Ove subote, 11. siječnja, dan prije drugog kruga predsjedničkih izbora koji će se održati u nedjelju 12. siječnja, nastupa izborna šutnja. Zabranjena je bilo kakva izborna promidžba od strane kandidata i političkih stranaka. Ima li u današnjem svijetu interneta i društvenih mreža ikakvog smisla prakticirati i provoditi izbornu šutnju? Krši li se njome jedno od temeljnih ljudskih prava – sloboda govora?
> Izborna šutnja: Koje države ju prakticiraju, a koje ne? Ima li uopće smisla?
Kako navodi samo Državno izborno povjerenstvo (DIP), „izborna šutnja počinje 24 sata prije dana održavanja izbora – protekom izborne promidžbe, a završava na dan održavanja izbora u devetnaest sati. Izborna šutnja je period tijekom kojeg je zabranjeno javno predstavljanje i obrazlaganje izbornih programa sudionika biračima, nagovaranje birača da glasuju za određenu kandidacijsku listu ili kandidata, objavljivanje procjena izbornih rezultata kao i objavljivanje prethodnih, neslužbenih rezultata izbora, izjava i intervjua sudionika izborne promidžbe te navođenje njihovih izjava ili pisanih djela“.
Izborna šutnja: mediji i zakonodavstvo
DIP također poziva medije i medijske nakladnike da se u vremenu izborne šutnje suzdrže od izborne promidžbe, objavljivanja fotografija, izjava, intervjua, navođenja izjava ili pisanih djela, prenošenja eventualnih konferencija za medije, javnih događaja ili obraćanja javnosti kandidata, bez obzira na to radi li se o temi koja je izravno vezana uz izbornu promidžbu ili o bilo kojoj drugoj temi.
Izborna šutnja u Hrvatskoj regulirana je Zakonom o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, Zakonom o lokalnim izborima i Zakonom o izboru predsjednika Republike Hrvatske. Prema ovim zakonima, izborna šutnja počinje 24 sata prije dana izbora i traje do zatvaranja biračkih mjesta. U Hrvatskoj, biračka mjesta se otvaraju u 7 sati, a zatvaraju u 19 sati.
> Starešina: Model izbornog programiranja doveden je gotovo do savršenstva
Kršenje izborne šutnje podliježe sankcijama koje su predviđene ovim izbornim zakonima. Pritom, na parlamentarnim i predsjedničkim izborima ne postoje kazne za kršenje izborne šutnje, dok to nije slučaj na lokalnim i europskim izborima. Štoviše, prilikom europskih izbora kaznu može dobiti i građanin, odnosno – birač!
Kazne za kršenje izborne šutnje na europskim izborima
Pravila na europskim izborima razlikuju se u dvije komponente od parlamentarnih i predsjedničkih. To su vrijeme objave službenih rezultata i kazne za kršenje izborne šutnje. Prvi službeni, ali i nepotpuni rezultati domaćih izbora objavljuju se već u 21 sat, dok se prvi rezultati europskih izbora objavljuju u 23 sata.
Kao što smo već spomenuli, kaznu za kršenje izborne šutnje može dobiti i običan građanin, i to u visini do 398 eura. Kazna za kandidata predviđena je u rasponu od 1327 do 3981 eura, za političku stranku od 13 272 do 66 361 eura.
> Krpina: Plenkovićev izbor Primorca rijetki je slučaj njegove krajnje iskrenosti
Čemu služi izborna šutnja?
Zašto uopće postoji izborna šutnja? Načelno, svrha izborne šutnje je osigurati pravednost i ravnopravnost izbora te omogućiti biračima da u miru donesu odluku dan prije samih izbora. Nadalje, želi se spriječiti utjecaj na birača u zadnji tren. Izbornom šutnjom se nastoji i osigurati ravnopravnost kandidata, posebno onih koji nemaju velike materijalne mogućnosti za agitaciju i reklamiranje. Jedan od razloga u korist izborne šutnje je i smanjivanje tenzija u društvu, „dan mira“, odnosno odmora od kampanje i neprestane izborne promidžbe. I na kraju, izborna šutnja tumači se i kao simbol demokracije, odnosno važnosti demokratskog procesa.
Sloboda govora i digitalno doba
Dva su najveća argumenta u korist ukidanja izborne šutnje nemogućnost njezine kontrole i provedbe u digitalnom dobu i implikacije koja ona sa sobom donosi kada je u pitanju sloboda govora. To posebno dolazi do izražaja na europskim izborima kada privatni građanin može biti kažnjen za objavu na društvenoj mreži. Postoji li velika razlika od verbalnog delikta koji je postojao u bivšem komunističkom sustavu?
> Dr. Markić: Što može zarobljena Hrvatska na predsjedničkim izborima?
Postoje i drugi argumenti za ukidanje izborne šutnje. Nema snažnih indikatora da izborna šutnja znatno utječe na birača ili smanjuje pritisak na njega. Birači koji donose odluku u zadnji trenutak često traže dodatne informacije, a izborna šutnja ih u tome (neuspješno) sprječava. Informacije se vrlo lako mogu pronaći na internetu, bez obzira na to što urednici portala „očiste“ naslovnice prije početka izborne šutnje. Štoviše, informacije se na dan izborne šutnje mogu pronaći i u stranim medijima. Osim zabrane i ukidanja interneta na jedan dan, što je potez koji bi se mogao pripisati državi poput Sjeverne Koreje, nemoguće je spriječiti bilo koga u potrazi za novim informacijama o kandidatima na izborima.
Argument ‘za’ može biti i argument ‘protiv’
U praksi, nemoguće je nadzirati i pratiti svakoga tko bi mogao kršiti izbornu šutnju i u kratkom roku donositi sudove tko je i na koji način odgovoran. Također, pravna regulacija nije u potpunosti usklađena s modernim komunikacijskim tehnologijama.
> Pogledajte kako Kamala Harris pred Kongresom proglašava Trumpa pobjednikom izbora
Nadalje, isti argument u korist izborne šutnje može biti i kontraargument. Riječ je o materijalnim resursima i mogućnostima široke izborne promidžbe. Kandidat s manje sredstava na isti način može željeti doprijeti do glasača dan prije izbora, dok neki drugi može željeti upravo suprotno. Postojanje ili nepostojanje izborne šutnje ništa bitno ne mijenja u izbornoj kampanji, ako uopće išta mijenja.
U konačnici, postavlja se pitanje kako ograničavanje političke komunikacije na jedan dan poboljšava izborni proces? Sami građani pak do izborne šutnje ne drže kao do velike demokratske vrijednosti i instrumenta koji im ikako značajno pomaže u odabiru kandidata.
> Čiju podršku ima Milanović, a čiju Primorac te koliko su glasova dobili?
Praksa u susjedstvu i na Zapadu
Kakva je situacija u susjednim zemljama i članicama Europske unije? U Sloveniji izborna šutnja počinje 24 sata prije izbora, kao i u Hrvatskoj. U Italiji izborna šutnja traje jednako dugo kao i kod nas. Isto pravilo ima i Poljska. U susjednoj Srbiji izborna šutnja počinje 48 sati prije dana izbora i također su predviđene novčane kazne za prekršitelje. U Bosni i Hercegovini situacija je kao i u Hrvatskoj. Izborna šutnja počinje 24 sata prije otvaranja biračkih mjesta i traje do njihovog zatvaranja.
Na zapadu i sjeveru Europe situacija je bitno drugačija. Postoje ograničenja na zabranu agitiranja na biračkom mjestu ili na dan izbora. Dok Francuska poput srednjoeuropskih zemalja koje smo naveli zabranjuje izbornu komunikaciju 44 sata, na sjeveru, u Norveškoj, Finskoj i Švedskoj izborna šutnja ne postoji. Ona ne postoji niti u Nizozemskoj.
U SAD-u, Kanadi, Australiji i Ujedinjenom Kraljevstvu izborna šutnja također – ne postoji. Sloboda govora i visok stupanj demokracije u tim zemljama glavni su razlog izostanka tog koncepta. Postoje tek neke regulacije manjeg opsega. U Australiji nije dopušteno oglašavanje na radiju i TV-u. U Kanadi je kampanja zabranjena na dan izbora i dan prije. Međutim, dozvoljeno je slanje SMS-ova i pozivanje na izlazak na izbore od vrata do vrata.
> Renić: Primorac kao ‘kukavičje jaje’ iz 2009. i ‘podgrijana juha’ iz 2024.
Što je s anketama?
Neke zemlje pak reguliraju do kada se smiju objavljivati izborne ankete. One se često koriste kao instrument navođenja biračkog tijela prema određenoj opciji. Primjerice, u Slovačkoj, vladajuća stranka Smer zalagala se za zabranu anketa 50 dana prije izbora. U Hrvatskoj tako nešto ne postoji.
Možda će vas zanimati
Mostarkić Gobbo: Mediji i 'pumpanje' građana predizbornim anketama
Mediji i njihova moć i u Hrvatskoj se koriste u političke svrhe. Upravo se zbog toga i kreiraju predizborne ankete.
Snažniji su argumenti ‘protiv’
Postoje argumenti za i protiv ukidanja izborne šutnje, no čini se kako su snažniji oni – protiv. Može li jedan dan kampanje znatno utjecati na rezultat izbora? U modernom vremenu nemoguće je, barem u demokratskom svijetu, onemogućiti biračima da slobodno govore i traže informacije o kandidatima i strankama. Golema većina birača koja izlazi na izbore već ranije ima svog kandidata. Neodlučnim biračima izborna šutnja ne predstavlja gotovo nikakav značajan faktor u odlučivanju. Jedan dan ne čini nikakvu značajnu razliku. Dodajmo i tome, pored slobode govora i sveprisutnosti informacija na društvenim mrežama i internetu općenito, kako izbornu šutnju ne prakticiraju upravo najslobodnije zemlje s najduljom demokratskom tradicijom – Sjedinjenje Američke Države i Velika Britanija.
* Ovaj članak omogućuju donacije naših čitatelja. Podržite i vi slobodno i neovisno novinarstvo koje stoji uz prave vrijednosti putem DONACIJE.
Izvor: narod.hr
