Prošle su već više od dvije godine otkako je na travnjaku poljudskog stadiona osvanula iscrtana svastika. Nažalost, unatoč obećanjima Ranka Ostojića, tadašnjeg minstra unutrašnjih poslova u SDP-ovoj Vladi Zorana Milanovića – policija niti više od 2 godine kasnije?? – nema sumnjivce. Iako je počinitelje snimila i jedna od 80-tak nadzornih kamera. Zanimljivo, lica sa snimke i dalje su mutna, a obećana tehnička intervencija koja bi razbistrila obrise osoba koje su prskanjem trave kemikalijama stvorile oblik kukastog križa očito nije urodila plodom. HNS je zbog te, kako mnogi smatraju, diverzije, platio najveću kaznu u povijesti hrvatskog nogometa – 100 tisuća eura.
Narušili atmosferu oko reprezentacije?
Podsjetimo Luka Modrić i Vatreni su do splitskog skandala bili uvjerljivo prvi u skupini u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2016., ozračje oko reprezentacije bilo je sjajno, mediji su bili puni hvale za izbornika Niku Kovača. No, zbog kukastog križa UEFA je Hrvatskoj oduzela bod, fenomenalna atmosfera je raspršena. Igrači su se razočarani počeli pitati ”za koga mi to zapravo igramo”, uslijedile su loše igre, smjena izbornika Kovača. Tek dolaskom Ante Čačića situacija se stabilizirala i Vatreni su izborili Euro u Francuskoj.
Tko su autori svastike na Poljudu i je li to zapravo bio napad na hrvatsku nogometnu reprezentaciju, pokušaj da se uoči velikog derbija protiv višestrukog svjetskog prvaka Italije nanese hrvatskom nogometu nepopravljiva šteta, obezglavi Hrvatski nogometni savez, a Vatrene na duže vrijeme izbaci sa svjetske nogometne pozornice?
Mnogi će reći kako je sve započelo prvim izjavama nakon preuzimanja dužnosti bivšeg ministra sporta u Vladi Zorana Milanovića, Željka Jovanovića. Koji je jasno pokazao što želi kada je rekao: ”Ovo je vrhunac apsurda hrvatskog nogometa, pozivam klubove da se sastanu i potaknu pitanje smjene vrha HNS-a…”
“Cirkus hrvatske nogometne lige ovdje je doživio svoju kulminaciju. Odgovornost za to snosi vrh nogometne organizacije i koliko god će grubo zvučati ovo što ću sad reći, to govorim s punom odgovornošću i mislim da je krajnje vrijeme da se Mamić, Marković (op. a. danas pokojni, legendarni Vlatko Marković) i Srebrić uhvate za ruke, stanu pred ogledalo i pljunu u to što vide…”, nije se zaustavio Jovanović nastavljajući s vrijeđanjima. Jovanović je to 2012. godine rekao u Puli nakon što je prekinuta utakmica HNL-a Istra-Rijeka zbog bakljade.
Podsjetimo, kad je SDP preuzeo vlast već u siječnju 2012. tadašnji SDP-ov ministar Jovanović je najavio: ”Zajedno s ministrom Arsenom Baukom isušit ću močvaru u Hrvatskom nogometnom savezu…”
‘Slučaj’ Josipa Šimunića
Hrvatska nogometna reprezentacija prije tri godina na Maksimiru je svladala Island 2:0, izborila je tom pobjedom plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. Presretni stoper hrvatske reprezentacije Josip Šimunić nakon utakmice, uz potporu tribina stadiona na Maksimiru, poveo je navijanje uz povik ”Za dom…” Gotovo u isti mah Šimunića su napali gotovo svi hrvatski mediji, a većina od njih bila je bliska tadašnjoj SDP-ovoj Vladi Zorana Milanovića. Iako je Šimunoć pokušao objasniti, svojim riječima preko medija obrazložiti što je zapravo mislilo i zašto je tako reagirao, nitko ga nije htio slušati – niti u medijima, niti u tada vladajućoj SDP-ovoj nomenklaturi.
”Ne bojim se kazne. Tko će me kazniti? Neki bi trebali malo pročitati povijest. Nisam ništa loše napravio. Volim svoju Hrvatskui svoj dom. Ako to nekima smeta, nije moj problem. Napokon sam dobio priliku to napraviti”, jasno je Josip Šimunić rekao štoje zapravo poručio kad je s navijačima slavio veliki uspjeh Vatrenih. Nije odustajao, Šimunić je pokušao još nekoliko puta obrazložiti: .
”Strašna mi je pomisao da bi me netko mogao stavljati u kontekst poticanja bilo kakvog oblika mržnje ili nasilja. Ne želim ispasti patetičan, ali kao Hrvata koji je rođen i odrastao van svoje domovine meni je dom asocijacija na ljubav, toplinu i pozitivnu borbu; sve ono što smo pokazali na terenu i plasirali se na Svjetsko prvenstvo. I to su bili jedini razlozi koji su me u trenutku emocija ponijeli i zbog kojih sam započeo spomenuto skandiranje s navijačima.
‘Maksimir, Zagreb, Hrvatska – to je moj dom za koji sam se u nogometnom kontekstu, na terenu uvijek “bacao na glavu” i davao svoj maksimum. Ostvarili smo veliki uspjeh do kojeg smo teško došli te smo svi bili oduševljeni. Za mene nema polovičnih emocija ni polovične borbe, a posebno kad nosiš nacionalni dres. Jučer sam se na svoj način, kao nogometaš, borio za ime i ugled svoje domovine, za svoj dom. I to je jedina slika doma koju imam u svojoj glavi. Ako je bilo tko shvatio moje uzvike drukčije, negativno, ovim putem negiram bilo kakav politički kontekst svoje izjave koja je bila vođena isključivo mojom ljubavlju prema mom narodu i domovini…”
Međutim, uzalud.
‘Istup” Josipa Šimunića osudio je i Milorad Pupovac.
”Zadovoljan sam odličnom igrom i kvalifikacijom reprezentacije na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Za istup Josipa Šimunića očekujem da će nadležne institucije reagirati jer je riječ o kršenju zakona i Ustava Republike Hrvatske.”
Oglasila se tada i zastupnica SDP-a Gordana Sobol koja je rekla kako ”za takav ispad opravdanje ne može biti ni euforija niti činjenica da se Hrvatska plasirala na Svjetsko prvenstvo u Brazilu.” ‘‘Riječ je o ustaškom pokliču, a to je i u eruopskim okvirima kažnjivo’‘, poučila je Sobol.
Tada, prije četiri godine, nezavisna saborska zastupnica Jadranka Kosor također je osudila Šimunićev ”istup’.’
”Tužno, jadno i štetno”, rekla je Kosor, inače bivša predsjednica HDZ-a i nasljednica Ive Sanadera na čelu Vlade te HDZ-a. Dugo je vremena bila desna ruka Ive Sanadera.
Kosor je rekla kako je riječ isključivo o ustaškom pozdravu od kojeg se Hrvatska već godinama ograđuje i mora ograđivati zbog zločina tog režima. Kazala je i kako, iako je riječ o povijesti, da je to prvenstveno pozdrav s lošim konotacijama.
”Ponekad pojedinsi iz neznanja pozivajući se na domoljublje zagube se u nedopustivo”, pridružila se hajci na Šimunića i Jadranka Kosor.
Reagirao je i SDP-ov ministar sporta Željko Jovanović objavom na Facebooku i odmah tražio ostavke čelnika HNS-a te jeŠimunića prijavio i HOO-u.
”Još jedan dokaz tko i kako vodi HOO! Evo, ja ću im sad poslati prijavu, kad bez nje ne mogu donijeti suvisli zaključak!
Sukladno Pravilniku o radu Etičkog odbora HOO-a ja Željko Jovanović, kao fizička osoba podnosim prijavu Etičkom odboru HOO, jer smatram da je događajima za i nakon utakmice Hrvatska – Island, u kojima je uz navijače sudjelovao i nogometaš Šimunić povrijeđeno dostojanstvo pojedinca, da je došlo do diskriminacije na osnovu rase, spola, etike, vjere, filozofskog i političkog mišljenja, kao i do nepoštivanja načela i pravila utvrđenih Olimpijskom poveljom, Etičkim kodeksom Međunarodnog olimpijskog odbora, Zakonom o sportu ili Statutom HOO-a.
Molim da HOO postupi u skladu sa svojim temeljnim aktima te učini sve što je u okviru njegovih nadležnosti, žurno i bez odlaganja!’‘, napisao je Jovanović na Facebooku.
Jovanović o Šimuniću odmah nakon ”događaja” na Maksimiru:
”Poklič ‘Za dom spremni’, ma koliko se neki danas trudili objasniti da se radi o pokliču koji se nekada koristio, poklič je koji veliča ustaštvo…”
Osim njega, Šimunića je komentirao i tadašnji ministar Ranko Ostojić.
”Nikada to ne bi napravio, nikakav zanos to ne može opravdati’, rekao je Ranko Ostojić te dodao kako je policija, u konzultaciji s prekršajnim sudom izdala priopćenje da nije bilo elemenata za podnošenje prijave.
Što je po svemu sudeći bio konačni cilj?
Početkom drugog desetljeća 21. stoljeća hrvatska reprezentacija je imala ogromnu navijačku potporu na stadionima, a onda su krenule priče, kako bivšeg predsjednika Ive Josipovića, tako i SDP-ovih ministara, o močvari i malo po malo počeli su se na tribinama nizati incidenti, čudne bakljade, pokušaji da se nasilno prekinu utakmice Vatrenih, kao primjerice na Europskom prvenstvu prošle godine u Francuskoj, u St. Etienneu, protiv Češke. Nažalost, zaredali su i fizički napadi na članove HNS-a, na nogometne djelatnike, na igrače, pa i izbornika…
Naravno, oslabljena reprezentacija, koja ne bi igrala europska i svjetska natjecanja, značila bi i oslabljeni HNS, a onda bi u tom slučaju i hrvatska reprezentacija i HNS bili lak plijen za preuzimanje sustava u kojim se ipak vrti, za naše prilike, veliki novac. Logičan je zaključak, ako se malo bolje analizira izjave političkih dužnosnika te poteze predstavnika Vlade Zorana Milanovića i nekih drugih posljednjih godina, posebno od trenutka kad je na vlast 2011. došao SDP sa svojim koalicijskim partnerom HNS-om, da se zapravo radilo o pokušaju preuzimanja Nogometnog saveza od strane lijeve političke opcije i po cijenu uništavanja reprezentacije, njenog ugleda, kako u Hrvatskoj tako, naravno, i diljem svijeta. Vlast se u međuvremenu promijenila, Ranko Ostojić nije ispunio svoja olako dana brojna obećanja, no, još uvijek crtači svastike na Poljudu nisu otkriveni.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
