Ponajbolji svjetski tenisač, Novak Đoković, ponovno briljira, imao je već poslovične trenutke prenemaganja… Slušajući ga što govori stekne se dojam kako je njemu bilo najteže u životu, nitko nikad takav teret života nije na svojim leđima nosio.
Naime, srpski tenisač govorio je u jeku pandemije koronavirusa, dok Srbijom upravlja najrigidniji diktator u Europi, bivši učenik fašističkog ratnog zločinca, Vojislava Šešelja, Aleksandar Vučić, o ratu, u kojem su, dakako, Srbi bili žrtve i uvijek ugroženi. Novak tvrdi da je Srbija ”imala dva rata”, imali su oni više ratova, veliki apetit je genocidna politika Slobodana Miloševića imala, i sve ratove su izgubili.
Đoković je ove srijede imao još jednu snimku uživo s prijateljem Šervinom Džafarijehom. Njih su dvojica pričali o svemu, najviše o stvarima o kojima nemaju previše pojma, dakle, o energiji, izazovima koji prate karijeru trenutno najboljeg tenisača svijeta, ratu… Novak Đoković je istaknuo kako svaki pojedinac ima snagu pokrenuti svijet.
”Nitko od nas nije prosječan i svatko ima mogućnost krojiti svoju sudbinu i utjecati na promjene u svijetu, ovisi samo na koji način…”
Đoković je u razgovoru podsjetio na svoje teniske početke…
‘‘Bio je to znak sudbine, dolazim iz sportske obitelji. Moj otac je bio natjecatelj u skijanju, bio je instruktor i nikad do tada nisam čuo za tenis. Nitko u našoj obitelji nije dodirnuo reket i sigurno je neka viša sila bila umiješana i uvela me u sport. Pomagao sam radnicima koji su radili teren, oni su mi dali dozvolu da budem prvi koji je igrao na tom terenu. Kao petogodišnjak sam htio uživati, tada mi je tenis bio samo igra, nešto u čemu sam uživao. Imao sam veliku sreću što mu je obitelj pomagala devedesetih kada smo imali dva rata, a između njih sankcije o čekanje u redovima za kruh i mlijeko… Te stvari jačaju karakter”, kazao je Đoković i niti jednog se trenutka nije prisjetio genocida koji je Srbija počinila na prostoru Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Kosovu, zbog čega su uostalom i bili izloženi sankcijama i zbog čega su bili izloženi bombama NATO saveza. I na kraju su ostali i bez Kosova.
I dok je Novaku Đokoviću bilo ”jako teško” kako je tek bilo ljudima u Vukovaru, Škabrnji, Srebrenici…? Zanimljivo, o tome srpski tenisač nikad nije govorio, kao ni o agresiji Srbije na Hrvatsku i BiH.
Đoković je istaknuo i ulogu trenera – Jelene Genčić i Nikole Pilića za svoj razvoj.
”Kad sam imao sedam godina prvi sam puta jasno znao da želim postati najbolji tenisač na svijetu jednog dana. Imao sam taj san. Imao sam sreće da u životu naiđem na ljude koji puno znaju o tenisu i sportu…. Oni su pomogli mojim roditeljima da shvate što radim kad nisam s njima. Posebno su mi pomogla dva trenera, moja teniska majka Jelena Genčić i Niki Pilić, moj teniski otac. Oni su bili bliski mojim roditeljima i bili su mi obitelj.”
Đoković je kazao da je kod Jelene Genčić odlazio slušati klasičnu glazbu i čitati poeziju te je zamišljao sebe kako podiže trofej Wimbledona.
”Imao sam sreću da imam uz sebe roditelje i Jelenu Genčić, koja mi je tada pokazala koliko je to važno. U srcu sam to imao i znao sam da će se ostvariti sve što zamislim. Uza sve što sam proživljavao kao i milijuni u Srbiji Znao sam da me ništa ne može zaustaviti i da ću jednog dana biti najbolji na svijetu…”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
