Zastupnica Marija Selak Raspudić komentirala je za Jutarnji list retoriku Zorana Milanovića koju koristi u sukobu s Vladom i pojedinim ministrima.
“Oko Milanovića se najviše griješi u posve neopravdanoj tezi da je on vođa oporbe. Zoran Milanović nije oporba nego vlast. Razlika između bivanja oporbom i bivanja vlašću je ogromna. Milanović u svojim rukama ima veliku moć. Izabran je neposredno i u odnosu na oporbu ima mogućnost da vuče konkretne poteze s konkretnim posljedicama. A kao predsjednik države ima i nemjerljivo veću medijsku pažnju i utjecaj. Bilo koji član oporbe mora se ubiti od posla za tri sekunde u dnevniku, a sve što radi ne može pretvoriti u djelo jer nije vlast. Što se tiče Milanovićeve retorike, to nije retorika koju bih ja koristila. Ali stvar je u tome da mi živimo u demokraciji i da on stvarno može “učitati” u svoju funkciju (predsjednika RH) što god želi.
Milanović nije uzrok nego je posljedica nepovjerenja ljudi u politiku
Dokle god ima podršku građana, koju će testirati ponovo na idućim izborima. Znači, ne postoji set pravila koji njemu zabranjuje da priča o Frki-Petešiću, ili o Banožiću, Radmanu… On to može. U konačnici, Zoran Milanović nije uzrok nego je posljedica nepovjerenja ljudi u politiku i zasićenosti jednim krutim briselskim novogovorom i jednom neautentičnošću i neiskrenošću utabane političke scene. I zbog toga čak i retorika koja izlazi iz okvira uobičajeno pristojnog nailazi na plodno tlo. Ljudima je dosta tih frazetina, žele čuti nekoga nakon čega mogu reći “e, neka im je to netko rekao”, kazala Selak Raspudić.
>Milanović vrijeđao Sokola i Kapulicu zbog kritika njegovih izjava o Ukrajini
Osvrnula se i na ukrajinsko-rusku krizu, odnosno nepostojanje jedinstvene hrvatske vanjske politike o tom pitanju.
“Što se tiče odnosa prema Rusiji i Ukrajini, i vanjske politike općenito, tu treba biti oprezan. I odmjeren, s obzirom na to da je Hrvatska mali igrač na velikoj političkoj sceni. To ne znači da treba biti pokunjen i bez stava, no isto tako treba dozirati i ne treba istrčavati. Ono što je meni najveći problem je činjenica da kada smo u Saboru raspravljali o izvješćima vezanim uz misije naših vojnika u stranim zemljama, nismo nikad dobili i procjenu sigurnosnog rizika naših vojnika u tim misijama. Dakle, mi odlučujemo hoćemo li ili ne naše vojnike negdje poslati, a prije toga nemamo podatak koliko su naši vojnici tamo ugroženi. A bez te stručne procjene bespredmetno je raspravljati riskiramo li i koliko riskiramo slanjem naše vojske bilo gdje”, kaže.