wikipedia

Građanska inicijativa “Narod odlučuje” nije patentirala referendum za promjenu izbornog sustava. Pokušaji da se zastarjeli izborni sustavi, ili oni percipirani kao nepravedni, promijene metodom izravne demokracije – referendumom, nisu od jučer: Na taj način su mijenjani – ili je bar pokušano – izborni sustavi u Kanadi, Irskoj, Velikoj Britaniji, na Novom Zelandu, u Italiji, Rumunjskoj, i drugdje.

Novi Zeland

1992./93.

Svi izbori u Novom Zelandu od 1914. do 1996. godine su održani po britanskom sustavu parlamentarnih izbora – pobjednik nosi cijelu izbornu jedinicu. Ovaj je sustav dosljedno favorizirao dvije najveće stranke. Od 1936. godine, to su bile nacionalna stranka i Laburisti.

(FOTO) Narod odlučuje- potpisi se prikupljaju ‘punom parom’: pogledajte fotografije iz Solina, Zagreba, Osijeka…

1978. i 1981. godine su održani izbori na kojima je Narodna stranka dobila apsolutnu većinu u parlamentu iako je imala manje glasova birača od Laburista, i to s manje od 40% glasova, što je pokrenulo ozbiljnu raspravu o izbornoj reformi. Stranka socijalnog kredita je dobila samo jedno od 92 mjesta 1978. i dva mjesta 1981., iako je dobila 16,1% glasova 1978. i 20,7% glasova 1981. godine.

No dvjema najvećim strankama je to odgovaralo, i godinama su unatoč glasnim zahtjevima za promjenom izbornog sustava održavale status quo.  U međuvremenu je formirana utjecajna lobistička grupa, “Koalicija za reformu izbora” koja je nastavila s pritiskom za provedbu prijedloga kraljevske komisije o promjeni sustava iz osamdesetih. Tijekom izborne kampanje 1987. godine Laburisti su obećali održati referendum no stranka se kasnije podijelila oko toga.

Iduće izbore su dobili nacionalisti, upravo na kritici neodržavanja obećanja o referendumu laburista, pa iako su i oni kad su došli na vlast htjeli izbjeći promjenu sustava, na kraju su morali ispuniti neoprezno dano izborno obećanje. Novozelanđani su ogromnom većinom, 85%, glasali za promjene u smjeru više demokracije.

(FOTO) “Narod odlučuje” – prvog dana prikupljanja potpisa ni jako sunce ni kiš nisu zaustavile volontere

Drugo pitanje na listiću je bilo kakav sustav birači žele i između četiri opcije izabrali su velikom većinom miješani proporcionalni sustav. To je potvrđeno na drugom, obvezujućem referendumu iduće godine – iako su gotovo svi viđeniji političari iz obje velike stranke bili izrijekom protiv i nazivali su taj prijedlog “katastrofom za demokraciju”. Umjesto dvije, Novi Zeland danas ima pet stranaka u parlamentu.

2011.

Nacionalna stranka je 2008. obećala novi referendum o izbornom sustavu, o tome hoće li se zadržati miješani proporcionalni sustav. Referendum je bio sličan onom iz 1992., i gotovo 58% birača se 2011. izjasnilo da želi zadržati sustav kojeg su sami izglasali 19 godina ranije.

Slovenija 1996.

I susjedi su imali referendum o promjeni izbornog sustava. Kod njih je u zadnjih 15 godina bilo 15 referenduma. Prvi je bio 1996. godine, kad se odlučivalo o izbornom sustavu. Referendumu se odazvalo 38 posto birača; za većinski izborni sustav je glasalo 44,5 posto, za proporcionalni 26,2 posto, a ostali za kombinirani izborni sustav.

Dr. Mato Palić: ‘Prvi dan potpisao sam za referendumsku inicijativu Narod odlučuje’

Italija

1991.

Referendum o izbornom zakonu održan je 9. lipnja 1991. u Italiji. Birači su upitani treba li ukloniti iz zakona klauzulu o broju kandidata koji se biraju putem prefrerencijalnih glasova.  Rezultat je bio 95,6% za, s odazivom od 65,1%.

Do referenduma je došlo kad je 1990. skupina reformatora, koju je vodio Mario Segni iz Radikalne stranke počeo pozivati na promjenu u političkom sustavu koji je kršćanske demokrate i talijansku komunističku stranku doveo na vlast u gotovo svim vladama od Drugog svjetskog rata na dalje. Tvrdili su da su “kronična neučinkovitost i usvajanje Westminsterskog sustava”. 1946. Tvrdili su da je sustav doveo do stvaranja lobija unutar stranaka, što je dovodilo do političke nestabilnosti.

2001., 2006., 2016.

Iako se ne radi striktno o promjeni izbornog sustava, valja spomenuti i druga tri referenduma u Italiji. Ustavni referendum održan je u Italiji u nedjelju, 4. prosinca 2016., na prijedlog premijera Mattea Renzija – i nije prošao. Glasači su upitani da li prihvaćaju dopune talijanskog ustava o reformi sastava i ovlasti Parlamenta Italije, kao i promjenu podjela ovlasti između države, regije i upravnih tijela.

Narod odlučuje: Nadbiskup Đuro Hranić dao svoj potpis za referendum!

Bio je to treći ustavni referendum u povijesti Talijanske Republike; druga dva bila su 2001. godine (kad su izmjene prošle) i 2006. godine (kad su odbačene).

Irska 1959. i 1968.

Situacija je tu bila dijametralno suprotna od Hrvatske – vlast je ta koja je predlagala promjene, ali takve koje bi uvele i zacementirale dvostranačje, a ako je moguće i jednostranačje, dok je narod to na čak dva referenduma odbio.

1959., u vrijeme vladavine Eamona de Valere, prominentnog irskog državnika čija je politička karijera protegnula na preko pola stoljeća, održan je referendum o tome kako će ubuduće izgledati irski izborni sustav.

Od 1921. na dalje, Irska je koristila proporcionalni zastupnički sustav s jednim prenosivim glasom, koji je omogućivao svakoj izbornoj jedinici nekoliko zastupnika i time favorizirao manje stranke, a kakav se i kod nas koristi na parlamentarnim izborima. Vlada je predložila da se takav sustav ukine i zamijeni sa sustavom kakav se koristio u Velikoj Britaniji, i naravno i u Irskoj do samostalnosti 1921, sustavom u kom kandidat s najviše glasova pobjeđuje u svakom izbornom okrugu, koji je išao na ruku najvećim strankama. Radi se o sistemu “pobjednik nosi sve”.

Pater Tvrtko Barun o GONG-u: ‘Udruga s misijom promicanja udaraljki protiv GI Narod odlučuje’

U Engleskoj, sistem u kom pobjednik nosi cijelu izbornu jedinicu je doveo do dvostranačkog sistema. Konzervatici i Liberali su dominirali kroz cijelo 19. stoljeće, dok Liberale nisu zamijenili Laburisti u 20. stoljeću.  U Irskoj, takav sustav je omogućio dominaciju Irske stranke neovisnosti. Do 1959, Fianna Fáil kojoj je pripadao De Valera je uglavom pobjeđivala znatnom većinom i uz proporcionalni sustav, dok bi uvođenje većinskog praktički zacementiralo stranku na vlasti i stvorilo okružje jednostranačja.

Sve druge stranke su se usprotivile prijedlogu vlasti da se izborni sustav promijeni u korist ionako vladajuće stranke, i prijedlog Vlade je propao na referendumu, naročito u Dublinu gdje je 60% građana na referendumu odbilo pokušaj vladajućih da onemoguće bilo kakve promjene na vlasti. No u cijeloj Irskoj rezultat je bio dosta tijesan, 52% protiv.

Dr. sc. Slaven Dobrović: ‘Ne smijemo ostati slijepi i gluhi na pokušaje vladajućih da zabrane pravo naroda da se izjasni kroz institut referenduma’

Vlasti su ponovo pokušale mijenjati izborni sustav na sličan način devet godina kasnije, u listopadu 1968., kad se pitanje odnosilo na promjenu stavka 4 Ustava, no to je i na drugom referendumu odbačeno, ovaj put osjetnom većinom.

Nepal 1980.

U svibnju 1980. održan je, na zahtjev naroda, referendum o tome hoće li Nepal i dalje imati nestranačke izbore (“panchayat”) gdje se bira zastupnike poimence ili višestranački sustav. “Panchayat” sustav je dobio većinu od 55% glasova uz izlaznost od 67%.

Pozadina su bili veliki prosvjedi studenata protiv vladavine kralja Birendre u proljeće 1979., te je on 23. svibnja objavio da će se održati referendum na kojem će stanovnici Nepala moći birati između uvođenja višestranačkog sustava ili zadržavanja ne-strančkog panchayat režima.

Kanada- pokrajinski referendumi

Liberalni  premijer Kanade Justin Trudeau je zagovornik postojećeg sustava “pobjednik nosi sve”, kakav je odbačen na referendumu na Novom Zelandu. Izborna reforma je bilo jedno od predizbornih obećanja – no, čini se, obećanje koje ne namjerava ispuniti.

No nekoliko nacionalnih i lokalnih organizacija promiče izbornu reformu, više proporcionalne zastupljenosti, obzirom da većina regija Kanade ima najmanje tri relevantne političke stranke (neki četiri ili pet). Velika ne-stranačka organizacija koja zagovara izborne reforme na nacionalnoj razini je Fair Vote Canada, ali postoje i druge.

No u “liberalnoj” Kanadi je prag za usvajanje novog izbornog sustava postavljen na “supermajoritet”, tj 60% glasačkih listića mora odobriti predloženi sustav. 7. studenoga 2016. na Otoku Prince Edwarda održan je referendum o promjeni pokrajinskog izbornog sustava pa iako se većina od 52 posto birača na izbornom listiću s čak 5 opcija odlučila za proporcionalni, Vlada je odbila reći hoće li uvažiti rezultate.

Do sad je u Kanadi održano pet referenduma o izbornoj reformi na lokalnoj razini, i to Prince Edward Island, 2005., Ontario 2007., British Columbia 2009., te onaj 2016 spomenut ranije, na Prince Edward Islandu, a ove godine će biti održan u British Columbiji.

Narod odlučuje: Ivana Brkljačić poziva na volontiranje u prikupljanju potpisa za referendum

U toj pokrajini u proteklih pet izbornih ciklusa formirana je samo jedna vlada koja je dobila više od 50 posto glasova. Na ostalim izborima, stranke s manje od 50 posto glasova su formirale vlast. Godine 2001. Liberali su osvojili 57 posto glasova, ali su osvojili čak 77 od 79 mjesta u parlamentu.

Ujedinjeno kraljevstvo 2011.

Referendum o parlamentarnom sustavu glasovanja u UK održan je u četvrtak 5. svibnja 2011. (isti datum kao i lokalni izbori na mnogim područjima) kako bi birači odabrali metodu izbora zastupnika na sljedećim općim izborima u sklopu sporazuma o koaliciji Konzervativaca i Liberalnih demokrata kad je prvi put nakon 1974. došlo do toga da nitko nije imao većinu u parlamentu.

Britanija, koja ima sustav u kom pobjednik nosi cijeli izborni okrug, je postavila biračima jednostavno pitanje – žele li zadržati takav sustav ili ga mijenjati. Za promjenu su bile manje stranke, Liberalni demokrati, Škotska nacionalna stranka, Sinn Fein, UKIP Nigela Faragea i tako dalje.

No Torijevci su bili protiv, a druga najveća stranka, laburisti, nije imala službeni stav. Komunisti i socijalisti, iako beznačajni, su isto bili protiv promjena.

Na kraju su promjene sustava odbačene s preko dvije trećine glasova birača: Očito, dok su u bivšim britanskim kolonijama htjeli promjenu, u Britaniji su odlučili zadržati izborni sustav kakav imaju preko stoljeća.

Rumunjska 2007.

Referendum o promjeni izbornog sustava na onaj s dva kruga izbora održan je u Rumunjskoj 25. studenog 2007., istoga datuma kao i prvi izbori za Europski parlament. Referendum je raspisao predsjednik Traian Băsescu, kada je Rumunjski parlament propustio ispuniti rok koji mu je postavio kako bi proveo promjene izbornog sustava.

Dok bi sustav kojeg je predložio predsjednik bio kopija francuskog sustava s dva kruga, Premijer Călin Popescu-Tăriceanu je predložio miješani proporcionalni izborni sustav baziran na njemačkom modelu koji bi također reducirao broj zastupnika za nekih 20 posto.

Iako je stranka za Veliku Rumunjsku postavila pitanje legalnosti referenduma, Ustavni sud  Rumunjske odlučio je da je s referendumom sve u redu, kao i s referendumskim pitanjem.

Na referendumu je čak 81 posto građana glasalo za prijedlog o promjenama. No, kako je na izbore izašlo svega njih 26 posto, ishod referenduma nije bio važeći.

Primjera zemalja koje su imale referendume za izmjenu izbornog sustava ima još, u nekim američkim državama poput Jerseya npr., a neki su i najavljeni u Europi.

Izvor: narod.hr