjesto da pokaže na odgovorne, one koji su klub doveli u ovakvu situaciju, da se definitivno raziđe s Udrugom Naš Hajduk i da se klub napokon ”odnarodi”, predsjednik upire prstom u igrače. Igrači i trener ništa nisu krivi, daju koliko mogu. Ne možete od Krasnodara očekivati finale Lige prvaka, bez obzira koliko se trener i igrači trudili. Jednostavno, to nije kvaliteta, a ”to” je netko i zbog nečega doveo u klub.
Dakle, o igračkom kadru?
”Imamo veliki kadar koji nije na nivou Hajduka, ali ne možemo sve potjerati, netko treba i igrati. Ne možemo sad zvati kamion Čistoće, kako mi kaže jedan zaštitar, samo naprijed predsjedniče, treba kamion Čistoće i ajmo… Stvar je glave, mentaliteta. Okrenut će se na bolje… Sad je i prijelazni rok, moramo kupovati, a nemamo novca. Treba balansirati. Doveli smo Lovru Kalinića i to je put kojim ćemo ići. Na ključne pozicije dovesti igrače poput Kalinića.”
A onda i Restart… Poznato je kako je ”Restart” prošao na izborima. No ostavimo šalu po strani, istinskim navijačima Hajduka najmanje je do smijeha.
‘‘Bitno je da u Novu godinu startamo kao na kompjutoru. Sve ranije izbrisati, kako se kaže „clean start”. Ctrl, Alt, Delete…”
”Restart, Delete, Alt…clean start…”, o čemu zaboga priča Jakobušić? Ako to znači razlaz s onima koji su klub doveli na najniže grane u svojoj povijesti onda je na pravom putu, no to ne znači to… Jer kad bi to značilo ”to” onda ne bi ni bio tu gdje je, formalno na čelu Hajduka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
