Zoran Milanović kroz pet je godina bio preloš predsjednik. Plenković je to stalno ponavljao. Ipak, takvom, prelošem kandidatu odabrao je za takmaca čovjeka koji ga ne može pobijediti. Jer, od početka je bilo jasno – ne želi ga veliki dio birača HDZ-a. A iz više razloga Primorac nije prihvatljiv niti biračima od centra na desno koji Plenkovićev HDZ ne vide kao svog predstavnika. Plenković nije glup. Bilo mu je jasno da Primorac ne može pobijediti s 20 % glasova koje on kontrolira kroz klijentelističke mreže. Dakle, on ili, preciznije, oni koji su doveli Plenkovića – željeli su da Milanović ostane na vlasti.
Iz svega navedenog proizlazi da su predsjedničke izbore režirali Milanović i Plenković. Baš kao i prošle.
>Imamo računicu: Primorac glas platio mnogo skuplje od Milanovića, ali ipak nije najgori
S obzirom na važne, ali ograničene ovlasti predsjednika – odgovor na pitanje zašto je ostanak Milanovića bio toliko važan da su neformalne strukture moći na svjetlo dana iznijele savezništvo Plenković – Milanović treba tražiti u onome što dolazi – lokalnim i parlamentarnim izborima.
Zarobljavanje države i zarobljena Hrvatska
Jer, korijeni klijentelizma i zarobljavanja Hrvatske ipak su u socijalizmu. A pravovremeno kadroviranja njihova je glavna vještina.
Zarobljavanje države, kako to opisuje Grzymala-Busse, označava izvlačenje privatnih koristi od države koje provode nositelji vlasti. Temeljni oblik zarobljavanja države u višestranačju je klijentelizam u kojem pokrovitelji i klijenti razmjenjuju selektivne koristi u zamjenu za političku potporu.
Odnosno, zarobljenu državu karakterizira postojanje neformalnih struktura moći, aktera koji imaju moć ishoditi vlastitu korist od predstavnika države na štetu društva te blokirati neželjene odluke demokratske većine.
>Glasovi srpske nacionalne manjine: Prva opcija Milanović, druga Kekin
U okolnostima u kojim je Hrvatska zarobljena odvijaju se svi izbori. Parlamentarni i lokalni pomoću Izbornog zakona koji su posložili HDZ i SDP tako da se što više smanji osobna odgovornost i „ovisnost“ političara o biračima, a poveća ovisnost istih o šefu stranke.
S osam aduta u rukavu.
I HDZ i SDP protiv izmjene Izbornog zakona
U ime obitelji je kroz dvije referendumske inicijative pokušala promijeniti izborni sustav 2014. i 2018. kako bi političare učinila izravnije „ovisnima“ o biračima. Oba puta i HDZ i SDP bili su protiv. Milanović i Plenković pokrali su potpise, muljali s brojem birača i sve što je bilo potrebno.
Predsjednički izbori su jedini izbori na kojima birači odlučuju izravno. Zato su najzahtjevniji u smislu režije. I zato najviše na svjetlo dana dovode aktere koji se inače predstavljaju kao „suprotstavljeni“, a u stvarnosti su dio iste mreže.
Četiri mogućnosti
Svim razumnim građanima u Drugom krugu predsjedničkih izbora na raspolaganju stoje četiri mogućnosti:
1. Glasovanje za prelošeg Zorana Milanovića
2. Glasovanje za tajnog ortaka Zorana Milanovića, Andreja Plenkovića u liku Dragana Primorca
3. Izlazak i poništavanje listića
4. Bojkotiranje izbora
Preporučujem da se brzo odlučite za svoju opciju. I ne trošite više energiju na predsjedničke izbore.
Ova je bitka izgubljena.
Ne zato što Hrvati ne znaju misliti ili odlučivati, već zato što je mreža u kojoj se Hrvatska koprca prilično čvrsta.
Čvrsta, ali poderiva.
Još je bitaka pred nama.
Usredotočimo se na njih.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
