“Da sam znala da nosim dijete sa Downovim sindromom, pobacila bih ga. Bila sam šokirana dijagnozom koju smo dobili tek nakon što se Aleksandar rodio”, rekla je Edyta Mordel (33) iz Readinga u Engleskoj, majka četverogodišnjeg Aleksandra, dječaka s Downovim sindromom, na Visokom sudu u Londonu, kao svjedokinja u predmetu koji se pravno naziva ‘nezakonito rođenje’, prenijela su 24 sata.
Majka i njen partner nedavno su digli tužbu protiv britanskog Zavoda za javno zdravstvo, kojom traže odštetu u visini više od 200.000 funti, odnosno više od 1,652.732 kuna, zato što je tijekom trudnoće tražila da se obave odgovarajući testovi koji su mogli pokazati da nosi dijete s Downom, no umjesto toga, dijagnozu je saznala tek nakon što je rodila dječaka. Na sudu je rekla da bi prekinula trudnoću da je znala da će roditi dijete s Downom.
Statistika iz 2017. godine pokazuje da je Uprava za parnične postupke Državnog zavoda za javno zdravstvo iz Velike Britanije isplatila 70 milijuna funti, odnosno oko 578,45 milijuna kuna roditeljima u slučajevima ‘nezakonitog rođenja’ tijekom pet godina.
To uključuje oko 40 milijuna funti (oko 330 milijuna kuna) za štete u 16 slučajeva u kojima su roditelji tvrdili da ih na prenatalnom pregledu nisu upozorili na rizik da će se njihovo dijete roditi s invaliditetom. Odšteta u prosjeku iznosi oko 20 milijuna kuna po obitelji.
Edyta Mordel tužbu je digla radi naknade za povećane troškove za skrb o djetetu te za činjenicu da ne može raditi dok brine o njemu pa gubi i zaradu. Kaže da je, nakon što je 2014. godine otkrila da je trudna, babici odmah rekla da želi testiranje na Downov sindrom.
Odvjetnici Državnog zavoda za zdravstveno osiguranje Velike Britanije drže se toga i tvrde da je gospođica Mordel odbila to testiranje, pa gorko požalila nakon što se dječak rodio, no ona kaže kako je oduvijek bila svjesna rizika i sigurna u odluku da želi to testiranje, prenosi Daily Mail.
> (VIDEO) Velika Britanija: Mladić s Downovim sindromom osvojio publiku na plesnom natjecanju
> (VIDEO) Pogledajte kako djeca s Downovim sindromom obogaćuju obitelj!
> (VIDEO) Što je amniocenteza i koji su rizici postupka s kojim se može otkriti Down sindrom?
Odvjetnik Michael De Navarro QC, koji zastupa Državni zavod za zdravstveno osiguranje, tvrdi, pak, da se gospođica Mordel predomislila oko testiranja između razgovora s babicom i pregleda. Rekao je da je relativno uobičajeno da trudnice odbijaju testiranje kad saznaju da ono nosi rizik od pobačaja kod jedne od 50 osoba.
“Ona i njezin partner, Aleksanderov otac Lukasz Cieciura, složili su se da bi prekinuli trudnoću”, tvrdi odvjetnik. Umjesto toga, rodila je carskim rezom u bolnici Royal Berkshire u siječnju 2015. godine. Liječničko izvješće kaže da je bila ‘jako uznemirena i ljuta’ kad je Aleksanderu dijagnosticiran Down.
Što je amniocenteza i koji su rizici postupka s kojim se može otkriti Downov sindrom?
Trudnice se danas prilikom redovitih liječničkih pregleda susreću s ponudom više prenatalnih testova. Jedan od njih je i amniocenteza, postupak tijekom kojega se igla duljine između 8 i 9 centimetara uvodi kroz trbušnu stijenku i šupljinu kako bi se uzeo uzorak plodne vode za analizu. Uobičajeno se ovaj invazivan zahvat nudi trudnicama starijim od 35 godina zbog dijagnostike eventualnih kromosomskih poremećaja.
Ovdje se prvenstveno misli na Downov sindrom, ali i na ostale rjeđe poremećaje.
Ovaj invanzivan postupak nosi rizike za dijete. Komplikacije do kojih može dovesti amniocenteza jesu curenje plodne vode, ozljeda djeteta, infekcije i spontani pobačaj.
Danska i Island žele biti zemlje bez djece s Downovim sindrom?
Svakoj trudnici na Islandu nudi se mogućnost prenatalnog testa kojim se može otkriti Downov sindrom s 85 posto točnosti. Gotovo 100 posto trudnoća u kojima je test na Downov sindrom pozitivan završava pobačajem.
“Nema ničeg hvalevrijednog u činjenici da Island ‘iskorjenjuje’ djecu s Downovim sindromom pomoću pobačaja,“ naglasio je Jor-El Godsey, predsjednik organizacije za zaštitu prava na život Heartbeat International, međunarodne mreže od 1800 centara za pomoć u kriznim trudnoćama, u kojima se ženama nude savjetovanja i resursi diljem zemlje.
Prenatalno testiranje za sindrom Down u državama poput Danske, Islanda i Nizozemske nema za cilj zdravlje, nego omogućiti onima koji ne žele imati dijete sa sindromom Down da ga pobace, što implicira da život te djece i osoba nije vrijedan ili jednako vrijedan kao život osobe koja nema genetski poremećaj.
Američka medijska agencija CBS News navodi kako je “malo koja zemlja došla tako blizu iskorjenjivanju rođenja s Downovim sindromom kao Island.”
Danska također želi “savršeno društvo”, te ubrzano nastavlja s projektom eliminacije svih osoba zahvaćenih Downovim sindrom.
Dancima je cilj biti “Down Syndrome Free” (Bez Down sindroma), te to planiraju postići do 2030. godine.
Godine 2004. godine danska je vlada preko Agencije za zaštitu zdravlja dala značajan poticaj toj eugeničkoj bitki dajući mogućnost da trudnica besplatno postavi prenatalnu dijagnozu identifikacije i nakon toga eliminira „defektni“ zametak pobačajem, objavio je talijanski katolički dnevnik Avvenire, navodi bitno.net pitajući se “Tko može isključiti, na primjer, da sljedeći korak u Danskoj neće biti eliminacija nerođene djece s dijabetesom, bolestima srca, sljepoćom..?”.
Međunarodno istraživanje pokazalo je kako se u Francuskoj nasilno prekine 86 posto trudnoća u kojima je utvrđeno da će roditi dijete s Downovim sindromom, a u Švicarskoj je 87 posto takvih trudnoća.
U SAD-u se abortira preko 80 posto djece za koju se sumnja na Downov sindrom, a u Velikoj Britaniji njih preko 90 posto. Povećanom broju djece s genetičkim deformacijama značajno je pridonijela i sve kasnija dob rađanja.
Podsjetimo da je eugenika veliku primjenu postigla u nacističkoj Njemačkoj, te su za razliku od drugih zemalja svijeta gdje su tada pobačaji bili zakonom zabranjeni, abortusi u nacističkoj Njemačkoj, uz provođenje rasne politike inspririrane eugeničkim pokretom u Americi, bili legalni.
