Beck: U američko-kineski carinski rat uključio se i Mao Zedong

Neočekivano se u američko-kineski carinski rat uključio i Mao Zedong. Glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Mao Ning objavila je na društvenim mrežama video u kojem Veliki vođa govori o korejskom ratu: “Ma koliko trajao, mi nikada nećemo popustiti”. Piše Boris Beck za Večernji list.

> Beck: Plenković se hvali genijima, a teško plaća one koji ih uče

Neočekivano zato što ga se u Kini pomalo srame. Ne zato što je izveo Revoluciju i pobjedonosno završio Veliki marš, pa čak ne i zato što je svojim proizvoljnim odredbama izazvao Veliku glad – slično kako je Trump sada izazvao Veliki pad dionica – nego zato što je 60-ih pokrenuo Kulturnu revoluciju, sa zbilja katastrofalnim posljedicama.

Misli Mao Zedonga

Pretpostavlja se da je pod optužbom za kontrarevoluciju bilo zlostavljano 36 milijuna ljudi, a ubijeno ih je između 750.000 i 1,5 milijun, uz nenadoknadivu štetu zbog uništenog povijesnog i kulturnog naslijeđa. I otac XI Jinpinga, visoki partijski funkcionar, bio je tada progonjen, pa je današnji predsjednik kao tinejdžer morao s njim u progonstvo iz Pekinga u provinciju.

Čak i više nego Maove divovske slike, u Kulturnoj revoluciji bila je najuočljivija njegova mala crvena knjižica: Misli Mao Zedonga. Bila je svuda, na plakatima, na muralima i na policima, a podivljali studenti mahali su njome kao ubojitim oružjem. Nestala je s društvenim metežom, i danas se ne može naći gotovo nigdje u Kini – potisnuta je kao i svijest da društvena paranoja može zavladati u trenu.

Prošli mjesec bila je u New Yorku na međunarodnom knjižnom sajmu antikvarnih izdanja izložena jedinstvena zbirka od 200 različitih Maovih knjižica koje je prikupio američki kolekcionar Justin Schiller. Knjižica je prvi put objavljena 1961., ciljano za politički rad u vojsci, i, neobično, tada su joj korice bile plave. Nakon Maove smrti 1976. i uhićenja Četveročlane bande, milijuni tih knjižica prepušteni su zaboravu i propadanju, i da ih Schiller nije prikupio na svojim putovanjima, netragom bi nestale. Nije to učinio zbog ljubavi prema komunističkoj ideologiji. Rijetka izdanja prodaju se na dražbama za 10-30 tisuća dolara, a prošle godine je jedna od tih knjižica, s Maovim potpisom, otišla za 250.000 dolara.

> Beck: Što je ‘smješnije’ od bagera na Aleji skulptura?

Svi žele postati bogati

No ako ih u Kini nema, ne znači da se ne čitaju, a možda ih ondje jednostavno znaju napamet. Zapadnjaci koji ondje posluju svjedoče da kineski partneri znaju citirati Maove misli, a navodi ga u svojim govorima i Xi Jiping – na sličan način na koji američki biznismeni čitaju Sun Cua, i u drevnim savjetima za vođenje rata traže nadahnuće u poslovnom svijetu. Mao bi zacijelo bio ponosan na to, iako mu vjerojatno ne bi bilo po volji da sazna da je knjižica, koju je zamislio kao oruđe Revolucije, postala samo još jedan primjerak kapitalističke fetišizirane robe.

Možda ni nama ne bi bilo loše baciti pogled u Crvenu knjižicu: liberalizam je Mao smatrao majkom svih grijeha, uz bahatost, sebičnost, lijenost i neuspješnost u dobrim vremenima; dao je zgodnu definiciju liberalizma: to je kad izbjegavaš bilo rad bilo sukob, da bi ti tog trenutka bilo ugodnije, a problem samo nastavlja rasti; demokracija je dopuštena, ali samo dok je rasprava konstruktivna – ne smije prerasti u ultrademokraciju: individualističku buržoasku odbojnost prema disciplini; svaki partijski kadar mora biti na usluzi masa i njima mora udovoljiti. „Bilo bi strašno zamisliti vrijeme u kojem će svi biti bogati“, napisao je Mao u Crvenoj knjižici. Pa, već je dovoljno strašno ovo sada, kada svi žele postati bogati.

*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

> Beck: Revolucionarna vlast uvijek ima nove zastave, nove valute, nove grbove

Izvor: Narod.hr/Večernji list