U Zagrebu je 20. veljače 2019. preminule olimpijka Alma Butia Car, posljednja hrvatska sportašica koja je sudjelovala na Olimpijskim igrama 1948. u Londonu.
Bila je to jedna od prvih naših atletičarki s vrhunskim rezultatima.
Alma Butia rođena je u Teharju kod Celja, u Sloveniji 9. veljače 1929. godine. Pohađala je gimnaziju u Celju i maturirala 1947. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1956. Specijalizirala je fizikalnu medicinu, reumatologiju i rehabilitaciju a 1977. je stekla status primarijusa.
Kao djevojčica bila je u Teharju članica Sokola u kojemu su njezini roditelji bili podupirajući članovi. Već se tada među vršnjacima isticala kao najbrža u trčanju. Nakon rata bila je od 1946. članica Atletske sekcije Fiskulturnog društva u Teharju. Vrlo je brzo počela postizati zapažene rezultate u sprinterskim disciplinama. Na prvenstvu Celjskog okružja u srpnju 1946. pobijedila je na 60 metara, a na 200 metara postigla je (uz pobjedu) i novi slovenski rekord -28.2. Potom je na prvenstvu Jugoslavije u Ljubljani osvojila treće mjesto na 100 metara i dvaput je izjednačila slovenski rekord na sto metara (13.1).
Nakon spajanja celjskih klubova 1947. prelazi u Atletsku sekciju Sindikalnog fiskulturnog društva Kladivar, koju je vodio trener Fedor Gradišnik. Godina u Kladivaru bila je vrlo uspješna. Postala je prvakinja Slovenije na 100 metara, 200 metara i u štafeti 4×100 metara, a potom je u kolovozu postala u Celju i prvakinja Jugoslavije na 100 i 200 metara, dok je u štafeti 4×100 metara osvojila drugo mjesto.
Vrhunac sezone, te 1947. godine ostvarila je na Balkanskim atletskim igrama u Bukureštu, gdje je već u prednatjecanju postigla novi rekord Jugoslavije i Balkana na 100 metara (12.8). Potom je u finalu osvojila zlatnu medalju, te u štafeti 4×100 metara i srebrnu medalju, pri čemu je također bio oboren državni rekord (51.6). U Celju je krajem rujna oborila državni rekord na 60 metara (8.0) i u štafeti na 4×60 metara (32.0).
U finalu prvenstva Jugoslavije, održanom početkom listopada u Zagrebu, oborila je državni rekord na 200 metara (26.8) i s kolegicama iz Kladivara osvojila je naslov ekipnih državnih prvakinja.
Na kraju te godine, u tada još neslužbenoj anketi Narodnog sporta, bila je po izboru čitatelja proglašena za najbolju sportašicu Jugoslavije 1947. godine.
Zbog odlaska na studij u Zagreb Alma 1948. prelazi u Akademski atletski klub Mladost gdje trenira pod vodstvom Žarka Susića. Bila je prvakinja Hrvatske na 100 metara nekoliko godina zaredom; 1948., 1949., 1950. i 1951. Prvakinja je bila i na 200 metara 1950. godine, a 1953. i na 80 metara s preponama. Kao članica štafete Mladosti sudjelovala je u osvajanjima prvog mjesta na 4×100 metara od 1948. do 1951. godine.
U olimpijskoj godini 1948. osvojila je na prvenstvu Jugoslavije u Zagrebu naslov prvakinje na 200 metara, a u finalu na 100 metara bila je diskvalificirana. Potom, kao prva atletičarka rodom iz Slovenije, ali članica zagrebačke Mladosti, nastupa na Olimpijskim igrama u Londonu, ali je u velikoj konkurenciji trkačica na 100 i 200 metara ispala u prednatjecanju.
U najboljoj je formi bila 1949. godine kada je sudjelovala u obaranju čak 7 državnih rekorda.
U listopadu 1950. u Zagrebu je e ekipom Mladosti osvojila prvi od šest uzastopnih naslova ekipnih prvakinja Jugoslavije.
Alma Butia za reprezentaciju Jugoslavije ukupno je od 1947. do 1955. nastupila 13 puta. Kao jedna od naših najuspješnijih atletičarki oprostila se krajem 1955. godine od službenih nastupa. Ukupno je u karijeri osvojila 14 naslova državne prvakinje u sprinterskim disciplinama i u štafetama, a uz to i 7 ekipnih naslova. Oborila je 18 državnih rekorda pojedinačno i u štafetama.
I nakon prestanka aktivnog natjecanja Alma je ostala vezana za atletiku. Za vrijeme Univerzijade u Zagrebu 1987. bila je voditelj medicinske službe za atletiku.
Kratko rečeno, Alma Butia istinska je atletska legenda Hrvatske i rodne joj Slovenije.
Sahrana Alme Butie biti će u danas 26. veljače u 12,55 u krematoriju na Mirogoju.
