Osebujni stavovi i izričaj našeg Predsjednika uspjeli su se probiti izvan domaćeg i susjedskog medijskog prostora. Uistinu, nema puno predsjednika, čak ni plemenskih poglavica na kugli zemaljskoj, koji su prostački kao Milanović izvrijeđali Ukrajinu, državu koja je djelomično okupirana od strane susjedne Rusije, koja je i dalje meta njezina velikodržavnog projekta, koja je u situaciji toliko sličnoj onoj kroz koju je prolazila Hrvatska prije tridesetak godina sa Srbijom, samo s mnogo jačim protivnikom, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju, koju djelomice prenosimo.
Čak se i Kim Jong-un zasad suzdržava komentara o trenutačnim ukrajinsko-ruskim, odnosno američko-ruskim odnosima. Jer to nije u njegovu nacionalnom interesu. A osobito nema predsjednika ili premijera države članice NATO-a koji je u ovo vrijeme podizanja tenzija između Rusije i Zapada, osobito na temi rusko-ukrajinskog sukoba, tako odlučno priprijetio NATO-u da će odmah povući s istočnih granica Saveza svoje vojnike, kojih ondje više nema, i da neće u eventualni ratni sukob u Ukrajini slati svoje vojnike, koje nitko nije ni tražio. Pa čak ni kao opcija nije razmatrano slanje vojnika bilo koje članice NATO-a u Ukrajinu.
Biden i Putin
(…)
No nisam primijetila da je Joe Biden pao u komu jer se hrvatski predsjednik jednog prijepodneva, nakon posjeta tvornici bombona, obrušio na njihovu trenutačno glavnu geopolitičku operaciju, svrstavajući se izričito na protivničku, rusku stranu. A nisam čula ni da je Vladimiru Putinu pao kamen sa srca jer je u Zoranu Milanoviću napokon dobio presudnog saveznika za pobjedu u ovom geopolitičkom nadmetanju.
(…)
No ako ima nešto pozitivno u ovom ispadu našeg plamenog predsjednika, to je da su se posljedično i mnogi štovatelji njegova izričaja, i s lijevog i s desnog političkog spektra, morali malo distancirati i zapitati gdje su granice predsjednikove slobode izricanja državnih stavova.
Drugo i važnije, počelo se javno adresirati pitanje: kako bi se Hrvatska zapravo trebala ponašati u ovom velikom geopolitičkom pripetavanju Zapada i Istoka na terenu Ukrajine i istočne Europe? A potom je na površinu isplivala kronična boljka hrvatske politike: osim ulazaka i pristupanja različitim savezima, organizacijama i ugovorima (NATO, EU, Schengen, eurozona, OECD…), Hrvatska uopće nema definirane nacionalne interese, a posljedično nema ni državnu politiku koja bi koristila svaku novu okolnost za ostvarenje tih interesa. A to nije počelo s Andrejem Plenkovićem i Zoranom Milanovićem. Oni su samo tu državnu političku nekoordiniranost, dezorijentiranost i podređivanje države veličini vlastitih ega doveli do karikature.
Zamka u BiH
U aktualnom geopolitičkom previranju Hrvatska je imala priliku učiniti nešto za ostvarenje svojih temeljnih interesa u BiH: interes sigurnog zaleđa i zaštititi jednakopravnost Hrvata u BiH kroz izmjene izbornog zakona. No to se ne čini tako da trčite u prve borbene redove u Ukrajinu ispred Bidena (Plenković), još manje tako da javno pretrčavate Putinu na vrhuncu američko-ruske eskalacije (Milanović). To se moglo učiniti samo postojanjem zajedničke, smislene državne politike, koja će spoznati da u sadašnjim okolnostima Hrvatska može ostvariti svoje navedene interese u BiH samo ako ih uspije uklopiti u američke planove za BiH, kao zainteresirana NATO saveznica.
A ne čini se tako da odugovlačite kupnjom Bradleyja (koji doslovce znače izvlačenje HV-a iz dotrajalih opanaka u pristojne cipele) do posljednjeg roka (Plenković), da kao Milanović uskačete u zamku nekog alternativnog procesa za BiH u trokutu Erdogan – Vučić – Milanović, ili opet poput Milanovića najavljujete kako ćete nešto opako u korist Hrvata izgovoriti ako iz procesa koji vode SAD i EU (Njemačka), Hrvati u BiH izađu još nejednakopravniji. A to je uz ovako konfuznu Hrvatsku vrlo moguća opcija.
Znamo unaprijed, Plenković će je proglasiti najboljim rješenjem u danim okolnostima. A kakvom neočekivanom “bombom” na takav rasplet može reagirati Milanović? Možda da, umjesto plamenog komentara, ovaj put prosvjedno pokaže golu stražnjicu zapadnim partnerima?! A narodni je pjesnik poprati prigodnim stihovima: Što to bliješti ponad Pantovčaka, je l’ meteor il’ žar plamenika, nit meteor ni žar plamenika, to je guza našeg Predsjednika!
Kolumnu u cijelosti pročitajte na portalu Slobodne Dalmacije.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
