‘Tko bi još jesenas pomislio da će njemački kancelar Olaf Scholz postati spasitelj Njemačke i njezine državne časti, ali i spasitelj EU-a i njezine budućnosti? Kao kandidat (pro)padajućeg SPD-a ostvario je tanku relativnu izbornu pobjedu, jer je između svih neuvjerljivih kandidata svojim pristojnim političkim izričajem najviše podsjećao na Angelu Merkel’, piše Višnja Starešina u svojoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomično prenosimo.
Uspio je (očekivano) sklepati crveno-žuto-zelenu, tzv. semafor koaliciju, i sve je upućivalo na to da će provesti mandat kao mali Merkel u (muškim) hlačama, koji će nastaviti njezinu politiku. A njezina će sjena kontrolirati je li na pravome putu. Značilo je to, između ostalog – pustiti u pogon plinovod Sjeverni tok 2.
>Rusija ismijala diplomatske i gospodarske sankcije zapada: ‘Nemoguće je odsjeći zemlju poput naše’
>Picula: Ruski plin preplavio je u Europu nakon što je Njemačka zatvorila nuklearke
Riječ je o kapitalnom rusko-njemačkom projektu koji su kraju priveli Angela Merkel kao njemačka kancelarka i Scholzov politički otac i bivši kancelar Gerhard Schröder – kao pouzdani partner Vladimira Putina i njegovih energetskih oligarha.
Činilo se da je kancelar Scholz na pravome putu da postane mala Angela Merkel. Nastavio je njegovati povlašteno njemačko-rusko (energetsko) partnerstvo, čak i nakon što je Vladimir Putin pokrenuo masivne “vojne vježbe” uz ukrajinsku granicu.
Od kaciga i zavoja, do zaokreta za 180 stupnjeva
Kada su zbog masovnosti “vojnih vježbi” i stalnih američkih upozorenja da Putin priprema invaziju na Ukrajinu zapadni lideri počeli javno slati oružje i municiju Ukrajini, Olaf Scholz dosjetio se načina (ustavna ograničenja) kako i dalje izbjegavati zamjeranje Putinu. Ograničio je njemačku vojnu pomoć na nekih 5000 kaciga, nešto zavoja i flastera.
A onda, nakon što je ruska invazija krenula, postajući sve brutalnija, i nakon što je Putin izgubio prvu fazu rata, ne uspjevši blitzkriegom svrgnuti ukrajinsko državno vodstvo i institucionalno je pokoriti, kancelar Scholz je (uz parlamentarnu potporu svoje šarene “semafor” koalicije) napravio njemački politički zaokret za 180 stupnjeva, kakav u Njemačkoj nije viđen desetljećima. Osim što šalje oružje Zelenskom, zaustavio je projekt plinovoda Sjeverni tok 2, najavio je osnivanje fonda od 100 milijardi eura za modernizaciju njemačke vojske, kao i povećanje vojnog proračuna na dva posto BDP-a.
Kancelar Scholz promijenio je temelje njemačke politike
Učinio je ono što je Njemačka godinama odbijala, ignorirajući zahtjeve SAD-a i NATO-a. U jednome danu kancelar Scholz promijenio je temelje njemačke politike. Ali ne zato što je to želio ili planirao. Bio je primoran to učiniti kako bi spasio Njemačku od pogubnih (geo)politika koje su u kontinuitetu vodili kancelari Schröder i Merkel, gotovo odvevši Europu u sigurnosnu ovisnost o Putinovoj Rusiji.
‘Merkel umalo je učinila Vladimira Putina energetskim gospodarom cijele Europe’
Nakon invazije na Ukrajinu to je postalo bjelodano. Angela Merkel umalo je učinila Vladimira Putina energetskim gospodarom ne samo EU-a, nego cijele Europe.
Njemačko-ruskim energetskim dogovorom, zelenim politikama, polariziranjem europske političke scene na ultralijeve i ultradesne (koji sada uglavnom znakovito šute o agresiji svojeg izdašnog financijera Putina) i popunjavanjem političkog mainstreama bezličnim pajacima, Njemačka i Rusija bi (u suradnji s Kinom) u tom modelu podijelile utjecaj na upravljanje euroazijskim prostorom.
‘Sjeverni tok je danas obični komad metala na dnu mora’
A onda je 24. veljače Vladimir Putin krenuo tenkovima na Ukrajinu. Zahvaljujući ukrajinskom otporu, cijeli je njemačko-ruski koncept pao. Silom prilika kancelar Scholz postao je veliki njemački vođa koji ubrzano gradi LNG terminale i stvara ozbiljnu vojsku. Sjeverni tok 2 je, kako reče zamjenica američkog državnog tajnika Victorija Nuland, “danas mrtav, obični komad metala na dnu mora”.
Ruska je invazija ujedinila EU, ali osobito Europu oko NATO-a, pokazavši onima koji su zaboravili da je snažna i demokratska Europa moguća jedino pod američkim obrambeno-sigurnosnim vodstvom. Pokazalo se i koliko su za Europu opasni zakulisni aranžmani s despotima i osvajačima. Jer na kraju prijateljstva – despot uvijek proguta patuljka’, zaključuje Starešina za Slobodnu Dalmaciju.
Cijelu kolumnu pročitajte na stranicama Slobodne Dalmacije.
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa