Mersiha Gadžo, autorica je tendencioznog i huškačkog novinarskog teksta koji je izašao prije koji dan na aljazeera.com. Kao i mnogi tekstovi do sada, tema je već prožvakani, ali očito nikada preboljeni doček i uspjeh Vatrenih u Zagrebu na Svjetskom prvenstvu. Naslov teksta je već sam po sebi etiketirajući, pun laži, uvredljiv i huškački: How Croatia’s World Cup party highlighted ‘fascist nostalgia’ (Kako je doček nogometaša sa Svjetskog prvenstva istaknuo ‘fašističku nostalgiju’ u Hrvata).
> Hoće li Vlada reagirati na klevetničke navode o Predsjednici i Thompsonu na Al Jazeeri?
Mersiha Gadžo je novinarski je fakultet završila u Kanadi, a omiljena joj je tema, osim etiketiranja Hrvata, palestinsko-izraelski sukob.
Zanimljivo i nimalo važno je da novinarka surađuje s najpoznatijim televizijskim i novinskim kućama, između ostalih: CBC News Network, CTV, Al Jazeera English, Toronto Observer, Devon Dispatch, Canadian Dimension, novine Istanbul’s Today’s Zaman, Middle East Eye, kao i s nekoliko medija u BiH.
Na taj način ona svoje stavove, koji su što se tiče Hrvatske puni laži i predrasuda, plasira i u značajne svjetske medije.
Dotična je, međutim, samo jedna u nizu novinara porijeklom s područja bivše Jugoslavije (uglavnom država Srbija, BiH i Hrvatska) koji vrlo aktivno kroz svjetske tiskovine i web portale diskreditiraju tendencioznim natpisima Hrvatsku kao fašističku zemlju.
To čine svjesno znajući da Hrvatska ima bitno manje problema s fašističkim i totalitarnim tendencijama, kao i javnim eksponiranjem fašizma i religijsko-rasističkog fundamentalizma od BiH i Srbije.
Dovoljno se podsjetiti desetina izjava s najviših pozicija susjednih država Srbije i BiH, recimo Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, ali i npr. Bakira Izetbegovića koji posve otvoreno podupire fundamentalističke procese u BiH i Turskoj, priziva sukobe i zvecka oružjem. Tako je fundamentalističkih stavova Bakir, kojem su navodno sekularnoj BiH usta javno puna Boga kao da je u džamiji, prošle godine u Sarajevu pred 20.000 ljudi prilikom posjeta Erdogana izjavio i ovo: “Bog Bošnjacima poslao Aliju Izetbegovića, a Turskoj Recepa Tayyipa Erdogana…Drago mi je vidjeti izmiješane zastave Turske i BiH. Dugo smo mi zajedno. Dobro smo živjeli zajedno. Dobro smo se BORILI zajedno. Zadnji put, Bošnjaci su branili Tursku kao svoju domovinu“.
Zastrašujuće za Hrvate? Da.
Fašizam Bakira? Kolokvijalnim rječnikom govoreći – Da.
Problematično za Mersihu i slične? Ne.
Mersiha, i njoj slični iz istog novinarskog tora „regiona“, ovdje recimo nisu vidjeli ništa sporno.
No, zato Mersiha Gadžo vidi fašizam u hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović pišući o predsjednici kao potencijalnom fašistu jer je u jednom intervjuu izjavila da „ponekad voli poslušati neke Thompsonove pjesme“.
Vrhunac svega bio je Mersihin zaključak da je „predsjednica Kitarović na svoju inauguraciju pozvala neke pro-ustaške osobe“.
Inače, sam tekst je kvazinovinarska jeftina balada već odavno pročitane antihrvatske retorike bazirane na starim floskulama za svjesno ukroćivanje Hrvata, o vječno prisutnom fašizmu među Hrvatima. A onda ovisno o događanjima, samo se iskoristi potencijalni okidač (kao npr. komemoracija u Bleiburgu, proslava Oluje, koncert Thompson ili bilo što drugo pa i neka lokalna vatrogasna zabava) da se ta teza ponovno javno plasira u međunarodnu javnost.
Čovjek ostaje u dilemi je li u pitanju samo isprani ideološki antifa fanatizam ili su ipak u pitanju neke paraobavještajne antihrvatske igre koje se plasiraju preko medija.
Ovog puta, rekli smo, novinarka je bila inspirirana dočekom Vatrenih i Markom Petrovićem – Thompsonom, a u kontekstu ustaštva, kao što vidimo, nije propustila priliku spomenuti hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar – Kitarović, Velimira Bujanca, Efraima Zurrofa, Srpsko narodno vijeće Milorada Pupovca i njihova izvješća o pojavama „fašizma“ u Hrvatskoj i mnoge druge.
Samo po sebi bi to bilo smiješno da to ne čitaju ljudi u inozemstvu koji često ovakve vijesti primaju na gotov i prožvakani način kao – istinu.
Naravno, ovo nije novost i ovakve laži kotrljaju se Hrvatskom već desetinama godina i učinkovitom su oružje u psihološkom ratu protiv Hrvatske, za tko zna čije i kakve interese.
Pitanje je može li i želi Hrvatska pojačati diplomatsko-medijsku prisutnost kroz sustavno djelovanje da bi se ovakve stvari izbjegle ili ublažile, te da bi stvarno stanje moglo doći do međunarodne javnosti.
Ili će sve ostati isto kao do sada, a diplomatska i vodeća novinarska mjesta samo pozicije za uhljebljivanje stranačkih kadrova redovito nesposobnih objasniti čovjeku gdje se nalazi spomenik banu Jelačiću u Zagrebu, a kamoli se radom i djelovanjem izboriti za neke stvari važne za međunarodni ugled i položaj Hrvatske.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
