The Guardian: Rusija pobjeđuje u gospodarskom ratu – a Putin nije ništa bliže povlačenju trupa

Prošlo je gotovo četiri mjeseca otkako je zapad pokrenuo ekonomski rat protiv Rusije, a ne ide po planu. Naprotiv, stvari idu jako loše. Sankcije su nametnute Vladimiru Putinu ne zato što su se smatrale najboljom opcijom, već zato što su bile bolje od druga dva dostupna načina djelovanja: ne raditi ništa ili se vojno angažirati, piše urednik ekonomske sekcije izrazito lijevog i pro-ukrajinskog The Guardiana.

Prvi skup ekonomskih mjera uveden je odmah nakon invazije, kada se pretpostavljalo da će Ukrajina kapitulirati za nekoliko dana. To se nije dogodilo, što je rezultiralo time da su sankcije – iako još uvijek nepotpune – postupno pojačane.

Putin bi se mogao pohvaliti s viškom od 96 milijardi dolara zahvaljujući sankcijama

Međutim, nema trenutačnih znakova da se Rusija povlači iz Ukrajine i to nije iznenađujuće, jer su sankcije imale perverzan učinak povećanja cijene ruskog izvoza nafte i plina, masovno povećavajući njezinu trgovinsku bilancu i financirajući njezine ratne napore. U prva četiri mjeseca 2022. Putin bi se mogao pohvaliti suficitom na tekućem računu od 96 milijardi dolara (76 milijardi funti) – što je više nego utrostručeno u odnosu na isto razdoblje 2021.

Kada je EU najavio djelomičnu zabranu izvoza ruske nafte, cijena sirove nafte na globalnim tržištima porasla je, što je Kremlju osiguralo još jedan financijski nenadani prihod. Rusija nema poteškoća u pronalaženju alternativnih tržišta za svoju energiju, s izvozom nafte i plina u Kinu u travnju za više od 50% na godišnjoj razini.

>Preko 20 godina ovi vodeći stratezi i diplomati upozoravaju da će Ukrajina nastradati zbog NATO-a

To ne znači da su sankcije za Rusiju bezbolne. Međunarodni monetarni fond procjenjuje da će se gospodarstvo ove godine smanjiti za 8,5 posto zbog kolapsa uvoza sa zapada. Rusija ima zalihe robe neophodne za održavanje njezine ekonomije, ali s vremenom će se one potrošiti.

No Europa se tek postupno odvikava od svoje ovisnosti o ruskoj energiji, pa je tako izbjegnuta neposredna financijska kriza za Putina. Rublja – zahvaljujući kontroli kapitala i zdravom trgovinskom suficitu – je jaka. Kremlj ima vremena pronaći alternativne izvore rezervnih dijelova i komponenti iz zemalja koje su spremne zaobići zapadne sankcije.

I globalni “pokretači” iz Davosa privatno su zabrinuti

Kada su se u Davosu sastali globalni “pokretači”, javna poruka bila je osuda ruske agresije i obnovljena predanost čvrstom stajanju iza Ukrajine. Ali privatno, postojala je zabrinutost zbog ekonomskih troškova produljenog rata.

Ove zabrinutosti su potpuno opravdane. Ruska invazija na Ukrajinu dala je dodatni poticaj ionako snažnim cjenovnim pritiscima. Godišnja stopa inflacije u Ujedinjenom Kraljevstvu iznosi 9% – najviša u posljednjih 40 godina – cijene benzina dostigle su rekordno visoku razinu, a očekuje se da će se gornja granica cijene energije povećati za 700-800 funti godišnje u listopadu. Najnoviji paket podrške Rishija Sunaka za suočavanje s krizom troškova života bio je treći od kancelara (op.a treći ministar po hijerarhiji u britanskoj vladi) u četiri mjeseca – a bit će ih još kasnije tijekom godine.

Kao rezultat rata, zapadna gospodarstva suočavaju se s razdobljem sporog ili negativnog rasta i rastuće inflacije – povratak na stagflaciju iz 1970-ih. Središnje banke – uključujući Bank of England – smatraju da moraju odgovoriti na gotovo dvoznamenkastu inflaciju podizanjem kamatnih stopa. Nezaposlenost će rasti. Druge europske zemlje suočavaju se s istim problemima, ako ne i više, budući da većina njih više ovisi o ruskom plinu nego Velika Britanija.

Problemi s kojima se suočavaju siromašnije zemlje svijeta su drugačijeg reda veličine. Za neke od njih problem nije stagflacija, već izgladnjivanje, kao rezultat blokiranja opskrbe pšenicom iz ukrajinskih crnomorskih luka.

Kao što je rekao David Beasley, izvršni direktor Svjetskog programa za hranu: „Trenutno su ukrajinski silosi za žito puni. U isto vrijeme, 44 milijuna ljudi diljem svijeta maršira prema gladovanju.”

Ako zemlje u razvoju same nisu izvoznici energije, suočavaju se s trostrukim udarom

U svakoj multilateralnoj organizaciji – MMF-u, Svjetskoj banci, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i Ujedinjenim narodima – raste strah od humanitarne katastrofe. Položaj je jednostavan: osim ako zemlje u razvoju same nisu izvoznici energije, suočavaju se s trostrukim udarom u kojem krize goriva i hrane pokreću financijske krize. Suočene s izborom prehraniti svoje stanovništvo ili platiti svojim međunarodnim vjerovnicima, vlade će se odlučiti za prvo. Šri Lanka je bila prva zemlja od ruske invazije koja nije platila svoje dugove, ali malo je vjerojatno da će biti posljednja. Čini se da je svijet bliži nego ikad potpunoj dužničkoj krizi od 1990-ih.

Putin je s pravom osuđen zbog “naoružavanja” hrane, ali njegova spremnost da to učini ne bi trebala biti iznenađenje. Ruski predsjednik je od početka igrao dugu igru, čekajući da se međunarodna koalicija protiv njega raspadne. Kremlj misli da je ruski prag ekonomske boli viši od zapadnog, i vjerojatno je u tome u pravu.

Ako je bio potreban dokaz da sankcije ne djeluju, odluka predsjednika Joea Bidena da Ukrajini opskrbi napredne raketne sustave to pruža. Nada je da će moderna vojna tehnologija iz SAD-a postići ono što dosad nisu uspjele energetske zabrane i zapljena ruske imovine: prisiliti Putina da povuče svoje trupe.

Prije ili kasnije će se postići dogovor

Potpuni poraz Putina na bojnom polju jedan je od načina na koji bi rat mogao završiti, iako kako stvari stoje, to se ne čini baš vjerojatnim. Postoje i drugi mogući ishodi. Jedna je da ekonomska blokada na kraju djeluje, sa sve oštrijim sankcijama koje prisiljavaju Rusiju na povlačenje. Drugi je sporazumna nagodba.

Putin se neće bezuvjetno predati, a potencijal ozbiljne kolateralne štete od gospodarskog rata je očit: pad životnog standarda u razvijenim zemljama; glad, nemiri oko hrane i dužnička kriza u svijetu u razvoju.

Zločini koje su počinile ruske trupe znače da je kompromis s Kremljom trenutno teško progutati, ali ekonomska stvarnost sugerira samo jedno: prije ili kasnije će se postići dogovor.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.