Da pandemija koronavirusa nije zaustavila cijeli svijet, prije nekoliko bi se dana u Dohi sučelili svjetski nogometni viceprvak i aktualni prvak Europe, Hrvatska i Portugal, Luka Modrić i Cristiano Ronaldo – na pripremnom turniru u zemlji koja će ugostiti Svjetsko prvenstvo 2022. godine. Željno su ih iščekivali naši igrači, treneri i sportski djelatnici koji rade u Kataru, a među njima i dvostruki osvajač Hrvatskog kupa s Rijekom Igor Tkalčević.
Bio je branič Osijeka, Cibalije, Rijeke i Međimurja, danas je 45-godišnji Igor Tkalčević pomoćni trener u katarskom drugoligašu Al-Mesaimeeru iz Dohe. Treninga nema, sve je stalo barem do 14. travnja, ulice Dohe su prazne. Obitelj mu je u Hrvatskoj, izolacija mu često teško padne.
– Ne idemo nikamo van iz kuće, ovo što malo odemo van, odemo do trgovine, ako trebamo nešto u ljekarni i to je to. Vrijeme provodimo u stanu, a izmislili smo i novi sport, ping pong na stolu za ručavanje. Odemo se van prošetati, odradimo neki trening i to je to. Sve je ovo teško, ali ako znamo što nas čeka u budućnosti, ako se ne bismo pridržavali, neće biti dobro. Iz tog razloga, strpit ćemo se, ako to treba jedan mjesec, – jedan mjesec, ako treba dva mjeseca – dva mjeseca, rekao je Tkalčević za HRT.
Iako je teško sada razmišljati o bilo kakvom natjecanju, ova sezona je prekinuta u jeku uspona vašeg kluba?
– Na diobi smo drugog mjesta koje vodi u dodatne kvalifikacije, klub koji je na prvom mjestu se trenutno odvojio. Svatko tko se natječe ima ambicije da bi išao u viši rang natjecanja. Do kraja prvenstva još je ostalo pet kola. Nadam se da ćemo mi uspjeti uhvatiti tu drugu poziciju i poslije toga dolazi kvalifikacijska, jedna utakmica.
Kada će se, i hoće li se odigrati, nitko ne zna. Otkazan je i pripremni turnir za EURO, a Hrvatska je baš u Dohi trebala snage odmjeriti sa Švicarskom i Portugalom. Katar je, kaže Tkalčević, spreman za svjetsku smotru 2022.
– Mislim da se zasad još jedan ili dva stadiona trebaju završiti, ovo sve drugo je gotovo. Hrvatska je između ostaloga trebala igrati na jednom od stadiona koji je napravljen, još nije bio otvoren. Šteta, dogodilo se što se dogodilo, željno smo iščekivali Hrvatsku i veselili se utakmicama, uvijek pratimo naše sportaše kada dođu u Dohu, gledali smo i Svjetsko atletsko prvenstvo. Bit će još prilika.
U katarskim klubovima još nema rezanja plaća, ali Tkalčević tvrdi da će taj potez kad-tad morati povući svi.
– Je li to smanjenje 30 posto, 50 posto, 20 posto, produžavanje ugovora na još godinu, ili dvije… Neko rješenje se mora naći, a što će se naći, ne znam, komentira Tkalčević.
No, sada malo tko o sportu i razmišlja. Jedini cilj je – borba protiv virusa.
– Velika podrška svim medicinarima, svim zdravstvenim djelatnicima u našoj Hrvatskoj i svaka im čast na onome što rade. Meni bi sad krenula suza od ponosa, kad vidim koliko se ljudi žrtvuju za naš narod.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
