Dva gotovo istodobna sportska događaja pokazala su stvarnu sliku hrvatske sigurnosti, hrvatske politike, hrvatske kulture, pa i općenito – hrvatske pameti, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Jedan je toliko medijski praćen da o njemu gotovo sve znamo. Riječ je, dakako, o Adria Touru srpskog tenisača Novaka Đokovića, turniru koji je nakon zadarskog korona-partyja postao i globalno poznat. A zbog njega i Hrvatska kao obnovljeno žarište virusa. Drugi je događaj imao vrlo skroman medijski profil pa vrijedi o njemu ponešto reći. Tursko-američki poduzetnik i aktivni zaljubljenik u sport s trajnim boravištem u Pragu, Michael Mike Saran, odlučio je sjesti na bicikl i u desetak dana promotivno odvoziti rutu Prag – Split. Pokazati kako je Hrvatska od korone sigurno ljetno odredište, promovirati sport i zdravi život sukladno misiji svoje fondacije “Sport2Life”. Kao poslovni čovjek, investitor u dalmatinski turizam i vlasnik splitskog hotela “Le Meridien Lav”, Saran je, dakako, našao u tom podvigu i poslovni interes. I, 7. lipnja krenuo je biciklom iz Praga bilježeći na svome Instagramu zanimljive destinacije: dvorac Trakošćan, karlovački Aquapark, Rastoke, Plitvička jezera, Slapove Krke… kao neslužbeni ambasador hrvatskog turizma.
U vrijeme dok je Mike ustrajno pedalirao prema Splitu, u Beogradu je sve bilo spremno za prvu epizodu regionalnog projekta čiji je zaštitni znak bio srpski tenisač Novak Đoković, a deklarirani cilj promocija tenisa i pomoć mladim tenisačima “regiona”. No otpočetka je bilo razloga za oprez. Svi veliki svjetski teniski turniri otkazani su ili odgođeni zbog rizika koronavirusa, a Đokovići organiziraju turnire pred punim stadionima. Turnir je imao i zanimljiv politički okvir. Najprije je zamišljen u četiri čina: Beograd, Zadar, Banja Luka, Budva. U velikosrpskoj mitologiji svi ti gradovi imaju simboličko značenje: Beograd je, dakako, srpska prijestolnica, Zadar stara srpska luka, Banja Luka glavni grad zapadne Srbije, Budva najpoznatije srpsko ljetovalište…
(…)
Politički i sigurnosno gluha i slijepa Hrvatska stavila je Đokovićima (ili, ako hoćete, beogradskoj državnoj kliki u pozadini turnira) bezuvjetno na raspolaganje Zadar, u čijem je zaleđu u ratu operirao novi, po Vučiću imenovani počasni Delija – kapetan Dragan. Hrvatske posvuduše i posvudeki, predvođeni premijerom Plenkovićem, išli su u Zadar pokloniti se velikom tenisaču Noletu, koji je prethodno poslao vatrene zadarske čestitke svojim Delijama na osvojenom prvenstvu Srbije (onima kojih se Milojko Pantić ranije javno odrekao, među ostalim i zbog djelovanja kapetana Dragana u zadarskom zaleđu). Možda Novak Đoković zaista ne razumije ono što zna Milojko Pantić. Ali ušao je u ulogu ambasadora dobre volje te beogradske sprege sporta i zločina(ca).
Za Hrvatsku je donekle i sretna okolnost što je sve završilo kao korona-party, što je Đokovićvo ponašanje postalo predmet globalne osude. Njegova je drskost na kraju prikrila hrvatsko političko i sigurnosno sljepilo. Izbjegnut je završni party. A možda je i bolje uhvatiti malo globalne korone nego ispasti baš totalni hrvatski idiot.
U međuvremenu je Mike Saran, kao potencijalno vrhunska reklama Hrvatske među češkim turistima, dopedalirao do Splita. Promovirao je novi trend u turizmu poslije korone, na tržištu koje je ovog ljeta Dalmaciji iznimno važno. Medijski gotovo neprimjetno. Uostalom, tko je taj Mike? Svekolika hrvatska elita tiskala se oko Noleta. Režiju potpisuje – Aleksandar Vučić, zaključuje Starešina za Slobodnu Dalmaciju.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
