Dinamo je gotovo bez ispaljenog metka, ako ne računamo dva slučajna ”ćorka” Petkovića i Ogiware, poražen u Muenchenu od Bayerna na startu nove sezone Lige prvaka. Naime, Modri su doživjeli povijesnu sramotu izgubivši 9:2, što dosad nikome u Ligi prvaka, a koja se s pravom smatra elitnim nogometnim natjecanjem, nije uspjelo. Ponavljamo još jednom – nikome.
Crno ljeto hrvatskog klupskog nogometa završilo debaklom na Allianz Areni
Svaki je komentar nakon ovakvog poraza suvišan, i nema tu, kako je novinarka Arene Sport pokušala nakon poraza izvući, ”pozitive”. Dinamo je igrao u Muenchenu dvije minute, i to samo zato što je na startu drugog poluvremena iznenadio Bavarce, zadovoljne visokim vodstvom iz prvog dijela (3:0). Sve je na Allianz Areni po hrvatskog prvaka bilo crno, mrkla noć, od igre do rezultata, od euforije do očaja, a najgora, najtužnija, od svega je spoznaja o ne baš idiličnoj perspektivi hrvatskog klupskog nogometa. Ponovimo još jednom govorimo isključivo o klupskom nogometu.
> Dinamo se oglasio nakon debakla u Münchenu
Nije slučajno da su hrvatski klubovi ovog ljeta koje je na odlasku masakrirani na putu do grupne faze europskih kupova. Rijeka, Osijek, Hajduk… Dinamo je prošao, do Lige prvaka došao, zasluženo, ali uz dosta sportske sreće i činjenice da je Qarabag promašio u dvije utakmice play offa barem osam velikih prilika. Ono što je uspjelo Qarabagu teško je bilo za očekivati da će poći za rukom Bayernu, naime, njemački div isuviše je dobra momčad da bi promašila sve ono što je uspio prokockati Qarabag.
Spori stoperi, isto takav vezni red, a kad je Bayern dodao gas
Dinamovi stoperi, vezni red hrvatskog prvaka, sve to zapravo je u usporedbi sa najvišom razinom europskog nogometa obična bižuterija. Qarabag je otkrio Dinamove brojne slabosti, Hajduk, koji je ispao od slabašnog Ružomberoka, dodatno ih je razgolitio, Bayern je vratio Plave u surovu realnost, suočivši ih s činjenicama od kojih smo svi strahovali.
Neki će reći, zavaravajući i nas i sebe, kako je i Barcelona ne tako davno doživjela fijasko protiv moćnih Bavaraca, Bayern je doista svojedobno unakazio Barcu 8:2. Međutim, bila je to uvjerljivo najgora Barcelona u ovom stoljeću, dok je Dinamo navodno, barem su nas tako uvjeravali, nikad bolji u posljednjih nekoliko godina. Ako je ovo najbolji Dinamo unazad pet – šest godina kakav je tek onda Bayern?
Naravno, nije bilo realno da će Dinamo slaviti u Muenchenu, nitko normalan to nije očekivao, iako se uvijek nadate kad navijate za hrvatske klubove u Europi, kad navijate za reprezentaciju, no ovakav debakl je malo tko mogao sanjati. Dinamo, zaboga, ima četiri reprezentativca, i nekoliko onih koji, barem ako je vjerovati njihovim medijskim sponzorima, kucaju na vrata reprezentacije. Kako je moguće da klub koji je prepun reprezentativaca doživi takav poraz, jedinstven u povijesti najjače klupske nogometne lige na svijetu? Može se izgubiti, ali…
Težak udarac i za Dalića
Poraz Dinama u Muenchenu zapravo je težak udarac i za izbornika Zlatka Dalića, nadajmo se i otrežnjenje za sve one ”stručnjake” s društvenih mreža, razne podcast besposličare, koji uporno izborniku ”sastavljaju” reprezentaciju od zvijezda HNL-a. Naravno, nije nam cilj pljuvati po hrvatskoj ligi, koja je sasvim sigurno nešto jača od razočarenja koje smo doživljavali ovog ljeta, naposljetku, u HNL-u su igrali Luka Modrić, Mateo Kovačić, Dominik Livaković, Mario Mandžukić… mnogi drugi…
U čemu je onda zapravo problem? Svi oni postali su nositelji reprezentacije tek nakon što su se nekoliko godina ”kalili” u daleko jačim ligama, nakon što su se prilagodili uvjetima kakvi vladaju u ligama petice u kojima se jake utakmice igraju iz tjedna u tjedan… Paralelu možemo povući i s košarkom, tek kad odete u NBA ligu shvatite razliku. Drugim riječima, Baturina, Pukštas, Sučić., Marco Pašalić, Matković… i dalje su, svemu usprkos, nebrušeni dijamanti hrvatskog nogometa, no proći će dug put od rudnika i brušenja, do izloga najboljih europskih zlatarnica.
Drugim riječima, ono što izbornik uporno forsira u reprezentaciji je i dalje, zasad, najbolje što hrvatski nogomet ima. Naime, hrvatska reprezentacija svako malo igra protiv igrača kakvi čine okosnicu Bayerna, Cityja, Barcelone, Reala…, i čini to s dosta uspjeha, Dinamo i ostatak HNL-a to igraju ponekad ili, nažalost, nikad. Je li u tome suština ili je sve zapravo puno gore?
