Drago Kraljević: Koja je uloga Svjetske zdravstvene organizacije u vrtlogu globalnih političkih nadmetanja?

Foto: I, Yann / wikimedia commons

Prije donošenja odluke o proglašenju pandemije koronavirusa, na Odboru za hitne slučajeve WHO-a vodila se žestoka rasprava. Došlo je do podjele među članovima Odbora koji su imali potpuno različita stajališta, piše Drago Kraljević za Novi list.

Nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila pandemiju koronavirusa, u medijima se otvorila rasprava o mnogim pitanjima koja se odnose na rad ove globalne organizacije. Primjerice: Treba li vjerovati svim podacima koje ona iznosi? Kada je trebalo proglasiti pandemiju? Tko financira i bitno utječe na politku WHO-a? Kako vjerovati WHO-u s obzirom na to da je ta organizacija u nedavnoj prošlosti napravila neke ozbiljne propuste? Je li utjecaj privatnih zaklada i farmaceutskih tvrtki na WHO posljednjih godina postao dominantan?…

WHO je osnovan 1948. godine, kao specijalizirana agencija UN-a – vodeće koordinirajuće tijelo za međunarodni zdravstveni sustav unutar strukture Ujedinjenih naroda. Čine ga 194 države članice, uključujući Hrvatsku, sa šest poluautonomnih regionalnih ureda u svijetu i glavnim sjedištem u Ženevi. Trenutačno na čelu ove organizacije je dr. Tedros Adhan Ghebreyesus – generalni direktor, izabran na petogodišnji mandat 2017. godine. Pored Skupštine, WHO ima Izvršni odbor koji broji 34 člana: 7 iz Afrike, 6 iz Amerike, 5 iz istočnog Mediterana, 8 iz Europe, 3 iz jugoistočne Azije i 5 iz zapadnog Pacifika. U ovoj velikoj organizaciji radi oko 7.000 zaposlenika. Dvogodišnji proračun WHO-a za razdoblje 2020.-2021., utvrđen je u iznosu od 4,84 milijarde dolara. Međutim, stvarni prihodi i rashodi tijekom tog razdoblja mogu odstupati od očekivanog iznosa, primjerice kada se pojave dodatni troškovi za hitne slučajeve zdravlja. WHO ima dva glavna izvora financiranja: doprinosi država članica i dobrovoljni doprinosi država članica, privatnih organizacija i pojedinaca. U prva tri desetljeća postojanja, WHO je financiran prvenstveno fiksnim doprinosima država članica, od kojih je SAD glavni donator. S globalnom deregulacijom i sve većim utjecajem neoliberalizma, kreće val privatizacija koji zahvaća i WHO. Udio privatnih fondova tijekom idućih desetljeća u njegovom proračunu neprestano raste. Danas manje od 20 posto proračuna dolazi od vlada zemalja članica, a više od 80 posto od dobrovoljnih priloga raznih zaklada i farmaceutskog sektora. Hrvatska ima obvezu za ovu godinu uplatiti 184.210 dolara.

Nešto više od 14 posto ukupnog proračuna dolazi iz »Zaklade Bill & Melinda Gates«, koja je već nekoliko godina najveći privatni donator. Uloga »Zaklade »Bill & Melinda Gates« u financiranju i politici WHO-a veoma je bitna. Njezin golem utjecaj na politiku WHO-a, istovremeno donosi visoku zaradu raznim farmaceutskim kompanijama čiji predstavnici sjede u Upravnom odboru »Zaklade Bill & Melinda Gates«. Osim toga »Zaklada Gates« posjeduje veliki broj dionica farmaceutskih kompanija: »GlaxoSmithKline«, »Novartis«, »Roche«, »Sanofi«, »Gilead« i »Pfizer«. Unatoč toj realnosti, »Zaklada Bill & Melinda Gates« i dalje tvrdi da služi isključivo globalnom zdravlju, a WHO negira da ima »vezane ruke« zbog svoje financijske ovisnosti o Gatesu.

No ima nekoliko konkretnih razloga zbog kojih se ponovo otvaraju rasprave oko financiranja WHO-a i utjecaja moćnih pojedinaca na njegov rad? Jedan spominje razdoblje epidemije ptičje gripe (»avian influenza«, 2005.-2006.), kada je Klaus Stöhr – šef epidemiološkog odjela u WHO-u tada upozoravao da će svjetski val zaraze dovesti do »sedam milijuna mrtvih«. Kao odgovor na takav stav WHO-a, mnoge su vlade potrošile milijune dolara kako bi pravodobno priskrbile potrebne lijekove. Švicarski farmaceutski div »Roche« je tada ishodio dozvolu za proizvodnju »Tamiflua« od američke biotehnološke kompanije »Gilead«, čiji je bivši predsjednik i većinski dioničar bio tadašnji američki ministar obrane Donald Rumsfeld. »Roche« je zaradio više od milijardu švicarskih franaka od prodaje »Tamiflua«. Ptičja gripa nije odnijela najavljenih 7 milijuna života, već ukupno 400. Klaus Stöhr, koji je imao presudnu ulogu u strategiji WHO-a, napustio je WHO nakon što je pandemija opala i preuzeo upravljanje švicarskom farmaceutskom tvrtkom »Novartis«.

Posebna polemika se rasplamsala 2009. godine, kada je tadašnja direktorica WHO-a Margaret Chan optužena da je prerano proglasila pandemiju svinjske gripe, za koju se smatralo da nije previše ozbiljna. Naime, do 2009. godine, WHO je koristio mjernu skalu za težinu epidemije/pandemije gripe, podijeljenu na šest razina. Nakon 2009. godine, WHO više nije usvojio službenu definiciju pandemije. Tijekom epidemije svinjske gripe 2009. godine, WHO je proglasio izvanredno stanje i predvidio 4,9 milijardi doza cjepiva. Na temelju nepotpunih i oskudnih podataka, tadašnja direktorica WHO-a, predvidjela je da bi se tijekom iduće dvije godine moglo u svijetu zaraziti čak 2 milijarde ljudi, ili oko 1/3 stanovništva (objavljeno u zapadnim medijima, srpanj 2009.). U to vrijeme je Francuskinja Marie-Paule Kieny bila na čelu Odjela za cjepiva WHO-a. Prije dolaska u WHO, radila je za »Transgene SA«, biotehnološku tvrtku sa strateškim partnerstvom za proizvodnju cjepiva s farmaceutskom tvrtkom »Roche«. Njemačka je tada naručila lijekove i cjepiva protiv gripe u iznosu od 450 milijuna eura. Budući da je stvarni val zaraze bio relativno blag uz samo 258 smrtnih slučajeva u Njemačkoj, državne zalihe plaćene poreznim novcem, morale su biti uništene zbog potpuno krivih procjena. Tada je predsjednik Odbora za zdravstvo Vijeća Europe (član njemačkog Bundestaga), dr. Wolfgang Wodarg, dao inicijativu da se pokrene istraga o ulozi koju su farmaceutske kompanije odigrale u kreiranju panike virusa. Wodarg je liječnik i epidemiolog, specijalist za plućne bolesti i medicinu okoliša, koji »pandemijsku« kampanju WHO svinjske gripe smatra »jednim od najvećih medicinskih skandala stoljeća« (»Forbes«, 10. 2. 2010.). »Donošenje takve odluke bilo je omogućeno jer je WHO početkom svibnja promijenio vlastitu definiciju pandemije«, naglasio je Wodarg u svome intervjuu za »L’Humanité«, 8. siječnja 2010. godine. Tada su se pojavile ozbiljne sumnje, da je za promjenu pandemijskih kriterija vjerojatno utjecao farmaceutski lobi. Pritom treba imati u vidu činjenicu da WHO osim proglašenja globalne pandemije, može utjecati i na uvođenje obveznog cijepljenja. Sumnje su tada po svemu sudeći bile opravdane, jer se ukidanje postojećih kriterija i donošenje nove definicije pandemije dogodilo samo mjesec prije njezina proglašenja (2009.). Sada postoje 3 kriterija za proglašenje pandemije: pojava novog patogena (npr. nepoznatog virusa ili bakterije, bez dostupnosti liječenja ili cjepiva), sposobnost patogena da utječe na ljude, stvarajući pritom ozbiljne patologije te sposobnost ovog agensa da se brzo širi zarazom… No takav pristup dovodi do veoma zbunjujućih reakcija odgovornih.

Primjerice, dr. Anthony Fauci – ravnatelj Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti SAD-a, početkom veljače ove godine izjavio je: »Još uvijek nema konačne znanstvene definicije onoga što je pandemija«. Istog mjeseca to isto je potvrdio i glasnogovornik WHO-a Tarik Jasarevic: »Ne postoji službena kategorija pandemije. WHO više ne koristi stari 6-fazni sustav iz 2009. godine«. Bez obzira na tu (pre)važnu činjenicu, odluka o proglašenju pandemije i dalje je u nadležnosti WHO-a, odnosno njezinog generalnog direktora. Prije donošenja odluke o proglašenju pandemije koronavirusa (30. siječnja), na Odboru za hitne slučajeve WHO-a, vodila se žestoka rasprava. Došlo je do podjele među članovima Odbora koji su imali potpuno različita stajališta. Podjele su onemogućile donošenje odluke na sastanku održanom od 22. do 23. siječnja, odmah nakon javne intervencije kineskog predsjednika Xi Jinpinga 20. siječnja.

Prema procjeni koju je objavio »Wall Street Journal« (WSJ), glavna optužba usmjerena prema WHO-u, odnosi se na »kašnjenje u donošenju odluke o pandemiji od oko 7-10 dana, pod kineskim pritiskom. Bili su to dani«, kako piše ovaj list, »kada je generalni direktor Tedros Adhan Ghebreyesus hvalio ‘izvanredne mjere’ koje je kineska vlada usvojila za borbu protiv koronavirusa«. No WSJ u svojim optužbama ide mnogo dalje, optužujući dr. Tedrosa da je on političar, a ne liječnik – premda je po struci mikrobiolog, bivši pripadnik Narodnooslobodilačkog fronta Etiopije, marksističke i socijalističke inspiracije«. Takve izjave koje pokreću ideološka pitanja, zapravo su javni poziv za hitnu smjenu aktualnog direktora WHO-a. Trump smatra da je WHO odgovoran za »prenošenje lažnih vijesti o stopi smrtnosti zbog Tedrosove ‘kino-centričnosti’ ». Američki parlamentarac Guy Reschenthaler (Konzervativci) bio je još oštriji: »Nije pošteno da se teško zarađeni dolari američkih poreznih obveznika koriste za širenje laži Komunističke partije Kine«. Replicirao je generalni tajnik UN-a Antonio Guterres: »Ovo nije vrijeme za smanjenje resursa za WHO. Pandemija COVID-19 jedna je od najopasnijih s kojom se svijet ikada suočio«. Oštro je reagirala i predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi (Demokrati): »Jadni vođa koji nije spreman preuzeti odgovornost, sada svoju krivnju prebacuje na druge.« SAD je glavni financijski donator WHO-a, što je u 2019. godini iznosilo oko 15 posto njezinog proračuna. Što će biti s WHO-om ukoliko trajno ostane bez tih sredstava, jer je problem koronavirusa mnogo kompleksniji? Možda je u pravu prof. Michel Chossudovsy – profesor ekonomije na Sveučilištu u Ottawi i direktor kanadskog Centra za istraživanje globalizacije, kada tvrdi da su nakon proglašenja ove pandemije »milijuni ljudi izgubili posao i doživotnu štednju. U zemljama u razvoju prevladavaju siromaštvo i očaj. Iako se blokada u javnosti predstavlja kao jedino sredstvo za rješavanje globalne krize u javnom zdravstvu, njezini razorni ekonomski i socijalni učinci se zanemaruju. Neizgovorena istina je da novi koronavirus predstavlja povod za snažne korumpirane financijske i političke interese da uguraju cijeli svijet u spiralu masovne nezaposlenosti, bankrota i ekstremnog siromaštva« (»Global Research«, 17. travanj 2020.), zaključuje u Novom listu.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/novi list