Novinar Slobodne Dalmacije Marko Bilić dva je sata razgovarao sa poznatim Hajdukovcem, hrvatskim reprezentativcem Stipom Pletikosom – o njegovoj vjeri.
“Stipe nam priča o svome djetinjstvu u tipičnoj splitskoj radničkoj obitelji, o sobici u kojoj je spavala cijela njegova obitelj, o vratima grijeha iza kojih je lažna sreća, o događajima koji su ga usmjerili ka vjeri. O bolesti, poslije i smrti, njegova oca Frane, o ozljedama koje su mu utjecale na nogometnu karijeru, o miru i spokoju koje mu donose odlasci u Međugorje..” piše Marko Bilić. Cijeli intervju možete pročitati OVDJE, a mi ovdje izdvajamo najzanimljivije:
O djetinjstvu
“ Živjeli smo, nas petero, u stančiću od 32 kvadrata. I svi smo spavali u istoj sobi, jedinoj koju smo imali. Otac, mater, dvi sestre i ja. Taj stan i te slike djetinjstva stalno su mi u mislima, to me naučilo skromnosti i odanosti obitelji. I ja danas razmišljam na isti način kao i moji roditelji onda, kako su oni odgajali mene tako danas i ja odgajam svoju djecu” , ispričao je Stipe.
O vjeri u Boga
Korijen sam dobio preko majke Mile, ona je bila prva preko koje je Bog došao do mene. I moj pokojni otac Frane je bija stvarno dobar čovik i otac, njih dvoje su mi usadili postulate koji danas nemaju cijenu. Od srca im hvala na tomu što su mi dali, to poštenje i trud. Poslije mi se “dogodila” moja supruga Angela koja je u to vrijeme također duboko zaronila u vjeru, pa teška bolest oca, poslije i njegova smrt… Sve su to bili okidači da počnem vjeru spoznavati na pravi način.
O misi i ispovjedi
Duhovni rast je bitan, teško ga je imati ako nisi redovit na nedjeljnim misama i na ispovjedima, ako svakodnevno ne razmišljaš o sebi… Kad manje molim, kad nedjeljom ne odem na misu, osjećam se puno ranjivijim, da loše stvari imaju puno veći utjecaj na mene.
O Međugorju
Volim ići u Međugorje, posebno je to mjesto. Tamo ne idemo tražiti čuda nego se zahvaliti Gospi i Bogu za naše živote i ljubav koju nam pružaju. Međugorje treba živjeti svaki dan, u svakoj crkvi, u svakoj obitelji gdje je Bog prisutan.
O molitvi prije utakmice
Nikada se nisam molio za pobjedu, medalju, osvajanje prvenstva, bilo šta takvo. Prije svake utakmice molio sam molitvu zaštite “U ime Isusovo…” koju mi je dao fra Ivo Pavić, a koja mi pomaže da postignem svoj mir. Znak križa nakon ulaska u teren je naše obraćanje Bogu da nas zaštiti od ozljeda. Dok sam igrao za reprezentaciju znali smo svi skupa otići i pomoliti se.
O odgoju djece
“Spreman sam ispuniti sve njihove potrebe, ali ne i sve njihove želje. Mi im dajemo priliku da spoznaju vjeru, na njima je da prihvate taj put ili ne.”
Cijeli intervju iz Slobodne Dalmacije možete pročitati ovdje.
