Sasvim sigurno od ponedjeljka i službeno najbolja hrvatska tenisačica Mirjana Lučić-Baroni sjajnim igrama na Australian Openu privukla je pozornost svjetske sportske javnosti. Teniski svijet prepun je naslovnica o “teniskom čudu iz Hrvatske”, koja je u mlađim danima neodoljivo fizički sličila legendarnoj Nijemci Steffi Graf, s kojom su je i mnogi tada uspoređivali, proglašavajući je njenom legitimnom nasljednicom.
Nažalost, život je “Mikicu” odnio jednim sasvim drugim putem, koji nije bio i put tenisa, ali je bio najmanje njen izbor. Vratila se u godinama kad je povratak gotovo nemoguć, s nepunih 35 na leđima ponovno je u samom vrhu, pobjeđuje čak i one tenisačice koje se nisu ni rodila kad je ona bila jedna od najtalentiranijih mladih igračica na svijetu.
Pobjedom protiv Karoline Pliškove u četvrtfinalu Australian Opena dobila je priliku, drugu priliku, u polufinalu susrest će se s vršnjakinjom i jednom od najboljih tenisačica svijeta svih vremena, Amerikankom Serenom Williams. Uoči tog velikog, generacijskog dvoboja, Serena je, između ostaloga, rekla: “Ponosna sam na Mirjanu, sjajno igra. Zadnji put igrale smo jedna protiv druge prije gotovo dva desetljeća i tako je lijepo vidjeti je ovdje u polufinalu. Ona me zaista nadahnjuje. Presretna sam zbog nje i nema veze tko će pobijediti u našem polufinalnom dvoboju jer, u svakom slučaju, netko stariji od 34 ulazi u finale, a to je sjajno…”
Kad pohvale stižu s ovakvog mjesta, od tenisačice koja je zapravo istinska teniska institucija, onda one ne zvuče prazno, a nisu to jedine pohvale. Nedavno su o Mirjani pisali i australski mediji.
Bijeg u gluho doba noći…
Naime, australski novinari bili su uporni u razgovoru s Mirjanom Lučić-Baroni kad su željeli saznati detalje iz njezine prošlosti, kada je s majkom Anđelkom u gluho doba noći bježala od nasilnog oca Marinka.
“Ljudi misle da znaju sve o meni i mojoj prošlosti, ali ne znaju. Svašta se pričalo, ali većinom su pričali oni koji nemaju pojma. Jednog dana ću možda osjetiti da mi se priča o tome, sada nije taj dan”, govorila im je Mirjana.
S majkom u izbjeglištvu
Prije 18 godina bila je u četvrtfinalu Grand Slama. Steffi Graf izbacila je tada 16-godišnju tenisku zvijezdu u usponu u polufinalu Wimbledona i za nju je rekla: “Ta mala će jednoga dana vladati svjetskim tenisom”. Nažalost, sudbina je odlučila drugačije, međutim, vratila se. No, vratimo se za trenutak u prošlost.
Mirjana je nakon toga završila s majkom u izbjeglištvu, teniski teren zamijenila je radom na blagajni. Prije toga otac je zlostavljao i tukao. Vratila se tek serijom pobjeda na US Openu 2014. godine. Tada je otkrila da ju je Goran Ivanišević izvukao od oca nasilnika te isplanirao bijeg u SAD. Tamo je radila kao blagajnica na Floridi kako bi prehranila obitelj, a s majkom Anđelkom pobjegla je uoči Wimbledona 1998. godine. Tada su srele Gorana Ivaniševića kojem su prepričale sve što se događalo godinama u njihovu domu – on ih je saslušao i odlučio im pomoći.
Otac bio uvjeren da je bio u pravu
U jednom potresnom intervjuu otkrila je da joj je otac Marinko prijetio da će joj uništiti karijeru i natjerati je da mu se vrati, ali on za nju više nije postojao.
“Najgore od svega je što mu uopće nije bilo žao za sve to što nam je učinio. On je uvjeren da su njegova djela bila opravdana”, rekla je Mirjana.
Preživjela zlostavljanja
Otkrila je i da ju je otac jednom prilikom gurnuo u kadu i 40 minuta cipelario jer je izgubila u polufinalu juniorskog turnira.
Mladoj joj je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj, ali to se danas ne vidi iza njezinog zaraznog osmijeha.
Zaslužila je ovih dana da se o njoj priča, uspjeh na Australian Openu novi je pokazatelj da se može i onda kad je najteže i kad je malo tko u to vjerovao, osim možda nje same.
Nešto o samoj karijeri Mirjane Lučić-Baroni
Mirjana Lučić inače odrasla je u Makarskoj, kamo se njena obitelj vratila iz Njemačke, a kao juniorka je osvojila US Open davne 1996. godine, godinu dana kasnije isti je turnir osvojila u singlu i paru, što je do tada uspjelo tek Martini Hingis i Jennifer Capriati, to su jedine tri igračice u povijesti koje su osvojile s 14 godina dva Grand Slam turnira. Mediji su je proglasile neviđenim talentom, koji je osuđen na uspjeh.
U profesionalnom tenisu debitirala je u Bolu na Braču 1997. godine, iste je godine ušla u finale Strasbourga, gdje je izgubila od Steffi Graf, s kojom su je tada, kako smo rekli, mnogi uspoređivali. Mirjana Lučić igrala je u više navrata u paru s još jednom teniskom legendom, Martinom Hingis, s kojom je osvojila Australian Open i to kad je imala nepunih 15 godine. Tih dana mediji su je proglasili čudom iz Hrvatske.
Godine 1998. Mirjana je obranila naslov pobjednice turnira u Bolu, čime je, sa 16 godina i 2 mjeseca, postala najmlađa tenisačica u povijesti kojoj je uspjelo obraniti naslov na WTA Touru. Nažalost, WTA turnir na Braču odavno ne postoji, iako su na njemu hrvatske tenisačice imale veliku priliku za prve korake profesionalnom tenisu. No to je jedna druga za Hrvatsku posve tipična priča.
Godina 1999. bila je godina velikog uspjeha, naime, Mikica se plasirala u polufinale Wimbledona, gdje je tijesno poražena od Steffi Graf (7:6(3), 4:6, 4:6), a na tom putu do finala svladala je i svjetsku igračicu broj 4 i deveterostruku Grand Slam pobjednicu Moniku Seleš sa 7:6, 7:6.
Nažalost, tada počinju obiteljski problemi, problemi s ozljedama i strmoglavi pad. Naime, s majkom i sestrama odselila se daleko od Makarske, na Floridu, s vremenom je padala sve niže na WTA ljestvici.
I kad je izgledalo da je sve gotovo vratila se 2007. godine kada je dobila pozivnicu za WTA turnir u Indian Wellsu, koju je dobro iskoristila. Tri godine kasnije udala se za Talijana Daniele Baroni i od tada koristi prezime Lučić-Baroni. Sama je u nekoliko navrata potvrdila da joj je muž ujedno i najveća potpora te da je vjerovao u potpuni povratak.
U dugoj karijeri osvojila je tri WTA turnira…
U ponedjeljak Mirjana će biti 29. tenisačica svijeta, što je njen najbolji rejting karijere. Naravno, ako u polufinalu Australian Opena pobijedi Serenu Williams sve se mijenja, mogla bi i među prvih 20 svjetskih tenisačica.
Zahvala Bogu
Nakon pobjede u četvrtfinalu Australian Opena protiv Karoline Pliškove i ulaska u polufinale, što je njen najbolji rezultat od Wimbledona 1999., Mirjana je kleknula, prekrižila se i zaplakala. Da bi kasnije zahvalila Bogu zbog činjenice da je u teškom životu uspjela izdržati jednu veliku kušnju. Kušnju života.
Još jednom, po tko zna koji puta, vidjelo se koliko je hrvatskim sportašima vjera važna.
