Zvonimir Boban otkriva kako je raditi u FIFA-i, uspoređuje li 2018. i 1998. godinu, te što misli o nastupu Thompsona na dočeku Vatrenih…

Foto: fah

Zvonimir Boban radi u FIFA-a, a za Večernji list dao je intervju u kojem je progovorio o brojnim temama.

“Moj nepolitički dolazak u Fifu tek je jedna od odluka koja govori sve o današnjem predsjedniku i njegovoj želji da se ova organizacija potpuno promijeni i reformira. Infantinovo obećanje u kampanji bilo je da će vratiti nogomet u Fifu i Fifu nogometu, a tko god prati taj put i objektivan je prema našem radu, lako može zaključiti da je to upravo ono što se događa”, kaže Boban.

Što misli o VAR-u i utjecaju na nogometnu igru?

“Nakon godina rasprava i blatterovsko-platinijevskih odbijanja, Fifa i Ifab u ožujku 2016. donijeli su povijesnu odluku i otvorili vrata tehnologiji. Za to je trebalo hrabrosti. Vjerovao sam od početka u ovaj projekt ne samo zbog nogometnog senzibiliteta i iskustva, nego i zbog godina komentatorskog i novinarskog rada na televiziji što je bila velika prednost. Voditi tako kompleksan, revolucionarno pionirski projekt, zajedno s ljudima poput šefa sudačkog odbora i velikana svjetskog nogometa Pierluigija Colline te sjajnog šefa sudačkog odjela u Fifi Massima Busacce, moj je privilegij za nogometnu povijest. Presudno je da smo, bez obzira na njegov inicijalni skepticizam, imali veliku predsjednikovu podršku”, dodaje.

Uspoređuje li 2018. i 1998. godinu?

“Prije dvije godine, nekoliko mjeseci prije Europskog, izjavio sam da će ova momčad potpuno sazreti u Rusiji. Kao da je uvijek nešto nedostajalo, neki karakterni element. U te posljednje dvije godine, a nakon bolnih poraza u zadnjim sekundama europskih prvenstava, Modrićeva je generacija izgorjela pa se izdigla u nizu javnih cirkusa i fajtova prouzročenih “čudima” naše (ne)nogometne zbilje, ojačala je ljudski i ostvarila suludi rezultat. I prije su ovi dečki igrali sjajan nogomet i ponašali se vrhunski. Poštovali su i narod i dres, davali uvijek sve. I zato su zaslužili zgrabiti u povijest i sve nas učiniti ponosno sretnima”, otvoreno kaže Boban.

Je li moguće stanje u bilo kojem sportu raščistiti bez političke volje?

“Ovisi koliko je i je li taj sport kontaminiran do te mjere da treba intervenciju države. Osobno ne vjerujem da se može sam od sebe iščistiti ako je suštinski korumpiran ili kontaminiran, što je u principu isto. Iluzija je da možete odvojiti društvene djelatnosti od politike i ne trebamo se praviti da je to moguće, a hoće li se politika na pravi način baviti sportom, ili kulturom, svejedno, ovisi o tome koliko su i jesu li političari pravi i sposobni ljudi. Kod nas je lako vidljivo da se malo njih snalazi u definiciji društvenih prioriteta pa u jeftinom i pogubnom populizmu preživljavaju svojih pet minuta navodne slave i bitnosti. Treba reći i da im nije lako s nama. Što god radili – ne valja, što god rekli – ne valja, već što dišu ne valja… Destrukcija, stalna i konstantna, tako da im baš i nije lako…”, smatra Boban.

U svojoj se diplomskoj radnji bavio kršćanstvom u Rimskom Carstvu. Što kaže danas?

“Kršćanstvo je životni ideal, naša tradicija i naša kulturološka esencija. Bavim se njime kroz sve ono što radim, barem se nadam i trudim da je tako. Filozofsko-religiozni proces već odavno sam odradio, ostaju kao i uvijek samo djela kroz koja se i najviše razgovara s Onim gore. A za razgovor “jedan na jedan” najmanje je bitna neka institucija. U principu, taj bi način i trebao biti pravi smisao naše vjere. Tako je po Kristu”, smatra Boban.

Prije 20 godina tražili su Severinu, a danas Vatreni traže Thompsona, što kaže o tome?

“Ma to sa Severinom bila je čista zezancija, nitko to nije slušao. Trideset “majmuna” u kavezu i hormoni polude, to je normalno. Ovi dečki htjeli su Thompsona i oni imaju pravo na svoje izbore kao što Thompson ima pravo pjevati. “Lijepa li si” je stvarno divna pjesma. Na žalost, znali smo u kakve će to reakcije odvesti, trebao je znati i on”, ističe.

Što kaže o hrvatskoj politici u Rusiji?

“Pokazala je najljepše lice, jer naša je predsjednica prelijepa žena i osobno mi je iznimno draga. Djelovala je jako simpatično i blisko. Čak mi se u nekim trenucima učinila kao Alisa u zemlji čudesa, ali i to je snaga nogometa”, priča.

S idejom nacionalnog stadiona baš se i ne slaže…

“Lak, nepromišljen populizam – i pravi nonsens. Mi imamo što graditi ako se želi graditi: Maksimir (ili što god ono bilo), Poljud… i sve ostale stadione i njihovu infrastrukturu. To je ono što treba graditi i to nogomet zaslužuje. To je prva i prava misija za slatkorječivu državu, Davora i HNS kojima još jednom čestitam na sjajno odrađenom mundijalu”, zaključio je.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr