Arktik je od siječnja do svibnja bio poprište pomorske vježbe NATO-a, u kojoj je sudjelovalo gotovo 100.000 vojnika i koja je imala za cilj demonstrirati učinkovitost NATO-a u najsjevernijem dijelu zemaljske kugle. Stručnjaci tvrde da je u prvom redu otkrila slabe točke saveza i ukazala na brojna neriješena pitanja vezana za to područje.
Najnovije geostrateške dvojbe, nastale nakon napada Rusije na Ukrajinu, obuhvaćaju različite aspekte vojnog sučeljavanja između Zapada i Istoka, kao i na otvorena pitanja koja se tiču Arktika.
Kad je Clint Eastwood ukrao supertajni ruski borbeni zrakoplov, čudo tehnike, uspio ga je dopremiti u Ameriku uz pomoć američkih snaga skrivenih u arktičkom ledu. U hollywoodskim filmovima to se tako događa, ako Rusima nekad i pođe za rukom napraviti nešto vrijedno, Amerikanci im bez problema to preotmu.
Arktik je područje nesmetanog kretanja podmornica
Eastwood je u bijegu pred ruskim progoniteljem sletio na ledenu ploču Arktika, gdje ga je čekala američka podmornica kamuflirana u ribarski brod i opskrbila ga gorivom. Nakon toga, pršteći od kerozina nesmetano je otplovio prema slobodnom američkom obzorju.
Filmovi, ma koliko nekad konstruirali naivne priče, u mnogim se detaljima oslanjaju na stvarnost. Nije poznat stvarni događaj na kojemu bi se temeljio film, ali razne podmornice vršljaju ne samo ispod arktičkog leda, nego se s vremena na vrijeme prikradaju i suparničkim lukama.
>Rusija: Prva plutajuća nuklearna elektrana danas kreće put Arktika
Kad je riječ o klasičnom vojno-strateškom suparništvu Istoka i Zapada, upućeni upozoravaju da je Arktik slaba točka Zapada. Osim toga, ondje se i ne zna točno što je čije. Što je zapravo neobično, velike sile crtaju svoje interesne granice po svemiru, a još nisu zauzele ni cijelu Zemlju.
Rusija je na Arktiku u prednosti
NATO je na Arktiku u lošijoj poziciji od Rusije, koja je taj dio Zemlje proglasila prioritetom i u posljednjih desetak godina ondje izgradila stotine vojnih uporišta. Najvažnije u svemu tome jest procjena da je Moskva u stanju prekinuti opskrbne puteve između Amerike i Europe.
Valja napomenuti da je Rusija jedina zemlja koja graniči s Arktikom a koja istodobno nije članica NATO-a. Nedavni pristup Švedske i Finske NATO-u mogao bi promijeniti odnos snaga u tome dijelu svijeta, ali u vojnom smislu njihova je snaga usredotočena na južnija područja.
Za razliku od Rusije, NATO ne posjeduje brodove ledolomce sposobne za borbu protiv zračnih snaga i podmornica. Norveška ima ledolomce, ali nije riječ o vojnim brodovima.
Rusija pak posjeduje podmornice koje su u stanju izvesti napad na Sjedinjene Države, krećući se pritom iz Barentsova mora, pokraj Norveške i ispod leda uz Grenland, a da pritom ne budu otkrivene, upozorava stručni časopis Foreign Policy.
Imajući to u vidu, Arktik je područje u kojemu je NATO najranjiviji i najizloženiji mogućem napadu.
Arktik je glavni ruski vojni prioritet
Rusija je u svojoj vojnoj doktrini 2022. proglasila Arktik najvišim prioritetom. Nakon invazije na Krim 2014., Rusija je na Arktiku postavila više od 475 vojnih postrojenja. Oko dvije trećine ruskih pomorskih nuklearnih potencijala otpadaju na Sjevernu flotu, stacioniranu u Barentsovu moru.
Istodobno, članice NATO-a ne mogu se dogovoriti spada li Arktik uopće u područje nadležnosti zapadnog saveza. Pritom valja imati na umu da je i Kina vojno nazočna u tome području.
>SAD otkrio planove za sprječavanje agresivnog ponašanja Pekinga i Moskve na Arktiku
Važna je i činjenica da u blizini Arktika, između Grenlanda, Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva, prolazi opskrbna ruta koja je posebice za SAD i Kanadu u vojnom smislu od životne važnosti. Rusi mogu tu rutu prekinuti u svakom trenutku.
Vojna uloga Arktika ovisi na neriješenim teritorijalnim pitanjima. Ni danas nije jasno što ondje točno kome pripada. Rješenje je tim teže što različite susjedne države imaju različite poglede na različita pitanja vezana za Arktik.
Kanada prije sto godina pokušala odrediti granice
Današnji odnosi na Arktiku temelje se na zbivanjima početkom 20. stoljeća. Kanada je 1907. razmatrala pripojenje područja do Sjevernog pola. To se i ostvarilo 1924., kad je Kanada proglasila svoju suverenost na tome području. U 50-im godinama Kanada je u tu svrhu naseljavala Inuite u blizini Sjevernog pola.
U međuvremenu, Sovjetski Savez je 1926. proglasila područje u trokutu između Murmanska, Sjevernog pola i Čukčenskog poluotoka, dakle većinu Sjevernog polarnog mora, dijelom svoje države.
Norveška je odbacila kanadske planove razgraničenja zbog otvorenih pitanja vezanih za Grenland, kao i pregovora sa Sovjetskim Savezom o Spitzbergenu i još nekim područjima.
Sjedinjene Države istodobno su uglavnom ignorirale kanadske poteze, a većina država smatrala je najveći dio Sjevernog polarnog mora međunarodnim vodama.
Krajem 20. stoljeća, ubrzano topljenje arktičkog leda izazvalo je interes okolnih država, usmjeren u prvom redu na crpljenje prirodnih bogatstava.
Arktik, procjenjuje se, krije četvrtinu svjetskih zaliha nafte i plina
Prema nekim procjenama, četvrtina svjetskih zaliha nafte i plina nalazi se pod arktičkim ledom. Pretpostavlja se da ondje ima i mnogo cinka, mangana, zlata, nikla, olova, platine i dijamanata, a nije nevažan ni veliki riblji fond.
Pod okriljem Ujedinjenih naroda sklopljen je 1982. Sporazum o pomorskom pravu, koji je stupio na snagu 1994. Sukladno njemu, zemlje koje imaju izravan pristup oceanima imaju pravo na ribolov do granice od 200 morskih milja od svoje obale. Odnosno, imaju pravo u tome području proglasiti isključivi gospodarski pojas.
>Ruska vojska jača prisutnost na Arktiku
Ta se odredba u slučaju Arktika odnosi na Dansku, Island, Kanadu, Norvešku, Rusiju i Sjedinjene Države. Međutim, pravilo nije primjenjivo na Sjeverni pol, koji je više od 200 milja udaljen od granice svake od tih država.
Sporazumom je određeno da svaka država može u roku od deset godina nakon njegove ratifikacije zatražiti proširenje toga područja. To su i učinile Rusija, Norveška, Kanada i Danska.
Rusi izračunali da je Arktik povezan s Rusijom, pa postavili zastavu na Sjevernom polu
Ruski zahtjev u to područje uključuje i Sjeverni pol. Rusi su izračunali da geomorfološka struktura tla pruža dokaze za povezanost širokih područja oko Sjevernog pola s Rusijom.
U kolovozu 2007. dvije ruske podmornice postavile su rusku zastavu na zemljopisnoj točki koja odgovara Sjevernom polu. Kanada je oštro reagirala na taj potez, dok je primjerice Danska ocijenila da taj potez nema nikakav pravni učinak.
Za to vrijeme, Sjedinjene Države smatraju da pitanja teritorijalnog razgraničenja uopće nisu prioritetna. Za SAD je najvažnija prohodnost pomorskih puteva.
>UN protiv ‘bušenja’ nafte na Arktiku zbog globalnog zatopljenja
Washington je u međuvremenu pojačao vojne aktivnosti u Arktiku. Posljednjih godina SAD je izdvojio značajne iznose u proračunu za gradnju ledolomaca i podizanje vojnih pristaništa na tome području. Prema izjavama američkih dužnosnika, cilj je naglašavanje premoći SAD-a na Arktiku, u prvom redu u odnosu na Rusiju i Kinu.
Zapad ponajviše zainteresiran za plovne puteve
Europska unija nastoji se također uključiti u strategijske igre oko Arktika, ističući u prvom redu potrebu slobodne plovidbe u područjima koja nisu pokrivena ledom.
EU želi dobiti i status promatrača u Arktičkom vijeću, koje je 1996. osnovalo osam država čiji se dijelovi nalaze sjeverno od polarnog kruga.
Arktičko vijeće bavi se poglavito zaštitom okoliša, pitanjima pomoći i spašavanja na moru, zaštitom od katastrofa i znanstvenim istraživanjima.
Jedno je jasno, međunarodni ugovori i strategije značajno kasne za vojnim potezima. Velike sile, prije svih Rusija, oko Sjevernog pola načičkale su svoje vojne sustave.
No teritorijalna pitanja, a s njima povezana i prava na korištenja prirodnih izvora i u konačnici geostrateški odnosi na Arktiku u velikoj su mjeri neodređeni i podložni tumačenju onih koji prvi zauzmu strateške točke.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
