PR katastrofa s novim vizualnim identitetom Zagreba otkrila je tri osobine gradske vlasti. Na prvom mjestu, vlast je revolucionarna. Revolucionarne vlasti žele izbrisati staro i uspostaviti novo, pa tako Možemo! stavlja prepreke na ulice, zaustavlja tramvaje zbog svojih manifestacija, zabranjuje automobilski promet i ukida stečena prava majki. Revolucionarima je od stvarnog važnije simbolično pa uvijek imaju nove zastave, uvode nove valute, mijenjaju nazive gradovima i državama, piše Boris Beck za Večernji list.
Grbovi gradova su veoma stari, iz srednjeg vijeka, ili još dalje: Ljubljana ima zmaja, München fratra, Beč bijeli križ kralja Rudolfa, Venecija lava svetog Marka, Rim antički akronim SPQR. Ti nas znakovi vežu s prošlošću, s ljudima koji su davno grad osnovali i nama ga predali, a svi revolucionari žele izbrisati spomen na prošlo pa da povijest počne s njima.
U Zagrebu se to čini pod krinkom otvorenosti, ali, gle čuda, zagrebački grb već ima važan signal otvorenosti: na njemu je utvrda otvorenih vrata. U tome nije usamljen, tvrđave otvorenih vrata imaju na grbu i Ljubljana, Prag, Budimpešta i Beograd. No ovo je otvorenost drugog tipa. Novi grb nema zamak, nego samo tanki obrub, i nema kapiju, samo pukotinu u tankoj liniji – otvorenost, u režiji Možemo!, pokazuje se kao izloženost. Građanima je oduzeto pravo da reguliraju ulazak u grad, i ne mogu više računati na njegove debele zidove, nego su smješteni u tor s tanušnom ogradicom i bez vrata.
Vlast prisvaja i krivotvori Tomislava Gotovca
Kao drugo, vlast prisvaja i krivotvori Tomislava Gotovca. Zagreb, volim te – to je moto njegova performansa iz 1981. kad je gol hodao Špicom, nakon čega je bio uhićen i suđen. Isto mu se desilo i kad je, iako odjeven, prosio pred kapelom Ranjenog Isusa ili skupljao smeće na tadašnjem Trgu bratstva i jedinstva. Nije Gotovac bio na smetnju socijalističkim vlastima jer se skidao, nego jer je bio subverzivan kad se to nije smjelo.
A pogotovo jer je Gotovac bio disident koji nije volio ni komunizam ni Jugoslaviju – performans o Titu nije smio izvesti u domovini, morao je u Austriju. Ta se Gotovčeva političnost sustavno prikriva, jer povijest umjetnosti pišu lijevi kustosi i kunsthistoričari, pa su ga pretvorili u obično strašilo malograđana i sveli na kič. Da je Gotovac živ, kladim se da bi gol klečao na Trgu, ali nije, pa se okreće u grobu zato što je došao na zastavu ljevice protiv koje s borio.
>Beck: Teško je započeti korizmu nakon što smo se odrekli odricanja
Kome je upućen moto na hrvatskom i još kajkavskom?
Kao treće, kome je upućen moto na hrvatskom i još kajkavskom? Strancima nije, jer ga ne razumiju. Ona polovica Zagrepčana koji nisu kajkavci, a žive u Zagrebu, ili su čak rođeni u njemu, razumiju ga, ali se s njim ne mogu poistovjetiti, iako vole taj grad. Možemo! radi isto što i Bandić – prisvaja kajkavski kako bi se dodvorili glasačima, pa tako i taj dio gradskog identiteta uprežu u svoje političke ciljeve, usput ga pretvarajući u kič. Slika utvrde na brežuljku s tri tornja i otvorenim vratima, s Mjesecom i zvijezdom Danicom, međutim, razumljiva je bez riječi.
Zašto je vlast onda želi nadomjestiti riječima? Pa zato što, gledajući sliku, svatko može misliti što želi, a sada vam je zapovjeđeno da grad volite: revolucionarna vlast želi vam propisati što da mislite. Zamislili su da gradonačelnik stoji na pozornici i drži svoju press konferenciju, a kraj njega stoji taj štit bez okvira, na kojem će pisati: Volim te. Da, njega trebamo voljeti. Vlast nam je dala zapovijed ljubavi.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/Večernji list
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.