Vodeći opozicijski političar u Rusiji, Boris Nemcov, ubijen je s četiri metka u leđa sinoć na ulici usred Moskve, u neposrednoj blizini Kremlja dok se šetao s neimenovanom ženskom osobom. To se dogodilo samo jedan dan prije najavljenih prosvjeda oporbe protiv Putina koji su zbog njegovog ubojstva otkazani. Kako navode strani mediji, nekoliko osoba izašlo je iz automobila koji se zaustavio tik do Nemcova, ispalili su nekoliko hitaca u njega, ponovno sjeli u automobil i pobjegli.
Putin je izrazio žaljenje zbog umorstva i osobno preuzeo nadzor nad istragom. Prema njegovim riječima, mogla bi biti riječ o naručenom ubojstvu i “provokaciji” uoči velikog oporbenog skupa u nedjelju u Moskvi, što ga je trebao predvoditi upravo Nemcov.
Bogat životopis
Nemcov je rođen u Sočiju 1959. u obitelji građevinara i pedijatrice. Obitelj mu se preselila u Njižni Novgorod dok je još bio dječak.
Doktorirao matematiku i fiziku u 25. godini. Objavio je više od 60 znanstvenih radova o kvantnoj fizici, termodinamici i akustici, a kolege ga opisuju kao vrlo nadarenog studenta.
Nemcov je u politiku ušao kao aktivist, prosvjedujući protiv gradnje novog nuklearnog reaktora nakon katastrofe u Černobilu.
1991. postao je guverner Njižni Novgoroda, šest godina kasnije Boris Jeljcin ga je pozvao u vladu. Bio je mlad, zgodan, inteligentan, tako popularan da se pričalo da bi mogao naslijediti Jeljcina. Nemcov je kratko bio zamjenik predsjednika vlade. U tom je razdoblju Nemcov postao poznat kao vodeći liberalni reformator. Zaslužan je i za uvažavanje slobode medija u regiji, iako kritičari tvrde kako je i on znao pokazivati autoritarnost.
1997. godine, kako smo već spomenuli, politička karijera ga vodi u Moskvu gdje je bio ministar i kasnije zamjenik premijera Rusije. Rusija u to vrijeme prolazii kroz razdoblje političke i ekonomske turbulencije, uz pet preustroja Vlade u samo dvije godine. U to vrijeme smatrali su ga popularnim političarem sa šansom da jednoga dana postane predsjednik. .
Slika o Nemcovu pada u očima javnosti zbog suradnje sa Sergeyom Kirienkom, koji je vodio Rusiju 1998. Njegov status ugrozila je i podrška Borisu Brevnovu, koji je kasnije optužen za trošenje novca RAO UES-a na letove za svoju obitelj i druga rasipna trošenja.
San mu je propao s ruskom ekonomijom 1998. i neočekivanim uzletom Vladimira Putina. Njih su dvojica na početku surađivali, no kasnije su se razišlli.
Nemec se usmjerava na stranačko djelovanje, pa je 1999. bio suosnivač SPS-a. Iste godine SPS na parlamentarnim izborima osvaja 8,52 posto glasova i formira se oporbena frakcija. To je bio jedini uspjeh SPS-a koji 2003. i 2007. ne uspjeva prijeći izborni prag od 5 posto, te je raspušten 2008. godine.
Inače, 1999. Nemcov se pridružio ruskim liberalima u podršci Vladimiru Putinu za predsjednika, ali je kasnije zbog toga požalio i rekao kako Putinu nije dao glas na izborima za predsjednika 2000. godine.
2002. godine dogodio se najkontroverzniji dio njegove karijere tijekom terorističkog napada na kazalište u Moskvi. Bio je jedna od osoba s kojima su teroristi pristali na razgovor. Njegov kolega iz SPS-a, Irina Khakamada, otišao je na razgovor, a Nemcov je nestao. Kasnije je tvrdio kako je dobio izravnu zapovijed od Putina da ne ide.
Nemcov je nakon uhićenja Mihaila Hodorkovskog 2003. postao žestoki Putinov kritičar.
Od 2008. je objavio nekoliko izvještaja o Putinovim neuspjesima i nedjelima. Napisao je i tri autobiografske knjige pod imenom ”Ispovijed buntovnika”.
Nemcov je bio i jedan od vođa masovnih prosvjeda u zimi 2011./2012., najvećih otkad je Putin, bivši agent KGB-a, 2000. došao na vlast.
Novi izborni napori su uglavnom bili neuspješni. Išao je u utrku za gradonačelnika Sočija 2013. godine, te je osvojio samo 13,6 posto glasova. Ujedno je postao jedini član svoje stranke RPR-PARNAS koji je ušao u skupštinu regije Yaroslavl.
Navodno se posljednjih mjeseci života borio s teškom depresijom, te je govorio da se ne osjeća dobro kao član regionalne skupštine jer to ne odgovara njegovim vještinama, ali je shvaćao da ne može vratiti značaj na nacionalnoj razini.
Jedan od njegovih najnovijih pothvata bio je organizacija ruskog Proljeća (“Vesna”), prosvjedno okupljanje oporbenih stranaka planiranog za 1. ožujka u Moskvi. Zbog njegove smrti isto je otkazano.
Iza njega je ostala supruga Raisa s kojom je imao kćer. Osim toga, bio je i u dugogodišnjim odnosima s još dvije žene, koje su mu rodile troje djece.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
