Vanjska politika američkog predsjednika Bidena pod geslom “Amerika se vraća” dobila je svojega glavnog operativca i svoje zaštitno lice u novom državnom tajniku Antonyju Blinkenu. Taj pedesetosmogodišnji američki Židov s francuskim obrazovanjem u američkoj je vanjskoj politici po obiteljskoj liniji (otac ambasador) doslovce još od pelena. Prve profesionalne vanjskopolitičke korake napravio je u Bijeloj kući, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u administraciji Billa Clintona.
Već kao početnik nalazio se na mjestu (Vijeće za nacionalnu sigurnost) na kojem su se rješavali ključni svjetski političko-sigurnosni izazovi, uključujući i okončanje rata na tlu bivše Jugoslavije pa mu je tematika “ovih naših prostora” čak i bliža nego njegovu šefu Bidenu. Otad je služio u svim američkim administracijama osim posljednje Trumpove, podržavao je primjerice Bushovu invaziju na Irak, a prethodni karijerni vrhunac dosegnuo je na poziciji zamjenika državnog tajnika u Obaminoj administraciji.
I cijelo je vrijeme bio bliski suradnik Joea Bidena. Dakle Blinken uistinu pripada establishmentu američke vanjske sigurnosne politike. A i svojim ukupnim dojmom pravi je izbor za zaštitno lice Amerike koja se vraća na globalnu političku scenu, kako bi obnovila članstva i savezništva koja su popucala u Trumpovu vanjskopolitičkom tornadu. Tako se to barem prikazuje na onoj najbanalnijoj PR površini, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
(…)
Središnje pitanje američke vanjske politike su odnosi s Kinom. Bivši predsjednik Trump često je kritiziran, osobito u Europi (u Hrvatskoj da i ne govorimo), da nepotrebno zaoštrava odnose s Kinom. Blinken je o tome kazao pred Senatom: “Vjerujem da je predsjednik Trump bio u pravu kada je zauzeo oštriji pristup prema Kini, čak i ako se ne slažem s nekim njegovim metodama”.
Prigovarali su bivšem državnom tajniku Pompeu što je nekoliko dana prije inauguracije novog predsjednika ustvrdio da Kina provodi genocid nad manjinskim muslimanskim narodom Ujgura. Blinken je o toj Pompeovoj kvalifikaciji kazao: “Ja bih se također s time složio… Tjerati muškarce, žene, djecu u koncentracijske logore, pokušavati ih preodgojiti kako bi usvojili ideologiju Kineske komunističke partije, sve to govori o namjeri počinjenja genocida”.
Pomoć Kosovu i Srbiji
(…)
Iranski nuklearni sporazum, u čijoj je izradi Blinken osobno sudjelovao kao Obamin pregovarač, a Trump izišao iz njega proglasivši ga štetnim, jer ne obvezuje Iran dovoljno čvrsto? Blinken kaže kako Bidenova administracija ne želi da Iran razvije nuklearno oružje, a otvorila bi pregovore, jer je bolje imati Iran u sporazumu, “ali do toga je dug put”. Dakle nema povratka na stari sporazum.
Slično je i s WHO-om (Svjetskom zdravstvenom organizacijom). Bidenova Amerika kao najveći financijer će se vratiti u WHO, koji je Trumpova administracija napustila, ali će to iskoristiti za resetiranje organizacije i njezino izvlačenje iz kineskog utjecaja. A imaju u planu i pomoći Kosovu i Srbiji da iziđu iz svojih problema, gradeći na temeljima Trumpova sporazuma o normalizaciji, no uz veći naglasak na ljudskim pravima. Dakle i “ovi naši prostori” bi se u nekom trenutku mogli naći na dnevnom redu i ove nove administracije.…
Kratka Blinkenova skica nove Bidenove vanjske politike, za koju je dobio visoki prolaz u Senatu, pokazuje da se Amerika zapravo ne vraća, već ide dalje. Trump je rušio mehanizme starog poretka uz prozivke i prijetnje. Istodobno je Pompeo, koji dolazi iz vojnog krila duboke države, samozatajno dogovarao temelje novog poretka u pozadini.
Blinken, koji dolazi iz diplomatskog krila duboke države, tom će sadržaju nastojati dati institucionalnu formu i diplomatsku polituru. Jedini doslovni povratak je povratak u sporazum o klimi. Iz duboke mirovine izvučen je bivši državni tajnik John Kerry da zajedno s Gretom Thunberg zaustavi klimatske promjene. Toliko o entuzijazmu povratka, zaključuje Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
