Starešina: Od ‘ubojice‘ do ‘ratnog zločinca‘: Nijedna Bidenova optužba na račun Putina nije bila stvar senilnosti

Označavajući Vladimira Putina krivcem za genocid u Ukrajini, američki predsjednik Joe Biden zatvorio je krug optužbi na račun ruskog predsjednika. Počeo ga je ispisivati još prije više od godinu dana, kada običnom političkom puku ruska invazija na Ukrajinu nije bila ni u primislima. U intervjuu CNN-u, na pitanje novinara smatra li Putina ubojicom, Joe Biden je tada, na opće iznenađenje, odgovorio glatko – “da”. Neki su to bili skloni pripisati njegovoj senilnosti i neoprezu. Oglasiti predsjednika države stalne članice Vijeća sigurnosti i nekadašnje svjetske supersile ubojicom nije nimalo diplomatski. Ali opet, to je dosta fluidna kvalifikacija. Nešto kao, mogao bi biti sve pa i ubojica, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomično prenosimo.

Pa i sam Vladimir Putin oprostio mu je tu neugodnu kvalifikaciju nekoliko mjeseci poslije, u lipnju 2021., na njihovu posljednjem i očito zadnjem summitu u Ženevi. Danas ono “ubojica” zvuči kao upozorenje. Obilazeći ukrajinske izbjeglice u Poljskoj, nakon Putinove invazije na Ukrajinu u ožujku ove godine, potreseni je Biden ruskog predsjednika nazvao “krvnikom”, poručivši da “taj čovjek ne smije ostati na vlasti”. Potom ga je oglasio ratnim zločincem, a naposljetku i krivcem za genocid u Ukrajini, naglasivši kako je to njegov moralni sud i prepuštajući pravnicima da to dalje elaboriraju.

Del Ponte i Rusi

Važno je imati na umu tu Bidenovu gradaciju kriminalnih kvalifikacija danas kada svaki lokalni fiškal ili svaki isluženi međunarodni činovnik ima ponešto za primijetiti na temu Vladimira Putina i mogućnosti njegova suđenja za ratne zločine. Tako se iz duboke mirovine, među inima, oglasila i Carla del Ponte, koja bi odmah izdala uhidbeni nalog za aktualnog ruskog predsjednika i krenula valjda u svoj čuveni lov. Kao da je zaboravila da je ona bila jedina kandidatkinja za glavnu tužiteljicu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (u nas ga kolokvijalno i dalje zovemo Haaški sud) za koju je Rusija bila spremna dati suglasnost, upravo zato što je poznavala njezine tužiteljske vještine koje je prethodno pokazala kao švicarska državna odvjetnica progoneći ruske mafijaše zbog pranja novca.

Činila je to na opće zadovoljstvo: pravila je javni šou od svojeg lova na mafijaše pa je publika bila zadovoljna. Istodobno je pravila i tako neutemeljene optužnice, koje su u pravilu padale pred sudovima pa su i mafijaši bili prezadovoljni. Kao da je zaboravila da se još netko možda i sjeća njezinih sličnih postupanja u svojstvu glavne haaške tužiteljice i njezine bliske suradnje sa srpskim i ruskim tajnim službama, koja je dovela do toga da je srpsko državno i vojno vodstvo praktički izostavljeno iz optužnica (a samim time dakako i iz presuda) haaškog suda za zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH. I sad bi Carla del Ponte iz mirovine krenula u medijski lov na Putina, a istodobno bi istraživala i zločine svih strana u Ukrajini? I tako, pogađate, uz veliku buku, praveći se da lovi Putina, izjednačila bi rusku i ukrajinsku odgovornost za rat. Kao što je to dobro uvježbala u Haagu.

Kolumnu u cijelosti pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.