Kontinuitet, širenje i rast prosvjeda, unatoč nasilnom odgovoru predsjednika Bashira, iznenadili su i vladu i sudansku oporbu. Svjedoci smo najdužih i najjačih prosvjeda u postkolonijalnoj povijesti Sudana. Demonstranti traže odlazak sa vlasti predsjednika Omara al-Bashira, koji upravlja državom gotovo 30 godina.
Sudanske vlasti objavile su ovih dana puštanje na slobodu svih ljudi uhapšenih tokom protesta protiv predsjednika Omara al-Bashira.
Što je u korijenu ove pobune građana i višedesetljetnih krvavih sukoba i ratova u Sudanu?
Unatoč tome što je najmanje 45 osoba ubijeno od strane snaga sigurnosti, deseci tisuća ljudi diljem Sudana nastavljaju prosvjedovati protiv autokratske vladavine predsjednika Omar Hassana al-Bashira, koji vlada Sudanom već tri desetljeća.
Prosvjedi su započeli sredinom prosinca u Atbari udaljenom više od 200 kilometara od prijestolnice Kartuma, kao spontana reakcija na rastuće cijene, slično kao u Venezueli, nakon odluke predsjednika Bashira o ukidanju subvencija za gorivo i pšenicu, u skladu s preporukama Međunarodnog monetarnog fonda. Dogodila se inflacija, koja je druga najveća na svijetu, iza Venezuele.
Sudanska ekonomija – raspad sustava kao u Venezueli
Sudanska se ekonomija već godinama bori s gubitkom 75 posto svojih prihoda od nafte odcjepljenjem većinski kršćanskog Južnog Sudana 2011. godine. Republika Južni Sudan, u kojoj žive kršćani, se referendumom odcijepila od većinski muslimanskog sjevernog Sudana (danas Sudan), jer su kršćani godinama trpjeli teror, progone i ubijanja od strane državnih vlasti i muslimanskih brutalnih paramilicija.
No, i danas u Bashirovom šerijatskom Sudanu većina državnog proračuna ide u vojni i sigurnosni sektor, a velikim dijelom zbog obračuna s pobunama u regijama Južni Kordofan, Darfur i Plavi Nil. Godine 2018. samo je 3 posto državnog proračuna dodijeljeno za obrazovanje, a još manje za zdravstvo. Plaće i naknade državnih službenika i državnih službenika stavljaju veći teret na proračun.
Sudan je upao, poput Venezuele, u veliku ekonomsku krizu, što je više nego udvostručilo cijene hrane i lijekova.
Zemlja jem kao i u Venezueli, osakaćena korupcijom: Sudan je na 175 od 180 zemalja po Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala. Kada su izbili prosvjedi, inflacija u Sudanu porasla je na 72,94 posto, što je druga najveća stopa u svijetu nakon Venezuele. Bashirova povijest ugnjetavanja naroda i lošeg upravljanja gospodarstvom uzrok je da se protesti ne ograničavaju samo na Kartum, nego su prošireni diljem zemlje, čak u marginaliziranim periferijama poput El-Gadarifa u istočnom Sudanu i Nyale i El Fashira u Darfuru, gdje je režim ubio tisuće ljudi i uništio stotine sela u borbi protiv pobuna. Kontinuitet, širenje i rast prosvjeda, unatoč nasilnom odgovoru vlade Bashira, iznenadili su i vladu i sudansku oporbu. Svjedoci smo najdužih i najjačih prosvjeda u post-kolonijalnoj povijesti Sudana.
Tako je sudanski dugogodišnji predsjednik Omar al-Bashir u sve je većim problemima – antivladini prosvjedi sve se više šire zemljom. Započeli su prije više od mjesec dana i nema znakova da će prestati. On pak daje do znanja da se neće povući, a na vlasti je još od 1989. kada je došao na vlast vojnim pučem.
Sudanske vlasti su objavile puštanje na slobodu svih ljudi uhapšenih tokom protesta protiv predsjednika Omara al-Bashira. Moćna Državna obavještajna i sigurnosna služba – NISS je od početka demonstracija u prosincu uhitila je više od 1.000 demonstranata, lidera oporbe, aktivista i novinara.
Vrlo je važno istaknuti da se konačno oglasila i vojska. Zamjenik načelnika sudanskog Generalštaba rekao da je vojska “spremna odgovoriti na svaku prijetnju”. To je prvi put od početka protesta da se i vojska oglasila.
Veza Sudana i Egipta i uključenost u rat u Jemenu za račun Saudijske Arabije
Za Sudance se tradicionalno kaže da traže potporu na sjeveru, u prijatelskom Kairu. Egipat je odigrao značajnu ulogu u postkolonijalnim borbama za samostalnost Sudana, te redovito je barem snažno diplomatski prisutan kroz sve prošlostoljetne predkolonijalne i postkolonijalne krize i ratove u Sudanu. Ova kriza nije iznimka. U prosincu je egipatski ministar vanjskih poslova i šef obavještajne službe posjetio Kartum, obećavajući potporu Bashiru i njegovom režimu.
Početkom ovog mjeseca tijekom recipročnog putovanja u Kairo od strane sudanskog predsjednika Bshira na kojem je predsjednik Egipta Abdel Fatah al-Sisi komentirao: ‘Egipat u potpunosti podržava sigurnost i stabilnost Sudana, koji je sastavni dio nacionalne sigurnosti Egipta.’ Ali sama politička podrška ne bi bila dovoljna da sudanski režim ostane na vlasti. Postoji i financijska potpora preko Crvenog mora – iz Saudijske Arabije. U zamjenu za ulazak Sudana u jemenski rat, Kartum je, kako se izvješćuje, dobio ulaganja u vrijednosti 2,2 milijarde američkih dolara od Saudijske Arabije. Više od 10.000 sudanskih vojnika bori u Jemenu. Za neke se čak tvrdi da su djeca-vojnici koje je regrutirala Saudijska Arabija, s ponudama od 10.000 dolara za svakog regruta.
Podsjetimo se jednog važnog događaja iz nedavne povijesti Sudana: Sudan je snažno i politički i ekonomski pogodilo odcjepljenje južnog dijela zemlja, odnosno Južnog Sudana, jer su time 2011. izgubili više od 75% svojih naftnih resursa.
Sudan – država koja je spajala arapski i afrički svijet raspala se 2011. godine
Rijetko je koja država u svijetu tijekom svoje povijest obilježena ratovanjem toliko kao Sudan. Od proglašenja neovisnosti od Egipta i Ujedinjenog Kraljevstva 1956. u Sudanu su vođena dva krvava građanska rata u ukupnom trajanju od punih četrdeset godina koji su odnijeli preko dva milijuna žrtava. Tek nakon ustavnih promjena iz 2005. kojima je osiguran referendum o odcjepljenju nezadovoljnog kršćanskog juga države, u Sudanu zavladao kakav-takav relativan mir, premda su se sukobi u pojedinim regijama nastavili. Referendum je održan u siječnju 2011., a čak 99% stanovnika južnog Sudana odlučilo se za neovisnost.
Po isteku šestomjesečnog prijelaznog razdoblja 9. srpnja 2011. proglašena je Republika Južni Sudan s većinskim kršćanskim stanovništvo (većinom katolici i anglikanci).
Svjetski mediji su donijeli naslove o „najvećem razvodu u povijesti kontinenta“ i „raspadu eksperimenta od milijun kvadratnih kilometara koji je spajao arapski i afrički svijet“.
Građanski rat između sjevera i juga započeo je prije proglašenja neovisnosti, jer se nemuslimansko stanovništvo s juga bojalo i trpjelo dominaciju muslimanskih Arapa sa sjevera. I korijeni svih ostalih sukoba koji su uslijedili leže u ekonomskoj, političkoj i društvenoj dominaciji arapskog muslimanskog sjevera nad kršćanskim ne-arapskim jugom.
Prema sporazumu iz 1972. prvi građanski rat završio je davanjem određene razine autonomije jugu, no novi građanski rat izbija 1983., kada predsjednik Sudana Gaafar Nimeiry ukida Sporazum riječima „Ja sam 300% Ustav“. Vojnim udarom 1989. vlast preuzima Omar Al-Bashir, koji sebe proglašava vođom države, premijerom, ministrom obrane i vrhovnim zapovjednikom Sudana. On uvodi i šerijatske zakone na nacionalnoj razini. Na izborima 1996. godine Al Bashir bio je jedini kandidat, a nakon pobjede transformirao je Sudan u islamsku i šerijatsku državu. Tek 2003. i 2004. dolazi do nekih pomaka u pregovorima, i drugi građanski rat završava 2005., ostavljajući za sobom milijune ubijenih i raseljenih, ali i odluku o referendumu o odcijepljenju iz 2011. godine.
Salva Kiir, politički vođa Južnog Sudana nakon završetka referenduma obratio se svom narodu, znakovito, iz katoličke crkve. Pozvao je svoje sugrađane da oproste sjevernom Sudanu za desetljeća nasilja nad narodima Južnog Sudana. „Poput Isusa Krista na križu neka oprostimo onima koji su nas ubijali“, rekao je tom prilikom.
Omar Al Bashir u to vrijeme otputovao je u Jubu, glavni grad Južnog Sudana, i izjavio da bi volio vidjeti ujedinjeni Sudan, ali da će poštovati odluku Južnog Sudana.
Budućnost koja čeka ove dvije države je neizvjesna. Dogovor o podjeli profita od izvoza nafte je postignut, ali nasilje na granici između dvije države ne jenjava. Kineski kapital na velika vrata ulazi u Južni Sudan, multinacionalne kompanije traže nova područja gdje mogu crpiti crno zlato, ali novostvorena država postigla je najplemenitiji cilj – slobodu.
U sjevernom Sudanu (ili službeno Sudanu) danas je na vlasti još uvijek Bashir, no čini se da mu je budućnost prilično neizvjesna.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
