Danima se, pokazalo se opravdano, pisalo o utakmici Dinama i Hajduka, najvećem derbiju hrvatskog nogometa na Maksimiru. Više nego o nogometu govorilo se povratku navijača na tribine maksimirskog stadiona, hvalili su se jedni i drugi da će imati dosad nezapamćenu potporu navijača, spominjao se spektakl, međutim, jednu sjajnu utakmicu, kojoj su samo nedostajali golovi, uživo je promatralo tek desetak tisuća gledatelja. Tužno, kao i ovo jesensko vrijeme, apatija u koju je utonula Hrvatska početkom listopada preselila se na tribine.
Ako samo djelomično bacite oko na tribine uvjerit ćete se i sami koliko su one otužno zjapile prazne. Ovakve su scene, prizori praznih tribina, naravno, nemoguće u nekim puno ozbiljnijim nogometnim ligama, posebno kada se igra najveći derbi prvenstva. Možete li zamisliti utakmicu Reala i Barcelone na Sanitago Bernabeuu pred deset tisuća ljudi, pa čak i kad bi sjekire, a ne obična ranojesenska kiša, padale? Ako je loše vrijeme nekima alibi za skromnu posjetu onda su takvi promašili cijeli balun, kako bi rekli u Splitu. Posebno kada se vratimo unatrag, u ne baš tako davnu povijest, kada su utakmice Dinama i Hajduka bili nogometni praznici, bez baklji i popratnih specijalnih efekata, i kada je takve utakmice uživo pratilo oko 40 000 gledatelja, bez obzira padala kiša ili meteori s neba.
Spomenuli smo bakljadu, baklje? Recimo tek usput, dobro je rekao bivši komentator HRT-a Ivica Blažićko, samo “na brdovitom Balkanu baklje još pripadaju nogometnom spektaklu”, u Europi odavno navijači, barem to ne rade masovno, ne potvrđuju svoju ljubav prema klubu pirotehnikom. Osim, naravno, ako na kraju sezone ne slave naslovi, trofeji, no i tada vatromet organizira grad, klub, ograničenog je karaktera, teško ćete vidjeti bakljadu na tribinama, bez obzira što možda ovog puta, za razliku od Saint-Etiennea, baklje nisu letjele na travnjak kako smo inače navikli. Bilo je tek povremenih ispada “veselja” kad su baklje same poletjele prema travnjaku.
Unatoč razočaravajućem broju posjeta može se ipak dati pozitivna ocjena maksimirskim tribinama, ako ništa drugo oni koji su došli pogledati utakmicu mogli su se čuti, navijači su, nije bilo “vedro” kao u Frljićevom kazalištu, uz ipak jednu opasku, vidjeli smo i ono što često nećemo vidjeti na Zapadu, a da to nije bakljada. Vidjeli smo kako se čelnici klubova klanjaju navijačkim skupinama, neki će zlobnici reći dodvoravaju, a oni još više zločesti bi zaključili kako se i ne radi o čelniku kluba nego o lutku na koncu.
I na kraju, iako je možda moglo ići na početku, zanimljivo da je na prošlim derbijima na Maksimiru bilo više gledatelja nego sinoć iako se tada navijači nisu vratili. Naime, ovo je ipak bio jedan od najlošije posjećenih derbija otkako je HNL-a. Sva sreća da su se navijači vratili na Maksimir, što bi tek bilo da su oni ostali doma? Vraćaju se navijači, odlaze gledatelji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
