Teško je priznati – ali izgleda da se na ZB uočava nekakva nova doktrina američke vanjske politike, koja baš i nije utemeljena na „vrijednostima“ (između ostalih i onih usvojenih na Helsinškoj konferenciji o europskoj sigurnosti i suradnji – KESS iz 1975., npr. poštivanje ljudskih prava i nepromjenjivost granica), već na određenom „real-politik“ pristupu!, piše analitičar Tonči Mirić.
Naime, već neko vrijeme – u ulozi lobista i promotora politike službenog Beograda, vidimo nekadašnje (i sadašnje) američke veleposlanike i visoke dužnosnike, koji bez zazora brane i pomažu Vučićevoj Srbiji – čak i u nedavnoj situaciji – poslije terorističke akcije u Banjskoj, na sjeveru Republike Kosovo!
Zametak povratka u razdoblje Hladnog rata
Dakle, u tom je sklopu primijećeno, kako takva „nova logika“ možda predstavlja zametak povratka u razdoblje Hladnog rata, tj. na politiku koja je prvenstveno podređena slabljenju druge neprijateljske strane (rusko-kinesko-iransko-sjevernokorejske…).
>Geopolitička analiza: Vučićeve igre – “Ranjeni Vučićev čopor” nastavlja bitku za malu-veliku Srbiju
S obzirom na navedeno, za istaknuti je da su, kod takve politike, interesi slabijih država manje važni, a onih još manjih su – skoro pa nebitni… Glede te zakonitosti male balkanske zemlje – prvenstveno BiH, CG i Kosovo, ali i Sj. Makedonija – imaju povoda i razloga za oprez i brigu.
No, ipak, u ovoj se hipotetičkoj američko-srbijanskoj priči / kombinaciji „nešto i Rusiju pita“.
Naravno samo ako nije riječ o zamci u koju su upali Zapadnjaci i sada se sukladno ulozi / roli u toj rusko-srpskoj igri „pozapadnjivanja Srbije“ i ponašaju, te realno zapliću u „trice i kučine“, a što ćemo naknadno objasniti…!?
Pogled na Srbiju „iza diplomatske zavjese“
U tom kontekstu, predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, naklonost Zapada koristi kako bi se održao na vlasti, te prošao neokrznut kroz različite epizode kriminala i nasilja, te ujedno nastavlja sa širenjem svog utjecaja u CG, RS/BiH, Kosovu i u Sj. Makedoniji.
Ujedno, zagrebački analitičar Aleksandar Musić je u nedavnom razgovoru za podgoričku Pobjedu podsjetio da je vladajuća – Vučićeva Srpska napredna stranka (SNS) dijelom produkt upravo Zapada. Ustvrdivši: „SNS je, stvoren od strane režima Borisa Tadića, njegovog šefa kabineta Mikija Rakića, određenih mafijaških krugova i zapadnih ambasada u Beogradu – u operaciji rastakanja divlje Srpske radikalne stranke. Tadašnja ideja je, kako kaže, bila kreirati soft nacionalističku stranku koja će biti pitkija, lukavija i učinkovitija, a pritom slušati (Zapadne) naredbe… i do dana današnjeg – SNS je to i ostao”!
>Geopolitička analiza: Ono što je za Miloševića bila JNA, to je za Vučića i Putina SPC
…A mi bi tu ipak dodali – kako je razumno zaključiti da je o toj operaciji srbijanska strana obavijestila Rusku Federaciju! Pretpostavljamo dakle, da je tu riječ o dvostrukoj igri tj. „o sjedenju Srbije na dvije stolice“ a što teoretski funkcionira sve dok jedna od strana ne sazna za prevaru ili je ne prizna…!
Vučić i Putin iskoristili bojazan Zapada
Naime, izgleda da su Vučić i Putin „inteligentno“ iskoristili bojazan Zapada od srpsko-ruskog savezništva, koje je svojedobno izazivalo Prvi svjetski rat, pa su Amerikancima podmetnuli „duplu igru“ pod agendom “pozapadnjenja Srbije“ (ulazak u NATO i EU), a zapravo s planom da preko njih „peru“ svoja posezanja na ZB, odnosno ostvaruju svoje zajedničke političke ciljeve!
Podsjećamo „divlji“ Srpski radikali su u Kraljevini SHS inducirali pojavu crnogorskih i hrvatskih ustaša. Prvih nakon Podgoričke skupštine 1918. kojom je ukinuta država / Kraljevna CG i pripojena Karađorđevićevoj Srbiji, (Božićni ustanak), zatim drugih, nakon atentata na hrvatske zastupnike (Stjepana Radića i dr.) u Narodnoj Skupštini u Beogradu 1928. godine.
(Ovdje se možemo kratko prisjetiti – radi upotpunjavanja slike tog vremena, uz određenu dozu ironije, kako je Boris Tadić svojedobno „vješto glumio poštenog, kulturnog i lijepog Srbina“ /sin Ljubomira koji je bio jedan od autora Memoranduma SANU iz 1986. i Drugog Memoranduma SANU iz 2011./, u susretima s hrvatskim političarima!)
I Ruse se nešto pita
No, kako napisasmo „tu se i Ruse nešto pita“. Naime, čini se da Putin upravo ovih dana, preko Aleksandra Vulina, Ivice Dačića i Emira Kusturice, Vučiću a zapravo „samo za američke oči“, dodatno koreografira / muti njihovu igru, slanjem poruke kroz „organiziranje ekoloških prosvjeda protiv rudarenja litija u Srbiji“ od strane multinacionalne kompanije Rio Tinto – da su svi političari zamjenjivi, pa i on (Vučić), a sve „tobože jer je ljut na njega zbog slanja streljiva Ukrajini, te mogućeg izvoza litija na Zapad“!
>Geopolitička analiza: Vučić i Putin sviraju rekvijem za Crnu Goru, a Zapad igra neku svoju igru?
Dakle, čini se, da svjedočimo kako Vučić kao političar “krvi i tla“ (fašist) te ujedno negator genocida u Srebrenici, pokušava dohvatiti i oponašati svojedobnu, pokazalo se, uspješnu „rusko-američku političku igru“ komuniste J.B. Tita. (Navedeno upućuje na razmišljanje da je politika, u ovom slučaju, djelatnost koja je više određena geografijom nego ideologijom!)
Nadalje, ako bi htjeli rezimirati ovaj dio analize može se konstatirati da su srpska i ruska agentura uspješno navukli naivnu američku politiku na ZB u nemoguću misiju vesternizacije Srbije. Navedeno je nažalost već do sada rezultiralo beskrupuloznim i kompromitirajućim povlačenjem Zapadnjaka po balkanskom blatu, odnosno konkretnije gubitkom RS/BiH i CG koja je (samo) formalno članica NATO-a…
Velikosrpska “Deklaracija”
Sagledavanje nedavno usvojene velikosrpske „Deklaracija“ u spomenutom geopolitičkom sklopu, uglavnom prema viđenju crnogorskog povjesničara dr. Dragutina Popovića
„Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“ objavljena je na zajedničkoj sjednici Vlada Republike Srbije i Republike Srpske u okviru Svesrpskog sabora u Beogradu 8. lipnja 2024. godine.
Narodna Skupština Republike Srpske usvojila je „Deklaraciju“ 2. srpnja. Potom je Vlada Srbije „Deklaraciju“ usvojila 18. srpnja, a Narodna Skupština Republike Srbije 31. srpnja 2024. godine.
>Geopolitička analiza: Jedan narod, jedna država i ‘Aleksandar komandant’
Tako je, uz visoku usuglašenost vlasti i oporbe, „Deklaracija“ postala službeni državni dokument Republike Srbije, a predsjednik Vlade Srbije Miloš Vučević je naveo da je ona temelj nacionalne politike Srbije. Premijer Vučević je naglasio da je „Deklaraciju“ blagoslovio patrijarh srpski Porfirije – Prvoslav Perić.
Značaj Deklaracije
„Deklaracija“ je službena objava političkog rata, a u sklopu toga se podrazumijeva – da ni oružani sukobi nisu isključeni. Tako je, npr. u „Deklaraciji“ navedeno da je „srpski narod kroz historiju imao više država s različitim nazivima, te polaže pravo da baštini svu tu bogatu tradiciju.“ Tvorci „Deklaracije“ su pod „srpskim državama sa različitim nazivima“ mislili na BiH, Crnu Goru, Kosovo i dijelove Hrvatske.
Time otimaju povijest, državnost i identitet susjednim narodima. Ujedno, bit je i u tome da je Srbija usvajanjem „Deklaracije“ prekršila i član 1 Daytonskog sporazuma iz 1995. kojim je predviđeno da će se Srbija suzdržati „od bilo kakvih akcija, putem prijetnje ili upotrebe sile ili na bilo koji drugi način, protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti BiH ili bilo koje druge države“.
Ujedno, Srbija je „Deklaracijom“, kao službenim državnim dokumentom, poslala jasnu prijetnju svojim susjedima. No, reakcije su izostale. Ni jedna od Velikih sila (Quint-a) koja je zadužena za očuvanje mira i međunarodnog poretka na Balkanu nije reagirala i ni jedna od država koje se spominju u „Deklaraciji“ nije uputila službeni prosvjed Srbiji – zbog narušavanja njihovog suvereniteta i miješanja u njihove unutrašnje poslove.
„Deklaracija“ je zapravo isto što i „Načertanije“
„Deklaracija“ je zapravo isto što i „Načertanije“ Ilije Garašanina (1844.), „Homogene Srbije“ Stevana Moljevića (1941.) i „Memoranduma“ SANU (1986.). Može se promatrati i kao unaprijeđena verzija „Strategije za odnose Srbije sa Srbima u regionu i dijaspori“ koju je Vlada Srbije usvojila 2011. godine (za vrijeme predsjednikovanja B. Tadića). Ona je iskaz kontinuiteta više-vjekovne nacionalne politike Srbije, bez obzira na promjene vlasti i državnog uređenja. „Deklaracija“ je službeni i transparentni plan Srbije da potčini susjedne države koje smatra historijski srpskim i(li) u kojima Srbi čine značajan dio stanovništva.
>Geopolitička analiza: Zašto se Beograd pribojava rezolucije o genocidu u Srebrenici?
Zato je „Deklaracija“ samo novi naziv za stari projekat – stvaranje Velike Srbije. No, postoji i razlika u odnosu na prethodne programske dokumente. „Načertanije“ je bio tajni program. „Homogena Srbija“ je imala neslužbeni status. „Memorandum“ je „slučajno“ procurio kao nezavršen akt. „Strategija“ je bila uglavnom interni akt… dok je „Deklaracija“ službeni i javni nacionalni program Srbije iza koga su nedvosmisleno stali vlast, skoro cijela oporba, Crkva Srbije i gotovo cijelo društvo.
Za naglasiti je kako je nakon objavljivanja „Načertanija“, „Homogene Srbije“ i „Memoranduma“ Srbija zakonomjerno vodila ratove – koji su doveli do ogromnih razaranja i žrtava. Tako je u prošlom / Miloševićevom ratu za veliku Srbiju poginulo, prema Mili Đukanoviću oko 150.000 ljudi, i to više od 70.000 Bošnjaka uključivo genocid, više od 30.000 Srba, više 23.000 Hrvata (15.000 + 8.000 u RH i BiH), te više od 14.000 Albanaca!
Dakle, „Deklaracija“ je zlokobna najava identičnog scenarija, naročito ako se ima u vidu ubrzano naoružavanje Srbije tokom posljednjih godina.
Umjesto zaključka
Konačno „zbrojivši dva i dva“ možemo utvrditi da se nastavlja fašizacija Srbije – sa svrhom, tj. u funkciji uspostave velike Srbije. U tom je okviru već došlo i do spomenute faktične podjele BiH, zatim hibridne okupacije CG i dr., i to samo zbog inferiorne / trećerazredne i/ili korumpirane zapadne diplomatske postave u državama ZB. Name, nju su „nadigrali“ srbijanska BIA i ruski FSB – očito, tvrde stručnjaci, temeljem razlike u sposobnostima i angažmanu!
A Srbija…, beogradski pisac Tomislav Marković o njoj piše: „Stanovništvo je preparirano višedecenijskom nacionalističkom propagandom, falsificiranjem prošlosti i lažima o svemu što se zbivalo praktično jučer. Na poslu negiranja zločinačke prošlosti angažirani su ogromni intelektualni i medijski resursi, a samozvana patriotska elita uporno drži javnost u poricanju i sljepilu, dovodeći čitavo društvo u stanje moralne izopačenosti!!!“
PS: Zadnje vijesti ili „Big game fishing“: Potpredsjednik vlade Srbije Aleksandar Vulin upravo lobira u Ruskoj Federaciji kako bi Srbija krajem listopada o.g. u Kazanju bila primljena u BRICS, dok se drugi Vučićev „potrčko“, Milorad Dodik, ovih dana sastaje Beču s Richard Grenellom, Trumpovim pouzdanikom (i Vučićevim lobistom)!
* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa