Nekoliko sati prije početka odlučujuće utakmice hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu protiv Albanije, koja je protiv Italije pokazala da može napraviti probleme i onima najboljima, glavni problem je, naravno, izbornik Zlatko Dalić.
Kad i ako ”protjeraju” Dalića…
Barem tako kroz ”analitičke” tekstove sugeriraju hrvatski novinari, ili kako ih neki nazivaju – ”novinari iz Hrvatske”. Kad Dalića protjeraju lako će se ”obračunati” s ostatkom njegovih ”senatora”, pa ako bude sreće za izbornika postaviti nekog nogometnog Veselina Vujovića tim bolje… I eto vam prijateljskih utakmica s ”regijom” koliko god hoćete. Kult reprezentacije, koji je ipak najveće djelo aktualnog hrvatskog izbornika i koji je taj kult doveo do zavidne razine, lako je razoriti, teško je na ruševinama ponovno graditi.
Hrvatska ne mora, ali može…
Ne jednom, a s obzirom na sve ono što je Hrvatska napravila u Dalićevoj eri, Vatreni NIŠTA NE MORAJU, nema imperativa velikog rezultata, što ne znači kako nema kvalitete i kako se protiv Albanije ne treba pobijediti, naprotiv. Međutim, s obzirom na tri medalje u šest, sedam godina koliko je Dalić na izborničkoj klupi, Hrvatska je i sam izbornik zaslužili su kredit. Dobili bi ga svugdje, zašto ne i u Hrvatskoj?
Koliko je godina primjerice Joachim Löw vodio jednu Njemačku? Gotovo dva desetljeća, naravno, bio je svjetski prvak, osvajao medalje, ali čak ni on s najboljom europskom nogometnom reprezentacijom svih vremena, nije uvijek osvajao medalje. Nije čak uvijek na velikim natjecanjima prolazio skupinu, ali je opstao i opstajao godinama.
Tako se stvara kult reprezentacije, tako se stvara povjerenje, izbornik nije trener, ili nije samo trener, već je čovjek koji ima zadatak stvoriti atmosferu u reprezentaciji, pozvati najbolje što ima, bez obzira na godine. Stvaranje mladih igrača zadatak je klubova, i klupskih trenera, a ne samog izbornika.
”Tvdoglav” je i još k tome ”praznovjeran”
Dalić je kažu tvrdoglav, pa čak kažu kako je ”praznovjeran”, ”ide glavom kroz zid” i ne vidi to što novinari iz Hrvatske vide. Ukratko, ne halucinira, nema deluzije kakve su svojstvene dijelu hrvatskih novinara. Srećom. Što mislite zašto je ”praznovjeran”, zašto ne vjeruje u sve ono ”progresivno” u što vjeruje dio novinara? Primjerice, u nevjerojatnu činjenicu da je ljeti vruće, a zimi hladno te da sve te ”drastične promjene” ne ”pamte ni oni najstariji”, uključujući Stjepana Mesića, koji je nakon Manolićevog odlaska najstariji hrvatski guru.
Naime, danas se na neki način sugerira kako je Slaven Bilić, bivši hrvatski izbornik i nakon Ćire i Dalića izbornik s najdužim rokom trajanja, vidio sve ono što aktualni izbornik ne vidi. I Bilić je sjajan trener, napravio je s reprezentacijom dobrih stvari, ostavio sjajnu momčad, dakle, ne ”samo” reprezentaciju. No, je li Bilić imao rezultate kakve Dalić ima? Imao je igru, nitko to ne može spočitavati Biliću, imao je velikih pobjeda protiv Engleske, Njemačke... Međutim, imao je sjajne igrače, možda čak i bolje od ”Dalićevih”, pa se posrnulo u pokušaju da se izbori nastup na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici 2010. godine. Kiks je to kakav Daliću NIKAD ne bi oprostili. Je li trebalo oprostiti Biliću? Naravno, i oprostilo mu se.
Čak i da ne prođemo skupinu Dalića se ne smije rušiti
Kada bi Hrvatska ostala bez osmine finala Eura, vjerujemo da takav scenarij nije realan, odnosno da će biti ostvaren glavni cilj uoči turnira, prolaz najteže skupine na turniru, Dalića ne bi trebalo, ne bi se smjelo rušiti. Nažalost, već sada, barem po ”septičkim jamama” društvenih mreža, neki zazivaju Dalićev odlazak.
U tome svoje prste, doduše potiho, onako, ”iz busije”, ”partizanski”, imaju i neki treneri nadajući se Dalićevoj kupi, uživljeni u svoju ”mesijansku ulogu”. Hrvatsku treba spašavati, od koga, od čega? Od Dalića? Kad bi Hrvatsku spašavali hrvatsku reprezentaciju oni koji se sada nude, zajedno s novinarima iz Hrvatske, od hrvatske reprezentacije ostao bi Mariupolj.
