Zoran Milanović ima razloga žaliti za onih 0,9 posto glasova koji su ga dijelili od pobjede na predsjedničkim izborima u prvome krugu. To bi mu dalo ponešto jaču uvjerljivost da u sljedećemu mandatu bocka Andreja Plenkovića po neuralgičnim točkama shizofrene hrvatske vanjske i obrambene politike, koje su dio predsjedničkoga djelokruga, i po općim mjestima Plenkovićeva upravljanja državom, nad kojima kao predsjednik nema nikakvih ovlasti. Ostalo je očekivani status quo, piše Višnja Starešina za Lider.
Nikad banalniji, besmisleniji i neprimjetniji predsjednički izbori u drugome krugu vode prema sigurnome drugome mandatu Zorana Milanovića, koji je po svome političkom, a i osobnom profilu suvremenija inačica Stipe Mesića. To podrazumijeva jednostavnu, drsku i nerijetko uvredljivu političku retoriku (koja ih čini narodnim), stalan sukob s HDZ-om i premijerom kao nositeljima izvršne vlasti (to im daje karakter), a u političkom smislu iza toga ‘karakternog populizma‘ izrazita je antizapadna politička orijentacija (SAD i NATO, koji im je i dalje ‘pakt‘, najveći su neprijatelji) sa simpatijama za geopolitički Istok i neokomunističke režime (od Rusije, Irana i Kine do države Palestine ili Lulina Brazila).
Ipak, na kraju dana ondašnji bi Mesić baš kao i današnji Zoran Milanović u politički odlučujućim trenucima zatomili svoje istočne političke sklonosti, ne priječeći zapadnu integraciju Hrvatske. Ali uvijek s odškrinutim vratima prema političkom Istoku, a na lokalnoj razini prema regionu.
>Starešina: Milanović i Plenković su nepostojanje državne politike doveli do karikature
Potop nastaje nakon odlaska
Nema razloga sumnjati da će se i u sljedećemu Milanovićevu mandatu nastaviti ta praksa modelski kalkulirane međusobne oporbe između predsjednika i premijera, koja pak u kombinaciji Plenković – Milanović sadržava i elemente istinskoga međusobnog nadmetanja, pa i prijezira. No, da je Plenković želio (ili smio?) udaljiti Milanovića s Pantovčaka, izabrao bi mu protukandidata koji može dobiti izbore. Doduše, zasigurno nije priželjkivao da njegov kandidat Dragan Primorac ne dosegne ni dvadeset posto glasova. Ali nagađanja kako će Primorčev slabi rezultat naštetiti Plenkoviću u HDZ-u, kako će ga netko nešto pitati, a kamoli prozvati, nisu realna. Plenković vodi HDZ baš onako kako je Angela Merkel vodila CDU: potpunim gušenjem unutarnje oporbe i nametanjem svojih kandidata ma koliko bezizgledni bili. Potop nastaje i prozivke počinju tek nakon što takvi vođe odu sa scene.
Na izborima u klasičnim demokracijama o rezultatima odlučuju oni koji biraju. Na izborima u Staljinovoj režiji postojala je uzrečica da nije važno tko bira, već tko broji glasove. U Hrvatskoj izbore već dugo odlučuju oni koji ih programiraju, upravljačke strukture koje vuku korijene, materijalno-financijsku bazu i zanat iz bivše duboke države. Na ovim predsjedničkim izborima model izbornog programiranja doveden je gotovo do savršenstva, kako izborom Milanovićevih protukandidata tako i njihovim rezultatima. Pomeo je konkurenciju, ali ipak nije prešao pedeset posto, a svaki je programirani izazivač osvojio ponešto kapitala za svoju političku budućnost. No rezultat je i – prezir prema politici i nikada manja izlaznost, jedva 46 posto. Ilustriraju ih možda najbolje rezultati u dvije inozemne izborne jediničice – Belgiji i Irskoj.
>Starešina: Ministar Mali, EPPO i DORH
Koga u Irskoj to zanima?
Glasači u Belgiji mahom su Hrvati zaposleni u hrvatskim diplomatskim predstavništvima pri EU-u i NATO-u te hrvatski državljani zaposleni u europskim institucijama. Dakle, uglavnom oni koje je u posljednjih osam godina onamo slao ili preporučivao Andrej Plenković. Glasači u Irskoj pak mahom su novi hrvatski iseljenici, koji su otišli (neki bi rekli – potjerani) nezadovoljni prilikama koje su imali u klijentelistički organiziranim sustavima premijera Milanovića, a zatim premijera Plenkovića.
U Belgiji je na izbore izišlo 142 birača i uvjerljiva je relativna pobjednica Ivana Kekin (34,24 posto), koja pak zajedno s Milanovićem (25,34 posto) osvaja 59,58 glasova. Glasači su manje-više Plenkovićevi izabranici koji predstavljaju Hrvatsku u europskim institucijama, a kod kuće nam prodaju priču kako se premijer Plenković i predsjednik Milanović ne mogu dogovoriti o imenovanju novih veleposlanika. U Irskoj je pobijedio Zoran Milanović (35,48 posto), i to za samo 0,08 postotnih bodova ispred Ivane Kekin (34,40 posto) s kojom zajedno osvaja gotovo 70 posto glasova. Ali od 17 do 20 tisuća Hrvata koji prema procjenama žive i rade u Irskoj na izbore je izišlo samo njih 93. Ostale to ne zanima. To je put kojim vodi programirani izborni inženjering nakon što Plenković ode sa scene.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/Lider
