Što je OECD, međunarodna organizacija koja je otvorila pristupne pregovore s Hrvatskom?

Vijeće Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), jedne od najuglednijih međunarodnih organizacija, odlučilo je otvoriti pristupne pregovore sa šest zemalja kandidatkinja za članstvo, a među njima je i Hrvatska.

Ostale zemlje su Argentina, Brazil, Bugarska, Peru i Rumunjska, javio je HRT.

Jedan od strateških prioriteta Hrvatske

OECD sada ima 38 članica. Kandidatima su poručili da nema roka za ulazak. Napredak svake zemlje ovisit će o tome koliko se pridržava najboljih praksi ove organizacije i evaluaciji koju obavlja više od 20 tehničkih odbora.

> Nino Raspudić: Dakle o čemu je riječ? Što je PISA, a što OECD koji stoji iza nje?

> OECD priznao: Masovna migracija Francusku košta čak 10 milijardi eura godišnje

> Nakon Slovenije i Mađarske, SAD također blokira hrvatski ulazak u OECD, ministarstvo se brani da nisu spremni primiti novu članicu

Sada će OECD procijeniti status svake zemlje. One moraju, kako je rečeno, potvrditi svoju privrženost vrijednostima OECD-a. To su sloboda pojedinca, demokracija, vladavina prava i zaštita ljudskih prava te otvorenih, trgovačkih, konkurentnih, održivih i transparentnih tržišnih ekonomija.

Hrvatska vlada odredila je članstvo u OECD-u kao jedan od svojih strateških ciljeva.

– Članovi OECD-a potvrdili su da je OECD otvorena, globalno relevantna i razvijajuća organizacija, rekao je glavni tajnik Mathias Cormann nakon odluke.

Daljnje reforme

– Države kandidatkinje moći će upotrijebiti pristupni proces za promicanje daljnjih reformi na dobrobit svojih naroda. Istovremeno će jačati OECD kao zajednicu predanu međunarodnom poretku utemeljenome na pravilima, dodao je.

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković na Twitteru je zahvalio Cormannu. Poručio je kako je Vlada spremna započeti pregovore o članstvu.

– Uz šengenski prostor i eurozonu, naš prioritet je članstvo u OECD-u kojim ćemo osnažiti naše gospodarstvo i međunarodni položaj i utjecaj Hrvatske, rekao je.

Što je OECD?

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) međunarodna je organizacija koja radi na izgradnji boljih politika. Kako se predstavljaju na svojoj stranici, cilj im je  oblikovati politike koje potiču prosperitet, jednakost, mogućnosti i dobrobit za sve. Oslanjaju se na 60 godina iskustva.

Zajedno s vladama, kreatorima politika i građanima rade na uspostavljanju međunarodnih standarda utemeljenih na dokazima i pronalaženju rješenja za niz društvenih, gospodarskih i ekoloških izazova. Od poboljšanja gospodarskog učinka i otvaranja radnih mjesta do poticanja obrazovanja i borbe protiv međunarodne utaje poreza. Pružaju  jedinstven forum i centar znanja za podatke i analizu, razmjenu iskustava, razmjenu najboljih praksi i savjete o javnim politikama i postavljanju međunarodnih standarda.

OECD je u središtu međunarodne suradnje. Tvrde da štede milijarde dolara za porezne obveznike i povećavaju izglede za jača, pravednija i čišća gospodarstva i društva. Pomažu studentima i ubrzavaju razvoj, osobito lokalni razvoj.

Pružaju znanje i savjete za oblikovanje politike. Kao jedan od najvećih i najpouzdanijih izvora komparativnih socio-ekonomskih podataka i analiza na svijetu, pomažu usmjeravati donošenje odluka.

Svakodnevno surađuju s predstavnicima vlada, parlamenata, međunarodnih organizacija, gospodarstva i rada, civilnog društva, kao i građanima iz cijelog svijeta.

Povijest OECD-a

Preteča OECD-a bila je Organizacija za europsku ekonomsku suradnju (OEEC). Ona je  osnovana kako bi upravljala američkom i kanadskom pomoći koja je prema Marshallovom planu stizala za obnovu Europe nakon Drugog svjetskog rata.

Konvencija kojom se OEEC transformira u OECD potpisana je u Chateau de la Muette u Parizu 14. prosinca 1960. Stupila je na snagu 30. rujna 1961. godine.

Od tada je poziv OECD-a bio pružiti veću dobrobit diljem svijeta savjetujući vlade o politikama koje podupiru otporan, uključiv i održiv rast. Kroz analizu i preporuke politike utemeljene na dokazima, standarde i globalne političke mreže, uključujući blisku suradnju s G7 i G20, OECD je pomogao unaprijediti reforme i multilateralna rješenja za globalne izazove. Oni se protežu kroz horizont javne politike, od načela zagađivač plaća, koje je OECD razvio 1970-ih, do PISA-e u obrazovanju, a da ne spominjemo poreznu transparentnost i umjetnu inteligenciju. OECD je kroz svoju povijest nastojao postati globalniji, uključiviji i relevantniji, kažu na svojim stranicama.

Tko su članice?

Osnivači OECD-a su Austrija, Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Njemačka, Grčka, Island, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države. Ostale primljene članice su: Japan (1964.), Finska (1969.), Australija (1971.), Novi Zeland (1973.), Meksiko (1994.), Češka (1995.), Južna Koreja (1996.), Mađarska (1996.), Poljska (1996.), Slovačka (2000.), Čile (2010.), Izrael (2010.), Slovenija (2010.), Estonija (2010.) i Latvija (2016.). Tajvan, odnosno Kineski Taipei je zemlja promatrač, a Europska komisija sudjeluje u radu OECD-a s članicama EU-a.

Godišnja članarina

Za razliku od zajednica poput EU-a, OECD nema nikakve formalne moći nad svojim članicama. Može se opisati kao veliku konzultantsku tvrtku koja radi na povećanju BDP-a članica, poboljšanju uvjeta života u njima i doprinosu slobodnog tržišta na globalnoj razini. Glavnu riječ ima SAD te pokriva troškove petine godišnjeg proračuna koji je 2019. iznosio 386 milijuna eura, piše tportal.

Manje zemlje, poput nama usporedive Slovačke ili Slovenije, uplaćuju po jedan posto godišnjeg proračuna, pa je sigurno pretpostaviti da će i nas godišnje članstvo koštati nešto manje od četiri milijuna eura. Što dobivamo za taj novac?

Profesor međunarodne ekonomije na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Ljubo Jurčić tvrdi da članstvo u OECD “košta, a naš utjecaj tamo bi bio nikakav, nepostojeći”.
‘Naše članstvo služilo bi samo tome da se naši vođe mogu povremeno slikati sa svjetskim vođama. Nitko od njih ne bi slušao naše političare, kao što i članovi raznih kraljevskih društava i sličnih organizacija rado uz plaćanje članarine uzimaju Hrvate, a zapravo im uzimaju novac’, poručio je tada Jurčić.

Kao jednu od prednosti članstva, Jurčić je izdvojio pristup analizama i publikacijama koje objavljuje ta organizacija: ‘Oni, za razliku od UN-a i MMF-a, svoja istraživanja ne objavljuju i njihove publikacije su nam važnije nego to što će neki naš političar otići na protokolarni sastanak’, rekao je Jurčić.