Bivši srpski košarkaš, kontroverzni Vlade Divac, novi je član košarkaške Kuće slavnih.
U svom govoru na ceremoniji poslao je takozvanu poruku mira, kako su je nazvali tzv. hrvatski mediji, a koja je zapravo ništa drugo nego još jedna velikosrpska floskula u stilu vrlo čestih velikosrpskih podvala kakve slušamo posljednjih godina.
”Tko nas bre rastavi…?”
”Iako su nas politika pokušali rastaviti, nisu uspjeli u tome. Nisu znali da je naša ljubav jednih prema drugima jača od te mržnje koju su nam probali ugraditi. Ljudi Balkana su kao jedna disfunkcionalna porodica. Možemo se mi tuči i svađati, ali na kraju krajeva – mi jesmo obitelj…”, rekao je Divac.
O čemu to govori srpski košarkaš koji se s najboljim europskim i hrvatskim košarkašem svih vremena, Draženom Petrovićem, nakon velikosrpskog divljanja kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, zauvijek i definitivno razišao? Naime, Dražen Petrović i Vlade Divac bili su uoči velikosrpske agresije na Hrvatsku veliki prijatelji, a onda je Dražen sve presjekao nakon što Divac nije osudio divljanje zločinačkog Miloševićevog režima, nikad se nisu pomirili, Dražen je, nažalost, otišao prerano, 1993. godine. Manipulativni tzv dokumentarni film ”Jednom braća” zapravo je ništa drugo nego jedna besramna manipulacija kojom je Divac izmanipulirao i pokojnog Dražena, no, takva je podvala doživjela totalni krah.
Kad je spomenuo ”obitelj”, je li Divac možda bio s obitelji Dražena Petrovića u Šibeniku dok su 1991. tenkovi. topovi, brodovi JNA i velikosrpskih fašista razarali taj grad, rodni grad Dražena i Ace Petrovića? Srpski tenkovi u rujnu 1991. bili su na Šibenskom mostu. Hrvatskih tenkova nigdje u Srbiji nije bilo. U to vrijeme Dražen Petrović, Stojko Vranković i neki drugi ugledni sportaši prosvjedovali su i štrajkali glađu ispred zgrade UN-a u New Yorku kako bi se zaustavila agresija pomahnitalih boljševika i fašista na Hrvatsku, Divac je podržavao tu agresorsku vojsku, a nije bio sa svojom ”obitelji”, Draženom i Stojkom. Istim onim Stojkom Vrankovićem čiji je Zadar bio mjesecima i mjesecima pod paljbom JNA i srpskih terorista. Gdje je tada bio Divac ako nije bio sa svojom ”obitelji”? I gdje su stotine i stotine nestalih kao posljedica velikosrpskog divljanja devedesetih, je li Divac možda i tim obiteljima ”obitelj”? Je li posjetio Ovčaru, Škabrnju, Glinsko Novo Selo…, Srebrenicu i ostala stratišta koja su ostala iz srpskih fašističkih hordi devedesetih?
Je li Divac uz svoju ”balkansku obitelj” bio kad je gorio Vukovar, kad su pomahnitale boljševičke horde Slobodana Miloševića i fašističke horde Vojislava Šešelja, Vuka Draškovića i ostali javnih i tajnih četnika palile i žarile po Hrvatskoj? I na koncu, tko je donio rat i razaranje, odakle je krenula ta mržnja i zašto?
A onda je, nakon tzv. poruke mira, Divac govorio o ljubavi bez da je imenovao sijače mržnje i razaranja. Divac o ljubavi!?
”Mislim da vam ljubav daje slobodu i snagu da onaj najbolji dio sebe podijelite sa drugima i da ih inspirirate. Ljubav vam daje moć da od nemogućeg napravite moguće. Kao i u životu, i u košarci morate dati da biste dobili. Na terenu ne dajete od sebe samo loptu nekome drugome, dajete fizičku i psihičku snagu, ulažete u to svoju strast, talent, vjeru u suigrače. Tako se ta moć umnožava i cijela ekipa pobjeđuje”, zaključio je ”romantični” Vlade Divac, inače četvrti srpski košarkaš u Kući slavnih.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
