Sjećamo se inicijative SNV-a iz 2010. g. koja je izazvala političku buru, i kada je tek zahvaljujući amandmanu Vesne Pusić u posljednji tren, spriječeno da se kroz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina – provuče i odredba da srpsko ZVO na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost. Naime, da je u Saboru prošao prijedlog tadašnje Vlade, to bi značilo formiranje neke nove teritorijalne jedinice u RH – temeljene na jednonacionalnom, manjinskom principu. Međutim, Vesna Pusić i HNS dobili su podršku SDP-a, a kasnije i HDZ-a, i inicijativa je odbačena… Piše Tonči Mirić.
Crna Gora će biti potpuno vezana za Srbiju
Spomenuta / pronicljiva bivša ministrica VP-a Vesna Pusić je za Večernji list nedavno izjavila glede predsjedničkih izbora u CG – da toj državi „predstoje teški dani, te da je upitna njena samostalnost i put u EU, a što je sve plus za Vučića“!
Naglasila je i da su Crnogorci, na dosadašnjeg predsjednika Milu Đukanovića, trebali gledati – ne kao na neku osobu koju biraju za budućnost, već kao na lik koji bi bio svojevrsni štit od rusko-srpskog utjecaja u CG! No, navedeni stav „nije bio dovoljno shvaćen ni u EU, ni u SAD-u, dok je Rusija, odlično razumjela o čemu je riječ, ali (nažalost) EU i Amerika baš i nisu“, istaknula je.
>Geopolitička analiza: Vučić i Putin sviraju rekvijem za Crnu Goru, a Zapad igra neku svoju igru?
Zaključila je i kako se „boji za CG i njezinu sudbinu, ustvrdivši da od njenog europskog puta nema ništa. Zemlja će biti potpuno vezana za Srbiju. A možda još i malo radikalnije, s obzirom na geopolitičke interese Rusije na toj točki – jedinoj točki na Jadranskom moru koja nije stabilna“!
‘SPC ne priznaje crnogorsku naciju’
Mišljenje Žarka Koraća – svojedobno ministra u vladi likvidiranog Zorana Đinđića, slično je razmišljanju Vesne Pusić. Naime, on je za Al Jazeeru iznio da je „novoizabrani predsjednik CG Jakov Milatović priznao genocid u Srebrenici, ali tek pod pritiskom Zapada“ dodavši kako nema povjerenja u čovjeka koji je bio dio „manastirske vlade“, koja je došla na vlast poslije tamošnjih litija (crkvenih protestnih procesija) SPC-a.
Konkretnije, izjavio je: „Ja imam sumnju u predsjednika Milatovića, jer je on bio ministar u vladi koja je formirana u manastiru Ostrog, što je jedinstveno u Europi… I ima još jedna vrlo bitna stvar – SPC ne priznaje crnogorsku naciju i kaže da ne postoji ta nacija, tako da ja ne mogu imati naročito povjerenja u novog predsjednika – ali ostaje vidjeti… Za sada je pod pritiskom Zapada rekao da neće biti za otpriznavanje Kosova i (ipak je) rekao je da je u Srebrenici bio genocid“!
Podsjećamo:
– da su parafrazirani političari Pusić i Korać političari prozapadne / proameričke provenijencije,
– da je Jakov Milatović sa 60% glasova naspram 40% pobijedio na nedavnim predsjedničkim izborima u CG. Naime, već je bilo očito nakon prvog kruga predsjedničkih izbora, da se u CG političko tijelo podijelilo – tako da je samo 40% birača danas na suverenističkoj strani, a čak 60% na strani velikosrpske koncepcije.
– također podsjećamo da se u CG oko 30% stanovnika smatra etničkim Srbima, što znači da je srpska strana svojim hibridnim aktivnostima uspjela pridobiti još 30% biračkog tijela (Crnogorci, Bošnjaci, Albanci…) – vjerojatno posredstvom „rada ‘operativaca’ SPC-a – od vrata do vrata, te BIA-e koja je ‘iscjepkala’ bošnjačko i albansko biračko tijelo preko više ‘njihovih’ stranaka“ i sl. (Šeki Radončić).
Svi elementi crnogorske državnosti mogli bi biti dovedeni u pitanje
S obzirom na navedeno, BiH analitičar Dragan Bursać je rezimirao – da je velikosrpska strana preko svoje „propagandno-ratne mašinerije, prvo uspjela izvesti klerikalnu kontrarevoluciju u CG (30.8.2020.), zatim je uspjela sastaviti prvo ‘apostolsku’ (Zdravko Krivokapić), pa onda Dritanovu (Abazović) ‘postapostolsku vladu’, da bi na koncu jednog od ‘apostola’ postavila na mjesto predsjednika – odradivši tako ‘izvrstan’ posao!
Profesor povijesti na Sveučilištu u Beogradu Nikola Samardžić je glede rezultata drugog kruga predsjedničkih izbora i ostavke Mila Đukanovića na mjesto predsjednika DPS-a, istaknuo da je Đukanović bio “koristan za Crnu Goru (i Zapad) u procesu njenog osamostaljenja od zločinačke politike Slobodana Miloševića, a kasnije i u procesu stjecanja nezavisnosti, ulaska u NATO i približavanja EU“…
No, problem je u tome što se sada CG našla u „jednom raskoraku koji može voditi u onu sferu događaja koji se dogodio u Srbiji – nakon likvidacije Zorana Đinđića, a to je bio dolazak Aleksandra Vučića na vlast 2012. godine”…
Nadalje u tom kontekstu, prosrpske/proruske snage već kalkuliraju s mogućnošću da na sljedećim parlamentarnim izborima (11. 6. 2023.) pobijede s dvotrećinskom većinom, a što bi onda značilo da bi svi elementi crnogorske državnosti mogli biti dovedeni u pitanje. Naime, te bi snage imale legalni i legitimni ustavni put da ukidaju zastavu, grb, himnu i na kraju da ponovo zatraže i raspišu referendum o državnom statusu CG, s mogućnošću njenog priključenja Srbiji!
Sve u svemu – „Zapadna kuhinja ‘lakomisleno’ nudi ‘trojanskog konja’ ZB-u“!?
Prema navedenom i očekivanom „nova CG mogla bi ubuduće biti manje crnogorska, a više srpska zemlja. Crna Gora će do daljnjega biti država – ali srpska država. I to je, zasad, to – što se tiče granica, čija promjena, za sada, nije na dnevnom redu“!
Naime, po Januszu Bugajskom – američkom analitičaru bliskom CIA-i, proces preoblikovanja ZB – koji provode SAD i EU vodi ka formiranju srpsko-albanske sfere utjecaja (+ RH), na tom konfliktnom području.
Naime, CG se vidi u srpskoj sferi utjecaja i malim dijelom (jugoistok CG) u albanskoj. Kosovo je sfera utjecaja Albanije, ali je jedan njegov dio zona utjecaja Srbije (sjeverno Kosovo). Glede BiH, RS bi potpala pod sfera utjecaja Srbije, dok bi Federacija potpala pod sferu utjecaja RH.
Što se tiče Sjeverne Makedonije, čini se da je Zapad nju, za sada, izostavio iz svojih planova „jer je tamo situacija vrlo komplicirana – s obzirom na to da tu zemlju kao zonu svog utjecaja vide i Bugarska i Grčka“.
No, budimo realni, taj opisani Zapadni koncept nije put u mir – jer će podjela na sfere utjecaja – kod glavnine političara biti shvaćene kao međufaza do fizičkog zaokruživanja „nacionalnih teritorija“.
Zapad stvara uvjete za nove konflikte
Dakle, iz navedenog proizlazi da Zapad svojim lakomislenim djelovanjem stvara uvjete za nove konflikte. Napominjemo, izgleda da se radi o sferama utjecaja „nacrtanim i plasiranim preko „Janša / Vučić non-papera“ a što je politički zaustavila Angela Merkel, još prije dvije godine. (Naime, čini se da je Putin uspio obmanuti Merkel glede zatvaranja nuklearnih centrala – kako bi Njemačku učinio ovisnom o ruskim energentima, ali je nije uspio obmanuti glede promjene granica na ZB!)
Konačno, ključna je slabost toga plana što bi omogućio dublji subverzivni prodor Moskve na ZB. Naime, Kremlj bi „uživao“ u prilici da preko tako utjecajne Srbije može potkopavati NATO alijansu, odnosno dobio bi veći prostor za podrivanje hrvatske i albanske NATO elite, a od Bošnjaka i Crnogoraca „proizveo“ bi europske Palestince i Kurde.
Zapad lako može testirati smjer nove crnogorske vlasti
Čini se da se Zapad, vjerojatno ometen hitnijim globalnim krizama (Ukrajina, Tajvan), počeo na području ZB politički zaplitati – u popuštanju „balkanskom teškašu Vučiću (Putinu)“, iako je „sve na ZB, u biti, jednostavno i rješivo“…
Dakle, Zapadne diplomate samo treba podsjećati da se ne kockaju s narodima i sudbinama – jer ih je već na ZB poginulo oko 150.000, već su dužni istu politiku koju zastupaju u Ukrajini provoditi i na Zapadnom Balkanu. Ujedno, to su dužni provoditi – ne samo zbog svojih vrijednosti i načela, već u krajnjoj liniji i zbog okolnosti da „Ukrajinci ne bi ‘pogrešno’ povezali – da i njih čeka nešto slično ‘rašomonu’ na ZB, za nekih 30-ak godina“, s obzirom na to da je velikoruska agresija „kopija“ svojedobne velikosrpske agresije na RH i BiH!
I konačno da se vratimo na CG, dakle Zapad lako može testirati smjer nove crnogorske vlasti – u smislu kreće li ona prema Zapadu ili prema Istoku, i to na temi nastavka izgradnje projekta Transjadranskog plinovoda (plin iz Azerbajdžana), te projekta izgradnje Jadranske-Jonske autoceste. Naime, time bi Srbiji i Rusiji bio smanjen ucjenjivački potencijal prema Zapadu (a što je izazvalo i Prvi svjetski rat) i Srbiju bi – jednog dana, svelo na konstruktivnu članicu EU i NATO-a!
O autoru
* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
