Samo dvije godine nakon što je u Kanadi legalizirano potpomognuto samoubojstvo, liberalna vlada traži način proširi ovu takozvanu “uslugu”, te je od vijeća Kanadske akademije zatražila da sastavi detaljno izvješće kako napredovati dalje.
Tri se ključna slučaja uzimaju u obzir, uključujući i eutanaziju za mentalno bolesne, eutanazija, onih koji bi htjeli zatražiti “uslugu” eutanazije, nakon što su potencijalno izgubili mentalni kapacitet da ju sami zatraže te eutanazija djece koja se trenutno vode pod terminom “zreli maloljetnici”.
Ističe se da je određeni broj kanadskih pedijatara i bioetičara argumentirao podršku eutanaziji djeteta u časopisu Journal of Medical Ethics, kao temeljni dio palijativne skrbi odnosno predstavljajući tzv. pravo biti ubijenim kao fundamentalno:
“pogrešno je prisiliti osobu da živi u okolnostima neizdrživih i nepovratnih patnji i … želje sposobnih pacijenata treba poštivati u zakonskim granicama, osobito u intimnoj stvari poput načina na koji odluče umrijeti. Ljudi, drugim riječima, imaju pravo na život, a ne dužnost živjeti…“
U časopisu se nadalje dolazi do nekoliko užasnih tvrdnji – uključujući onu da se eutanazija ne bi trebala tretirati drugačije od drugih medicinskih postupaka, već se jednostavno treba prihvatiti kao rutina. To uključuje djecu kojoj se nudi eutanazija bez znanja roditelja – i potencijalno čak eutanazija djece bez roditeljskog pristanka ili roditeljskog znanja:
U osnovi, ti doktori tvrde da mladi, koji nemaju pravo glasa ili kupnje cigareta, trebaju imati pravo zatražiti od liječnika da ih ubiju, jer su znanstvenici jednostavno odlučili eutanaziju staviti u isti rang s drugim medicinskim odlukama.
“Predlagatelji ekspanzije eutanazije u pravu su oko jedne stvari, i to stvari na koju se pozivaju protivnici legalizacije eutanazije od samog početka: Kada odlučite da je samoubojstvo pravo, teško ćete opravdati da takozvani “pravo” nije dostupno i drugima koji ga zahtijevaju. Stoga je ekspanzija eutanazije gotovo neizbježna”, zaključuje Jonathon Van Maren za Life Site.
Medicinske greške mogu voditi do eutanazije
Sada kada je u Kanadi eutanazija legalna, medicinske greške vode do smrti eutanazijom ili potpomognutim samoubojstvom.
Primjerice, kanadski zakon dopušta eutanaziju (smrtonosnu injekciju) ako osoba boluje od teške i neizlječive bolesti– što znači:
– osoba ima tešku i neizlječivu bolest, poremećaj ili tjelesnu onesposobljenost;
– osoba je u uznapredovalom stadiju nepovratnog slabljenja sposobnosti;
– bolest, poremećaj, tjelesna onesposobljenost ili slabljenje sposobnosti uzrokuju trajnu fizičku ili psihičku patnju koja je nepodnošljiva te je se ne može ublažiti pod uvjetima koje osoba smatra prihvatljivima;
– prirodna smrt postala je razumno predvidiva, uzevši u obzir sve medicinske okolnosti, iako prognoza o tome koliko će točno vremena osoba još poživjeti nije nužna.
Budući da teška ili neizlječiva bolest ili tjelesno oštećenje mogu biti uzrokovani medicinskom pogrješkom, medicinske pogrješke stoga će uzrokovati smrti eutanazijom.
Nadalje, pogrješne dijagnoze već su uzrok smrti eutanazijom ili potpomognutim samoubojstvom. Zakoni koji dopuštaju potpomognutu smrt zahtijevaju odobrenje dvoje liječnika (u Kanadi i medicinska sestra može odobriti eutanaziju), ali nijedan zakon ne zahtijeva da oboje liječnika pregledaju bolesnika kako bi osigurali da je postavljena točna dijagnoza.
Primjerice, u travnju 2013. Pietro D’Amico preminuo je u jednoj švicarskoj klinici za potpomognuta samoubojstva nakon što je dobio pogrješnu dijagnozu. U članku koji je objavila švicarska medijska agencija The Local, stoji:
“(…) odvjetnica Michele Roccisano izjavila je za talijanske novine Corriere della Sera.
Obdukcija provedena na Institutu za forenzičku medicine Sveučilišta Basel, otkriveno je da D’Amico nije bolovao od po život opasne bolesti u trenutku svoje smrti.
Roccisano je pozvao talijanske i švicarske vlasti da prouče D’Amicovu povijest bolesti kako bi utvrdili što je pošlo po zlu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
