Toni Dalić, sin Zlatka Dalića, u nogometnom klubu Varaždin već tri i pol godine obnaša funkciju direktora kluba. Ovaj podatak je manje poznat jer se ne želi previše javno eksponirati.
Otkud on u nogometnoj priči?
“Kada sam bio u osnovnoj školi, otac me doslovce potjerao iz Varteksa. Rekao mi je: ‘Sine, nisi ti za to. Primi se škole i informatike, nije za svakoga nogomet…’ Igrao sam lijevo krilo, no talenta nisam imao. Te očeve rečenice bile su za mene šok. On je tada bio sportski direktor kluba. U novinama je tada izišao tekst s naslovom: ‘I svog sina potjerao sam iz Varteksa’. Meni se srušio svijet. Kasnije sam tajno, da tata ne zna, trenirao u lokalnom niželigašu. Govorio sam mu da se idem s prijateljima igrati na livadi, a išao sam na utakmice. Kada sam došao na fakultet u Zagreb, prestao sam sanjati o nogometnoj karijeri. Tada sam počeo raditi i za Microsoft, a potom i za Acer. Danas sam svjestan da mi je napravio najveću uslugu. Daleko od toga da nije “cool” biti Luka Modrić, ali našao sam se u ovom poslu koji radim”, priča za Večernji list.
Što želi napraviti od NK Varaždina?
“Želimo mu vratiti status ikone Prve HNL. Prioritet je omladinska škola iz koje ćemo izvlačiti igrače. Talenata je uvijek bilo, a sada su se počeli vraćati u klub jer vide svjetlo na kraju tunela. To je rani početak povratka kluba na staze stare slave. Varteks je, do Dinama ove godine, bio zadnji klub koji je prezimio u Europi. Sretni smo kada dođe dvije-tri tisuće ljudi na stadion. To nas motivira”, pojasnio je.
Neki sigurno misle da je tu jer je sin Zlatka Dalića…
“Želim ići svojim putem i prije svega sam Toni Dalić. Naravno, sin sam Zlatka Dalića, ali ne samo sin Zlatka Dalića. Moj je otac iz Livna otišao u svijet, u Emirate, u pustinjski pijesak, boriti se da bi obitelji osigurao egzistenciju. Njegova mi je borba uvijek inspiracija i vodilja. Tako smo i odgajani. Ne mogu i ne želim pobjeći od oca, mogu se njime samo ponositi. On je i u Aziji imao rezultate. Tri godine zaredom prolazio je skupine azijske Lige prvaka i dolazio do polufinala pa na kraju i do finala Azijske lige prvaka. Kako ne bih bio ponosan nakon uspjeha na SP-u. Na osnovi rezultata u informatici zaslužio sam izravni upis na fakultet. S 13 godina radio sam web-stranice za NK Varteks, uz najposjećeniji tadašnji klupski forum. Većinu stvari želim napraviti bez ičije pomoći jer si želim dokazati da mogu”, poručio je.
Kako je njegov otac ostvario tako velik uspjeh s reprezentacijom?
“Puno mu je pomogao život u arapskom svijetu. Zato što je bio dobar psiholog, postigao je rezultat i u tom okruženju. Stvorio je koheziju, a momčad mu je to vratila. Tijekom SP-a nismo razgovarali o nogometu. Nazvao bi i pitao: “Bok, što ima? Puše li vjetar u Novalji? Jeste li bacili smeće, jeste li očistili ono…”. Ako on sam ne počne pričati o nogometu, ne pitam ga… To mu je trebalo da se opusti i da se makne od tog pritiska. Kada se vratio u Novalju, nosio je smeće, prao, čistio…”, priča Toni.
Je li im se promijenio životni stil nakon SP-a?
“Ni najmanje. I dalje se družim s istim ljudima koje znam od djetinjstva. Ne živim glamurozni život na visokoj nozi. Ne zanimaju me VIP tretmani ni trošenje novca. Živim bez pompe. Ne želim da me ljudi vole zato što sam sin uspješnog izbornika, već zbog onoga što ja jesam. Želim ostati ponizan i skroman kao što su me roditelji odgojili. Mi nikada nismo bili obitelj koja je težila materijalnom. Nitko ne priča o tome kako je bilo prije sedam-osam godina kada je otac otišao u Saudijsku Arabiju, bez znanja jezika, s ljudima koje nije poznavao. Htio je samo bratu i meni omogućiti da možemo studirati u Zagrebu. Ne zanimaju nas bijesni automobili, luksuzni restorani, skupa vina… Moj je otac za sve morao krvavo raditi i zato imamo takav stav. Nažalost, u Hrvatskoj se dovoljno ne cijene rad i uspjeh. Tek kada vani uspijete, priznaju vam”, zaključio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
