David Goldman odgovorio Yad Vashemu: Čini se da će se polemika oko Jasenovca nastaviti

Australski novinar David Goldman objavio je odgovor na reakcije na njegov raniji članak u Jeruzalemskom Postu u kojem dovodi u pitanje brojčanost srpskih žrtava Jasenovca i njihovo povezivanje sa židovksim holokastom. Konkretno, Goldman se osvrnuo na priopćenje koje je objavio Yad Vashem, službeni izraelski memorijalni centar posvećen žrtvama Holokausta.

>Jerusalem Post o Goldmanovom članku i politizaciji holokausta, Goldstein opet o drobilici

>Koić i Banić: Zašto su fotografije iz logora Treblinka kod JUSP Jasenovac lažno prikazane kao jasenovačke?

> Jerusalem Post Goldsteinove tvrdnje o Jasenovcu povezuje s negiranjem holokausta i srpskom propagandom

> Evo kako Goldstein komentira tekst Jerusalem Posta: ‘Iskopavanjem leševa se ništa neće postići’

> Jerusalem Post dotaknuo se Goldsteinove ‘drobilice kostiju’: Evo što je dr. sc. Geiger pisao o tome

U nastavku donosimo skraćeni prijevod njegovog odgovora:

“Na Balkanu manipulacija holokaustom pokrenula je ‘transrasizam’

“Znamo da lažu, znaju da lažu, znaju da znamo da lažu, znamo da znaju da znamo da lažu, ali još uvijek lažu.” – A. I. Solzhenitsyn

Moglo bi se reći da je moj (sada izbrisani) članak u Jerusalem Postu: Ovo sramotno ismijavanje holokausta treba sada prestati, bio je veliki ‘hit’ diljem bivše Jugoslavije

Do danas je generirala tisuće komentara, preko 50 online i / ili tiskanih priča, masu TV ili YouTube komentara, 3 naknadna odgovora na Jerusalem Post i (navodno) barem jednu diplomatsku pritužbu.

I da ne spominjem desetke i brojanje prijetnji smrću koje sam primio, po malom članku o mjestu za koje je malo tko do sada čuo.

Kao što Yad Vashem kaže na svojoj internetskoj stranici: “Mnogo tisuća ljudi ubijeno je u koncentracijskom logoru Jasenovac i logoru za istrebljenje. Većina su bili Srbi, ali i drugi su ubijeni u logoru, uključujući Židove, Rome i Hrvate koji se smatraju protivnicima ustaškog režima…”.

To je točno, kao što je bila moja prvotna pretpostavka da bi se neko nasumično mjesto s brojem mrtvih od 4, 10 ili čak i da je bilo 40.000 uglavnom ne-Židova trebalo i nikada ne bi moglo usporediti s Auschwitzom za potrebe političkog bodovanja. Nikada. Ikad. Točka.

Problemi s Jasenovcu proizlaze iz osamdesetih godina kada ga je bivša Jugoslavija preimenovala u Auschwitz Balkana i ‘cijepila’ u povijest holokausta unatoč činjenici kako je istaknuo Yad Vashem, većina žrtava nisu bili Židovi. Tome su pridodani i poslijeratni fizički dokazi iz vlastite Komisije za ratne zločine te zemlje koji nisu bili ni blizu astronomskim brojkama koje se danas koriste, a koje se mogu kretati od 1700 pa sve do 1,7 milijuna, ovisno o tome s kim razgovarate.

To je dovelo do fetišizacije (desnice) i zataškavanja (ljevice) koje bi također moglo imati ozbiljne i dugotrajne posljedice na cjelokupnu povijest holokausta. Također je otkrila neobičnu pojavu Srba koji se identificiraju kao Židovi, ali više o tome kasnije.

Kao što sam napomenuo u svom izvornom članku, oni koji stoje iza ove promocije Jasenovca mogu pružiti vrlo malo fizički ‘provjerljivih podataka’, čak i priznati da su bilo kakva forenzička iskapanja bila u najboljem slučaju, površna i da njihov broj žrtava nije ništa drugo nego ‘ekstrapolacije’, ponekad i do 70 puta veće od forenzičkih podataka. Drugim riječima, njihova je tvrdnja da se većina podataka koji ‘dokazuju’ broj poginulih u Jasenovcu nalazi u dokumentaciji (tj. bazi podataka). Ali čak ni ovi dokumentacijski podaci nisu u redu.

Ranije ove godine, najveća svjetska tehnička profesionalna organizacija, Institut inženjera elektrotehnike i elektronike (IEEE) objavio je znanstveni rad u kojem se demografsko širenje niza ratnih koncentracijskih logora uspoređuje s onim stanovništva njihove zemlje domaćina. Utvrđeno je kako se svi rezultati kampova podudaraju s demografijom zemlje domaćina. Svi osim jednog koji je – Jasenovac.

Istraživanje je pokazalo da je korištenjem takozvane metode ‘Total Variation Outlier Recognizer’ većina – ili oko 89 posto Jasenovačkih brojki bila potpuno nepouzdana. Dakle, isti ljudi koji priznaju da nema puno fizičkih dokaza i da je sve u dokumentacijskim podacima, sada su izgubili čak i korištenje tog mita.

To je naglasio i američki Muzej holokausta koji je rekao da je cjelovitost većine dokumentacije koja se odnosi na Jasenovac ‘vrlo problematična’ – ili drugim riječima, ne može se koristiti u svrhu provjere.

Iako nikada nisam rekao da znam što je pravi Jasenovac broj mrtvih i samo ono što je Jugoslavija mogla fizički dokazati, bilo kakve usporedbe s Auschwitzom čije brojke nisu ekstrapolirane 70 puta, ali su bile stvarne, moraju se smatrati ništavnim i pokazati da Jasenovac nema premca nigdje na planeti.

– barem ne da sam svjestan. Usporedite to s postupcima židovskih povjesničara koji su 1989. smanjili broj mrtvih u Auschwitz-Birkenauu s 4 milijuna na manje od 2 milijuna kako bi osigurali povijesnu točnost.

Dakle, na kraju, govorimo o mjestu za koje se SVI slažu da ima vrlo malo fizičkih dokaza za pokazati, pokazalo se da je većina njegove dokumentacije neprovjerljiva i može citirati samo brojeve žrtava izvedene iz kvaziznanstvenih ‘ekstrapolacija’ koje pruža šarolika posada bivših komunističkih apparatchiksa, oportunista i prevaranta. Ta je činjenica više nego dokazana nekim odgovorima na moj op-ed od tih istih ‘stručnjaka’, odgovorima koji su sasvim iskreno prešli na smješnost i pokazali koliko su zapravo krhke njihove laži.

A ako sumnjate u njihove gluposti, onda će se ti isti ‘stručnjaci’ obratiti svojim prijateljima u medijima i pokrenuti napade i optužbe za ‘revizionizam’ židovskog holokausta. Ukratko, njihova nečuvena tvrdnja je, ako dovodite u pitanje istinitost mjesta gdje su uglavnom Srbi bili žrtve, onda morate biti ‘poricatelj holokausta’!

To je zato što kada je riječ o povijesti holokausta na Balkanu, Srbi se već neko vrijeme identificiraju kao Židovi u politiziranoj i rasističkoj verziji transrodnosti, ili ako želite, ‘transrasijalizmu’.

Kao što je srpski pisac Vuk Drašković izjavio 1985. godine: “Srbi su trinaesto, izgubljeno i najnesuđenije pleme Izraela”.

Sada, ako to uopće nema smisla, to je upravo bila jedna od glavnih točaka mog izvornog članka.

Kako je to rekla profesorica Sveučilišta u Haifi Lea David: “Od 2005. godine diskurs o holokaustu u Srbiji vodio je Odbor za Jasenovac, kako bi obrazovanje o holokaustu bilo u granicama srpskog sjećanja. (…) Odbor za Jasenovac odmah je sklopio veze s Yad Vashemom, koji nije shvaćao kakva će biti komemoracija holokausta za služenje u Srbiji. Srpska politička elita potom je otela slike i simbole holokausta kako bi izjednačila srpske žrtve sa židovskim žrtvama i promicala srpsku pravednu žrtvu kao trajnu tijekom ratova devedesetih godina. Na taj način holokaust služi kao sjećanje na ekran, koje se koristi za potiskivanje još jednog aspekta povijesti koji srpska politička elita ne želi vidjeti”.

Toliko nalik primjeru povijesti Jasenovca, ta srpska želja za ‘transrasijaliziranjem’ identificiranjem kao Židovi u političke svrhe također nema premca nigdje drugdje na ovom planetu čega sam svjestan. Da sam prisiljen podsjetiti sve – uključujući urednika Jerusalem Posta – da je odvratno doslovno ‘reciklirati’ neke od brojnih milijuna židovskih (i drugih) žrtava holokausta za uporabu u balkanskim međuetničkim svađama šokira me i jako rastužuje.

Visceralna pretjerana reakcija na moj članak može se protumačiti samo kao potvrda moje početne pretpostavke i čini se namjerno kalibrirana kako bi se prikrile laži onih koji su se “transrasijalizirali” – ne samo da otimaju sjećanje na holokaust, ali i širi židovski rasni identitet, a sve zbog vlastitih političkih ciljeva.

Dakle, iako su zlostavljanje i prijetnje smrću usmjerene na mene proteklih tjedana splasnule, zahvaljujući moralnom kukavičluku Jerusalem Posta i mnogih drugih, čini se da će se polemika oko Jasenovca nastaviti”, stoji u odgovoru Davida Goldmana.