Šola: Putin ove tri stvarnosti ili nije htio, ili ne može vidjeti

Vijest da je Putinov režim zadnjih godina uložio silne novce, stotine milijuna eura, za financiranje svoje propagande na Zapadu, ozbiljne promatrače ne čudi. Naprotiv, od nekih političkih stranaka u Europi, s ljevice i desnice, te medija i nevladinih udruga pa do pacifističkih feministica, u javnim istupima vidio se jasan rukopis putinovske propagande na Zapadu, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju u kolumni koju djelomice prenosimo.

>The Guardian: Rusija pobjeđuje u gospodarskom ratu – a Putin nije ništa bliže povlačenju trupa

>Preko 20 godina ovi vodeći stratezi i diplomati upozoravaju da će Ukrajina nastradati zbog NATO-a

Nju možemo sažeti u sedam točaka:

1. poricanje ukrajinskog suvereniteta nad cijelim nacionalnim teritorijem, jer, primjerice, Krim su Ukrajinci i tako dobili, a tu je i kolijevka ruskog pravoslavlja;

2. Ukrajinu predstavljati kao američkog pijuna u geopolitičkoj partiji šaha, kako je i sam Putin rekao da će “NATO braniti Ukrajinu do zadnjeg Ukrajinca”;

3. sugerirati da je Rusiju isprovocirao NATO;

4. tvrditi da Sjedinjene Države nisu ništa bolje od Rusije;

5. sukladno prethodnom, prikrivaju prave Putinove ciljeve u odluci o invaziji na Ukrajinu, i za sve okriviti Zapad, poput žene koja si je sama kriva što je silovana jer je nosila minicu;

6. tvrditi do besvijesti da je Rusija zainteresirana za diplomatsko rješenje, a nije, već za vojno;

7. tvrditi da je popuštanje ruskim zahtjevima, legalizacija okupacije, način da se zaustavi rat.

Pismo zapadnoj ljevici

Već na početku ruske invazije ukrajinski povjesničar Taras Bilous obratio se ruskim propagandistima na Zapadu i objavio “Pismo iz Kijeva zapadnoj ljevici”. Bilousov tekst posebno je bio brutalan prema ljevici koja u ime antiimperijalizma na kraju podupire autoritarne režime, minimalizirajući njihovu odgovornost, pa i zločinački karakter.

Tako ova ljevica ne problematizira Putina, već “neprijatelja kod kuće” koji su zapravo stvarni problem, a ne Putin: NATO i Sjedinjene Države. Bilous u svojim kritikama citira i britansko-sirijsku aktivisticu Leilu Al-Shami, koja je 2018. govorila o “antiimperijalizmu idiota” za onaj dio zapadne ljevice i “suverenista” podmazanih ruskim novcem koji su došli podržati diktatora Assada u ime – antiamerikanizma! Čudni neki desničari “suverenisti”, ne samo ljevičari, koji mrču lovu od stranih država.

Moj skromni prinos “antiipmerijalizmu idiota”: Taj famozni novi svjetski poredak organizira se po principu imperija. Tri su. Jedan je američki, drugi ruski, treći kineski. Islamski svijet je priča za neki drugi tekst. Pa izaberite u kojem imperiju biste najradije živjeli…

Putin će poraziti samog sebe jer, miješajući samoobmanu i propagandu, nije shvatio tri “banalane” stvari.

Prvo, zemlje bivšeg Varšavskog pakta, istočna Europa općenito, slobodno je izabrala biti dio Zapada. Ne radi se o širenju NATO-a već Putin ne shvaća da svi oni bježe od njega kao od septičkog smrada. NATO širi Putin, pa su eto i Švedska i Finska nakon njegove “specijalne vojne operacije” krenule u NATO.

Velikoruska tradicija

Drugo, ukrajinsko društvo, pa i značajan dio Rusa u Ukrajini, kao i rusofonih Ukrajinaca nije željelo biti s Putinom u društvu Bjelorusije. Solženjicin je, potom Dugin, na velikoruskoj slavofilskoj tradiciji staroj stotinama godina, Putina pumpao protiv Ukrajine, smatrajući da su Bjelorusija, Rusija i Ukrajina jedno rusko tijelo koje treba živjeti u istoj državi. Jedino Ukrajince nisu pitali žele li oni to, a ne žele.

Treće, mnogi Rusi, pogotovo u simboličnom gradu kao što je Odesa, posebno nakon ruskih luđačkih granatiranja, radije bi živjeli u Ukrajini nego se vratili “Svetoj Majčici Rusiji”. Tome u prilog ide činjenica da je skoro pola milijuna stanovnika, i Rusa, iz okupiranih “ruskih narodnih pokrajina” od početka okupacije pobjeglo na ukrajinski slobodni teritorij ili na Zapad.

Putin ove tri stvarnosti ili nije htio, ili ne može vidjeti. Razlog tome je što je bolestan. Ta bolest zove se alokronija ili neistovremenost vremena.

Putin živi u vremenu SSSR-a, kada su Rusi svoje zločinačke imperijalne zulume u Varšavskom paktu rješavali tenkovima. No ovo je drugo vrijeme, nije to Budimpešta 1956., nije to istočni Berlin 1961., nije to Prag 1968. Ovo je Ukrajina 2022. I da nije obolio od alokronije, Putin ne bi povukao ovaj samoubilački potez, kao ni Milošević devedesetih u Hrvatskoj, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.