Prošlo je već podosta vremena od “napada” nepoznatih osoba na Ivan Rakitića i njegovu obitelj na Ugljanu, kako počinitelji nisu pronađeni tako je stvoreno plodno tlo za medijskom manipulacijom. Naravno, kako se navodni napad dogodio usred bijela dana postavlja se pitanje zašto slučaj nije riješen? Bez obzira kako bio riješen, istina se mora znati. Nije ovo, nažalost, prvi puta da policija nije uspjela otkriti napadače na Vatrene. Sjetimo se tzv. slučaja svastika na Poljudu.
Je li uopće bilo počinitelja? Da li se napad dogodio ili je izmišljen? Pitanja su to koja postavljaju mediji, a koji su već treći dan nakon napada na Vatrene u St. Etienneu na Europskom prvenstvu započeli s relativizacijom događaja koji je skupo mogao koštati hrvatski nogomet, srećom, Uefa je shvatila o čemu se radi.
Kao što se moglo i očekivati, krenula su medijska nagađanja o istrazi incidenta vile Maria na Ugljanu, u kojoj je ljetovao hrvatski nogometni reprezentativac i igrač “Barcelone” Ivan Rakitić s obitelji u kojem je netko nepoznat bacio kamen koji je razbio staklo na trijemu u petak 1. srpnja. Sada mediji tvrde da je sve – izmišljeno.
Jutarnji.hr tako donosi tvrdnje da u zadarskoj policiji kažu kako su slučaju prišli maksimalno ozbiljno, obavili su desetke obavijesnih razgovora, čak i s Rakitićem, koji navodno u vrijeme “kamenovanja” vile nije bio u kući nego u obližnjoj pizzeriji.
Tvrde i da sumnju na cijeli događaj baca činjenica kako je kamen kojim je razbijeno staklo iz vrta vile Maria, kao i to da je bio isključen videonadzor u vrijeme kad je bačen kamen.
No, ako pažljivo pročitate kratki članak u Jutarnjem i usporedite da s člankom u dalmatinskoj inačici Jutarnjeg lista, Slobodnoj Dalmaciji, vidljivo je kako se radi o običnim medijskim nagađanjima u stilu kriminalističkih filmova “ako je počinitelj nepoznat nema inkriminiranog djela.” Naravno, stvari nisu potpuno jednostavne, iako se uz slučaj “kamenovanja” vile u kojoj je ovog ljeta boravio hrvatski reprezentativac veže dosta kontroverzi začinjenih informacijama i poluinformacijama. Sve u stilu “napad se nije dogodio jer je kamen bio ukrasni’, što je, dakako, neozbiljno.
Nema, kažu, dokaza da je Rakitićeva obitelj napadnuta od strane jednog ili više napadača. Ako nema, koji je interes medija bio da se prikaže kako se napad, i to u jeku turističke sezone, dogodio? Isto se pitanje može postaviti i onim medijima koji tvrde, pozivajući na izvore koji su u najmanju ruku dvojbeni budući kako ti izvori štite sami sebe i svoju nesposobnost, ukratko nagađajući, da se napad nije dogodio? Možda ipak istinu valja potražiti u načinu na koji su pojedini mediji pratili “slučaj Rakitić” i sve to usporediti pa tek onda donijeti neke zaključke? Bili bi, u najmanju ruku, zanimljivi. Nažalost, ima tu puno onoga čega kod medija nikad ne bi smjelo biti – namjere.
